Učitelj

Prilog pitanju obrazovanja učitelja 641

„dine seminara, svakako da bi bile dovoljne i dvije, za koje bi se vrijeme mogao seminarist uputiti u praktični rad nastave i zainteresovati za dalnje pedagoško izučavanje. Gosp. Broglie postavlja zamišljenu Pedagošku Akademiju u neposredni doticaj sa Univerziretom. Dapače on traži, da bi se ovi seminari osnivali u takovim mjestima, gdje ima i univerzitet i to srazloga, da bi docenti mogli u izvjesnim disciplinama držati predavanja u seminaru. Kao logična posljedica boravka na seminaru smatra se nniverzitet, gdje bi se “osposobljeni učitelji dalje u svojoj struci obrazovali i mogli tako da steknu i fakultetsku spremu.

Glavno šte nas može u ovome predlogu g. Broglie-a zanimati jest unutarnje uređenje ovog seminara nazvatog Pedagoška Akademija. Princip koji ga u tom predvodi jest, da bi seminar bio ško!a rađa. i Škola radnih zajednica.

U prvoj godini uvodi on seminariste u razrede osnovne škole. Taj gest ima svrhu, da se oni nađu pred samim životom, pred faktičnim radom i da iz onoga što promatraju osjete, kako su postavljeni pred razna pitanja bilo to u unutarnjem uređenju elementarnih razreda, bilo u načinu nastavljanja, shvatanja djece i „sredstava, koja se pri tom upotrebljuju. Kako se vidi posve obratau postupak, no što se danas u nas praktikovalo. G. Broglie i spominje da studiranje iz knjiga stvara možda duboke mislioce, ali sami život odgaja i stvara ljude ođ čina. Pa ne samo unutar škole da on budućeg učitelja želi sa životom i radom u kontakt dovesti, nego i izvan nje, u domu, društvu i prirodi. Njemu je svrha, da budući učitelj bude neke ruke psihološkog istraživača, ali me u smislu zadobivanja znanstvenih oblika i razjašnjenja, koliko u shvatanju svakidanjih psihičnih pojava, koje se raznovrsno pri pojedinim indlviduima izkazuju. Zato on kaže: „Ne bogato znanje i shvatanje određenih psiholoških sistema da čini nekoga dobrim pedagogom, već pedapoški takt, a to znači, posledovati mogućnost, da se kod dane prilike (situacije) znadne momentano snaći i prema tome nužna sredstva upotrijebiti“. To upoznavanje životom u školi sa djecom, prenosi on i u teoretskom pogledu. Seminar ima svoju biblioteku i da bi se psihološki momenti pojedine ličnosti shvatili, on upotrebljuje takvu lektiru, koja je zaista tumač života, a to su eposi, biografije i drame, Naročito biografije. A da se seminarist ne bi izgubio, zato on ima svoga vođu, a to ie dobar мене — pedagog, oko koga se skaplja mala radna zajednica