Topola

vitas. Tao.; Aegienses, ium, m. kao supst. Egijani, Liv. Aegie, es./. [Aiy).ri\ Egi a, najljepša od svih Najada, kći Jupiterova i Nejerina (Neaera), Verg. Aegos flumen \Aiydg n oiauog, kozja rij ek a] rijeka i grad na tračkom Kerzonezu, sada Cralata, znamenit s boja g. 405. pr. Is. Nep. aegre, adv. s komp. aegrius i sup. aegerrime, [aeger] 1) gorko, teško, aegre est mihi ili meo animo, Coni. ; aegre alicui facere žalostiti, mučiti koga, jade zadavati komu; aegre aliquid ex aliquo audire, Ter.; aegre aliquid fero teško podnosim ; s ace. o. injin. i sa quod; apsolutno ; aegre (nerado) aliquid pati, tolerare; habere aliquid; aegre careo. 2) s teškom mukom, jedva (subjektivno glede na lice, koje ima s čim muku): aegre abstinent, quin castra oppugnent (sravni vix/ * -j- aegresco, 8. [aeger] oboljeti, duševno a) ići na gore, sve gore bivati, exsuperat magis (violentia Turni) aegrescitque medendo; b) zabrinuti se, biti zabrinut, ljutiti se, longiore sollicitudine, aegrimonia, a e,/ [aeger] sjeta, žalost, zlovolja (subjektivno, sravni aerumna), aegritudo, inis, /. [aeger] slabo zdravlje 1) tijela Tao.;pl. Eutr.; 2) duše; jad: zabrinutost, aegritudine premi, opprimi, affici; aliquem afficere aegritudine; aegritudines depellere; repellere ah aliquo. aegrotatio, onis,/. [aegroto] ginu će, bolovanje (subjektivno, sravni morbus): morbum appellamus totius corporis corruptionem, aegrotationem morbum cum imbecillitate; o duši, no samo u filozofa. aegroto, 1. [aegrotus] bolovati tjelesno o ljućima: vehementer diuque; gravius, gravissime, periculose; f mortifere; * morbo; o životinjama, * armentum aegrotat in agris; o duši: ex qua re animus aegrotat; * edissere, quo me aegrotare putes animi vitio; preneseno boni mores, artes antiquae tuae, Plaut. aegrotus, adj. [aeger], bolestan, bolan, a) tjelesno, corpus, Hor.; leo, Hor.; često aegrotus, i, m. kao supst. b olesnik, bdnik: fortis aegrotus; aegroto, dum anima est, spes esse dicitur; trop. o državi: hoc remedium est aegrotae ac prope desperatae rei publicae, b) duševno animus zatravljeno srce, Ter., i s infiin.: amicis morbum tu incuties gravem, ut te videre audireque aegroti sient, Plaut. Aegypsus, i, fi Egips, grad na obali Istra, Ov. Aegyptiacus, Aegyptius, gledaj Aegyptus. 1. Aegyptus, i, /. [Atyvmog], Egipat, * met. egipatska momčad u Verg.: victor ab Aurorae populis Aegyptum viresque orientis seeum Bactra trahit. Pazi: na pitanje kada dolazi često acous. bez prijedloga, premda je

ime dosta velike zemlje: qui dicitur Aegyptum profugisse. Oie.; cum Aegyptum proficisci pararet, Nep.; navigare Aegyptum pergit, Liv. Odatle Aegyptiacus, i Aegyptius, adj. egipatski, i Aegyptius, ii. m. kao supst. Egipćcmin, češće u plur. 2. Aegyptus, i, m. Egipat, sin Belov, brat Dannjev (Danaus), Ov. Aelianus gledaj Aelius. aelinos, i, m. {alhvog\ zapijevka, bugarka za Linom, Ov. Aelius, Elije, plebejsko pleme u Rimu, kojemu pripadaju obitelji Paeti, Tuberones etc.; kao adj. Elijev ili elijski, što potječe od naprijed imenovanih n. p. lex Aelia de comitiis. Odatle Aelianus, adj. nekakva Elij a: oratiunculae L. EI. Tuberona; jus Aelianum zbirka juridičkih formida (legis actiones) glasovitoga pravnika S. EI. Peta, konzula god. 198.; studia Aeliana istoga muža. Aello, us, f. [AiUuj] Ajela, grčko ime jednoj Harpij i, Ov. i nekakvoj kuj i Akteonovoj (Actaeon), Ov. Aemilianus gledaj Aemilius. Aemilius, Emilije, ime staru glasovitu patricijskom plemenu u Rimu, u kojem su bile najglasovitije obitelji Lepidi, Pauli i Skauri; odatle Aemilius, adj. emilijski, tribus; via; pons, ludus. Odatle Aemilianus, adj. pridjev, mlađemu Soipionu Afrikanu, sinu L. Em. Paula macedonskoga; Aemiliaua, orum, n. supst. Emilij evo, podgrađe u Rimu, Suet. Aemouia gledaj Haemonia, aemiila, ae, f. kao supst. gledaj aemulus, aemulatio, onis,/. [aemulor] 1) natjecanje, nadmetanje, u dobru i zlu smislu , inter quos tantae laudis erat aemulatio, Nep.; vitiosa, Cie.; prava, infensa, Tao.; honoris, gloriae, Tao. 2) zavidanje, inter quos maximarum rerum non solum aemulatio, sed obtrectatio tanta intercedebat, ut etc. Nep. aemulator, oris, m. [aemulor] takmac. aemulatus, us, m. [aemulor] ndtjeoanje, nadmetanje, aliquem aemulatu decorare, Tao.; u zlu smislu zavidno st, exstincto aemulatu, Tao.; aemulatus agere, Tao. aemulor, 1. depon. [aemulus], više nego imitari. 1) u dobru, smislu: natjeoati se, nadmetati se, takmiti se, isto tako činiti, apsolutno: quoniam aemulari non licet, nunc invides, Plaut.; Labeo per abruptas venas sanguinem effudit, aemulataque est conjux, Tao.; aliquem, s kim: quod me Agamemnonem aemulari putas, falleris, Nep.; Pindarum, Hor.; alicui: consummati jam patroni veteribus aemulantur, Quirnt.; aliquid na stoj at i Sto stići: omnes Massiliae instituta laudare facilius possunt, quam aemulari; studia alicujus

Aegie—aemulor