Učitelj

VIDA _________---=======и

Кгајпје охонузко stajalište držeći da je pedagogija samo dio filozofije, niezin organski izdanak, i da prema tome kod nje ne može biti ni riječi o nekoi samostalnosti ili autonomiji. Već to kod Dra St. Patakia nije slučai. I ako on stoji na stajalištu filozof. pedagodije i u tu svrhu raspravlja s pretstavnicima, kako on kaže, једпоstrane metodologije, a najviše s Kretzschmarom, autorom djela Das Ende der philosophischen Pidogogik (Krai filozofijske pedagogije), ipak nakon svestrane analize raznih filozofijskih sistema, te psiholoških i pedagogiiskih opservacija, spominjem Suvremena struianja u tom pogledu, ostaje utisak kao da se ni sam ne može održati na tom unaprijed zauzetom stajalištu, već mora balansirati između protivnosti. Zato bi mogli reći da njegovo djelo ProбЛета Filozefijske pedazgogiie*) pretstavlja kompromis između čiste filozofijsko-pedagogijske misli i autonomnog pedagogijskog stajališta. Međutim Dr. Sti. Matičević opredjeljuie se posve za autonomiju pedagogijske nauke istražuijući pedagogiiski predmet koji samo pripada pedagogiji. Taj jedino pedagogiji pripadajući predmet iest, po niegovu shvaćanju, uzgoini akt, odnosno uzgoj kao takav. Niegovo djelo nosi naslov: K pro blematicifunkcije оф вара јан ке фте nauke o nio i5) Ova je rasprava prof. Sti. Matičevića svakako zanimljiva prema stajalištu koje zauzimlje u pedagogiiskom naučnom kompleksu. Istavliajući pitanie pedagogiijske svrhe (teologiisko pitanje) iz oblasti pedagogiiske nauke i prepuštajući ga čistoi filozofiji (filozofijskoji aksiologiji), OM, kako već rekosmo, upravlia svoi pogled na samu uzgojnu funkciju, pa time povezuje sve što je važnije, to jest sve ono što uzgojni akt po sebi nužno, mogli bi reći, i praktički, združuje (dijete, predmeti, odnosno kulturna dobra i sama obuka).

Ne ulazeći ovaj put u zaključnu ocienu OVE, kako se vidi, Zanimljive filozofijsko-pedagogiiske problematike, naibolie ćemo Uučiniti ako malo iscrpnije prikažemo sadržaje ovih triju diela. Čitaoci će na taj način naibolie moći prosuditi kako i kojim načinom misle pretstavnici filozofiiske pedagogije obuhvatiti esenci|alno u pedagogijii dakle ono opće, vrhovno, što bi ostalo za vijeke nepromieniljivo, te u kakvu odnosu sve to stoji s istinskom pedagogiiskom stvarnošću.

Ovo je tim potrebnije, što su ova diela u našoj stručnoj (revijalnoj) literaturi malo zapažena, a još manie prodiskutovana.) Pa "koliko će to vrijediti za našu pedagogijsku publiku, ioš će više biti od koristi, ako se ovaj rad, što ga izdaje Učiteli u obliku Pedagogiiske Jugo slavije, bude, kako je to zamišlieno, preveo i na nekoje slavenske jezike.

Osim nekojih manjih radova iz oblasti teorijske pedagogiie, “štampanih najviše u »Napretku«, prof. Pavlović izložio ie svoje ре-

4) Vlastito izdanie, tisak zadružne štamparije, Zagreb 1933.

5 Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, god. 1934. Postoji otisak u posebnoi knjizi.

a SKE = =

(Vidi: br. 1/2, god. 1934 i br. 3 god. 1935). U vezi time mogao bi se spomenuti i poseban rad St. Patakia Peđdagogiiska nauka i problem odgojine "funkcije, Zagreb 1936.

ома сав а а.