Učitelj

244 ЕДВИН НРК НАРАВ АИ ери Атени пи

desnom. Međutim, ako je na.lijevom krilu voiskovođa, dijete ga prikaže najvećom figurom dok se njegovi, vojnici na desnom krilu, odnosno napred, pričinjaju kao patulici. Isti ie slučaX sa grupom u statičnom stanju. Na ilustraciji splitskoga sabora će Tomislav, Grgur Ninski i splitski nadbiskup — iako su u pozadini — bili mnogo veći, nego popovi latinaši i glagoljaši koji su napred. Iz ovoga izlazi da je najteža faza u diečioi projekciji prikazivanje dubine. Ta najteža i najzrelila faza u dječioi projekciji ti. perspektivno prikazivanje dubine slenčanjem i oblikom, izbiia tek kod učenika u IV razredu. Da dijete stupi u tu fazu, treba da se naiprije dobro uvježba u crtanju profila u raznim pokretima, a onda u crtanju Tigura, koje se na površini kreću prema gledaocu ili kako odlaze od gledaoca. Poslije toga se uzima statična grupa kao kombinacija spomenutih pravaca i profila. Na primjer haidučki sastanak na šumskoi čistini. Tu dolazi crtanje sprijeda, s leđa i u oba profila. Osim toga će učenik već naglasiti kako je shvatio perspektivu oblikom ti. ono što je u životu bliže da ie na ilustraciji veće a ono što je dalje, da |e manje. Važno je da učenik kod ovakvih tema crta figure u raznim stavovima, Jer ako njegove figure ne mora|u na konje, redovito su samo u stojećem stavu.

Pokrivanje figura

Faza dubine iziskuje pokrivanje figura. Počevši od faze statičnosti sve do faze savršenih pokreta, djeca kao da izbiegavaju crtanje stvari, ljudi ili životinja, gdie treba istaći izviesno pokrivanje. Sve je pedantno odijeljeno {edno od drugogza. Jedan statistički primjer iz vlastitoga iskustva. Dobio sam premieštaj na jednorazrednu školu u kojoi se djeca nisu bavila ilustrovaniem. Pet razreda imati na okupu, bila je idealna prilika za razne eksperimente. Posliie gotovo svake obrađene radne jedinice, tražio sam od djece da si iz gradiva po volii odaberu scene i da ih crtaju. Nisam im davao nikakvih uputa, crteže nisam koполгао, јег те |e interesirao prirodni dječji izražai. Iz toga vremena imam 20 sačuvanih ilustracija od III i IV razreda. Na njima je nacrtano 536 ljudskih i 107 životiniskih figura, ali nijedna figura ne pokriva drugu, nego tek negdje jedna drugu samo dotiče. Samo na prikazu jedne cene (bitke) je četvrtoškolac donio 31 figuru (voinika), ali nijedan ne pokriva drugoga ni za milimetar. Još nešto. Po ovim ilustracilama sam se stvarno uvjerio, da i četvrtoškolac u crtanju figura ostaje na stupnju čiste šeme, ako se ne vodi račun o njegovom postepenom usavršavanju. Tai sud su izrekla i moja sadašnia dieca, kada sam im pokazao ilustracije njihovih drugova iz IV razreda od prije 6 godina, komentirajući: »To su onda bili najbolji crtači u školi, a sada tako crta prvi razred.« Djecu treba naviknuti i na ilustirovanje s pokrivanjem figura, ier to traži sama priroda događaja. Na bojištu пе |uriša konjica u koloni po jedan, iako je djeci profilski prikaz najlakši. Ako pak zatražimo crtež juriša po dubini, a dieca |oš nemaju elemente za ovakvo stvaranje — u ovom slučaju {e najvažnije pokrivanje figura — biće figure konjanika kao katovi. Zašto? Premda su već djeca upućena u perspeklivno prikazivanje bojom i oblikom, na crtežu nema one istinske životne oznake. Faza akcija ie izvanredno