Učitelj

cao Tolstoj svojim slobodarstvom i naglašavanjem stvaralačkih sposobnosti dečjih, kao ni to da je na nj uficao Lihfvark svojim fežnjama za umehfničkim vaspitanjem ı fime ga oplođavao, ipak su glavne karakteristike njegove jedinsivene vaspilačke ličnosti bile date njegovim urođenim falenfom učitelja-umelnika. Rezultati njegovog vaspitnog rada izazvali su divljenje još pre svelskog rafa. Učenici u njegovoj škol (AMala Skdla) pod njegovim voćslvom razvijaju se u u prave dečje umehnike čiji crteži i slobodni pismeni sasfavi proslo zadivljuju svojom invencijom i obradom. U oslobođdenoj državi osniva Bakule vaspifni zavod {Bakuluv Ustav) u kojem živolom i radom vaspilava ubogu decu-bogalje u čvrslo spojenu zajednicu ljudi koji svoje felesne nedosfaflke nadoknađuju sfvaralačkim radom na drugom polju, naročifo u oblasti sinog umelničkog zanaisfva i u horskom pevanju. Ovde dostižu rezultati njegova rada infernacionalne okvire. Osnivač Winnefka-plana Washburne i švajcarski pedagog A. Ferričre visoko cene značaj Bakuleov u istoriji pedagogike.

Sem Bakulea imamo i drugih reformatora u doba odmah posle rata. Svaki radi za svoj račun, u svojoj školi i svome razredu. To su individualiste koji stvaraju školu ili razred »prema glasu i slici srca svoga«. Tako poslaje u starom dvorcu u Krnskom Dom detinjsfva koji freba da postane novi, lepši dom siročadi rafnih legionara. Drugi reformalori posvećuju svoj rad i nasfojavanja proletarskome detefu ugljenog revira oko Kladna i tako poslaje »Socijalisfička slobodna radna škola«. Na sličan način postaju ogledne škole i razredi u nezdravom i moralno ugroženom miljeu velikovaroške periferije (Prag), čiji Tvorci žele da eličko-estetičkim uhlicajem u školi suzbijaju rđave ulicaje socijalnog miljea, ili — ·pkao na pr. Šforh (Štorch) sa svojom dečjom farmom — žele da velikovaroškoj deci nadoknade nedoslalak svežeg vazduha.

Ti relformafori sproveli su u praksi slobodnu školu do poslednjih konzekvencija. Ali fime su se ujedno pokazali ı nedostaci foga shvalanja. Sistem javnog školsiva nije imao skoro nikakvu ili vrlo malu korist od toga rada koji je pre, da fako kažemo, pokazivao gde su krajnje granice i mogućnoshi vaspitačke vešline. Sve fe individualiste gradile su svoje delo na infuiciji. individualno vaspitanje shvalali su kao individualističko vaspitanje. Precenili su emocionalnu komponentu i mnogo pula gledali raison d'čfre svog rada u fome da vešlački proizvode decu-umefnike. Zamenili su dečji aktivitef sa dečjim sfvaralaštvom i poflpuno polcenili didaktičke momenfe. Kod njih je preovlađivalo biološko gledište u vidu vaspitanja insfinkata i preferanog higijenskog sfaranja. Obični problemi svakodnevne didaktike bili su sasvim izvan. njihove vaspitačke aklivnosfi. Njih su smarali samo kao nužno zlo. Njihovo nasfojavanje nije obuhvalalo organizaciju školskog sistema, organizacija im je osfala potpuno Tuđa, jer se slobodna škola njihovog modela nije mogla bez opasnosti da prenese na normalne škole.