Učitelj

linja za feglenje magarac, negdje ope} mali konjić. Ima krajeva čija su polja nastanjena zečevima i jarebicama, a negdje su glavne poljske živolinje vukovi, medvjedi i orlovi. Sve su fo suprofnosti, od kojih će dijete ravnice ili planinsko, kao i ono primorsko, imafi obrazovnu korist. .

4) Narodni običaji. Od narodnih običaja imaju prvenstvo dječji. U mojemu selu je prvoga maja običaj, da deca sa zelenim granama idu od kuće do kuće i pjesmom mole Boga „,da kiša pada, da trava raste, da paun pase." Ako ih domaćica daruje jajeftom, onda u plo zafaknu zelenu grančicu i polaze dalje. Ako se domaćica uopće ne pojavi, onda djeca iz svega grla osvelljivo pjevaju ,,da u kući nema nikoga, nego samo malo pepela i lo didi večera.“ Tekst je čisto dječji, pa će djeca koja budu čitala pismo stavljati razne komenfare i simpalično ga primiti, kao nešto blisko njihovoj duši. Ako učenik iz Srema, zamoli na primjer jedno bosansko planinsko dijete, da mu za uzvrat opiše koji njihov dječji običaj, a ono mu javi kako se oni na Spasovo polijevaju mlijekom, pa im od toga budu koporani i ječerme bijeli kao okrečeni, imaće od }oga koristi i sama nastava. Djeca zaključuju da Tamo mora biti mnogo mlijeka (stočarstvo), kad ga ima i za bacanje. Planinsko dijete će se opel uvjeriti o velikoj razlici klime; da je u nizinama blažija, a u planinama ošfrija. Prvoga maja djeca u Sremu već nose zelene i po koju rascvjetalu granu jorgovana, a kod njih toga dana zna padati snijeg ili se toga dana ljudi koji se vraćaju s čaršije još zapilkuju: „,Ima li dolje lista“

5) Narodno praznovjer:e je najraširenija negafivna sfrana duhovnoga živofa našega sela. Današnji prejstavnici praznovjerja na selu su bajalice i vračare. Prve su amaferske, a druge profesionalke. Narodna duša, iskreno pobožna, sklona misticizmu, je monopol od kojega žive bajalice i vračare, jer su njihovi glavni aduti baš molitva, mističan ceremonijal i izdavanje fanlastičnih recepisa za „ozdravljenje“. Naša seoska žena, koja je ujedno fizička radnica, majka, žena mužu, okupirana od jura do mraka brigom i poslom, silom prilika je osuđena na apstinenciju bilo kakve didaktične literature, kad bi je i imala, te bajalicama i vračarama slijepo vjeruje. Desi se, da dijefe slučajno ozdravi, ali fo majka pripisuje znanju kakve stare bake. Može li dopisivanje čak i ovdje pomoći? Mislim, da može. Primjer. Izrasline pod jezikom zovu u Sremu žabica. Žabicu bajalica liječi pod drvetom na kojemu spavaju kokoši, za zalaza sunca fako, da izgovara misličan fekst, a u isto vrijeme povlači ispod jezika komadićem mele kojom se mele dvorište. Jedno dijele ovo opiše, fe doda razlaganje učifelja, da na mefli može biti kojekakvih bakcila, pa za povlačenja može doći do ranjavanja i do ofrova–nja. K Tome još doda ilustraciju sa primifivnom karikaturom i pošalje. Ne će li to pozitivno djelovati na dijete koje primi pismo? Da svrha dobije jači racionalistički afribuf, nastavnik namjerno navede učenika da pismo ponese kući. Navečer će ga majka već iz znaliželje pročitali ili bar slušati, dok ga njezin sinčić pročila. Zar se majka ne bi zastidjela sama sebe, slušajući kako