Učitelj

802 У пите JB

toliko naglašavana specajalna dječja. literatura, koja još i danas imade jedan jak dio pedagopa, osobito u redovima klerikalnim, svojih pristalica, imala i imade kraj sve svoje oštro naglašavane tendencije, slaba utjecaja u borbi protiv šundliterature. Treba dakle liječiti drugim lijekovima, tu pokvarenost dječjega ukusa i na druge baze postaviti naziranje o vrijednosti i valjanosti dječje književnosti. Nove generacije treba posve ето та. današnjoj društvenoj neukusnosti i pokvarenosti i to пртауо Spomoću lijepe knjige u prvome redu, ali knjige, koja obrazuje u sebi visoku etiku čiste umjetnosti, i tako je odvratiti od one vrste literature, koja ju danas nesamo otuđuje od prave književnosti i njenjih lepota i koja ju. reći bi, otupljuje za visoke etičke ciljeve, kojima imade da posluži prava umjetnost i u životu djeteta. I ne pođe li se u tome energično naprijed i ne otpočne li o tome ozbiljno da vodi računa sva. tome pozvana javnost, koja stoji nad osječnošću svakidašnjega gledanja na život i dijete u njemu, šundliteratura nanijet će omladini сојепић zala, i buduće geneTaoije samo će biti оогје.

·Jer ne varajmo se, šund-literatura ne piše se bez programa! Ona imade uvijek nesamo svoju tendencu, nego i svoj krug čitača, pa se pojedini šund-roman piše već prema vrsti čČitača, kojima je namjenjen. Ne mislim ovdje vrstiti čitača, prema, njihovoj klasmoj kvaliteti ili prema rasnome obeležju, nego strogo prema njihovom psihološkom tipu, posmatranom prema, interesu, što ga pojedino dijete ili mladić bilo kojega spola pokazuje za ovu ili onu vrstu šundliterature! Jasmo je, ona po svome načinu pisanja, po svome sujetu i po svojoj potpuno nemogućoj psihološkoj mogućnosti, dopustite mi taj paradoks, zanima svako dijete; samo jedno prema njegovu psihološkom tipu jedna, a drugo opet prema njegovu psihološkom tipu druga vrsta, šundliterature.

Tako jedne zanimaju takovi kriminalni i dedektivski romani i pripovjetke u kojima sve vrije od brza, razvijanja dogadaja najsenzacionalnije konstrukcije i u kojima se pripovijetka ne gubi čas u ovim čas u onim manje važnim zeodama, već se usko veže događaj uz događaj, a njihova se psihološka mohtivacija bazira: na volicijonim, a, ne na. emocionim momentima. Drugi opet prema svome psihološkom tipu vole više opisivanje milijeja u kome se neka kriminalna radnja ili dedektivska, zgoda odigrava. Njima nije do toga, da ih pripovjest ili roman uvuku u