Učitelj

246 наешатнентатиниацетитинриланиентиивириаичит аи аваииисвиетиининиииишииенаненилитиирнинирРш

мапје пета зугћи да исешстта рокаге Како зе и адекуа тој зипаси mogu poslužiti kopiraniem, nego га navađamo kako će se što istiniti|e izraziti. Drugim riječima, dajemo mu elemenat za riješavanje novoga problema. Dakle, ako hoćemo, da učenik na ilustraciji naznačuje i dubini, treba mu zadavati teme u kojima će morati da obraća pažnju na: 1) oblik figura, 2) sienčanje ili boiadisanje figura i 83) na pokrivanje figura.

Na slici broji 4 se vidi prvi pokušai pokrivanja figura. Slika prestavlia jedan dio situacije koju ie majka Jugovića zatetkla, doletievši na Kosovo Polje. Ugledala ie 9 Jugovića i desetog JugBogdana, a krai njih... Prikazan je jedan Jugović, kraj njega lav (pas), konj i koplje, a na koplju sokol. Maika Jugovića je u profilu, ali se ipak vide obadva krila, što je plod djiečiega mišlienia o savršenom prikazivanju, da se sve mora nacrtati što figura ima. Za lijet ie morala imati dva krila, dakle se moraju vidieti. Od pozadine nema još ni neba. Čista činjenica.

Kompozicija ilustracije

Prije nego što učenik počne ilustrovati treba da nacrta okvir. Rothe preporučuje, da dobivena površina bude formata 15 X% 15 cm Ovaj format ne mora biti konstantan, nego se može prema potrebi smaniivati, ali ga povećavati nije nužno. Na prevelikom formatu mora dijete crtati velik broji figura. To umara dijecu, a ako to biva češće, pojavljuje se i dosada. Iskustvom sam opazio, да |e okvir u četvorini bolii od onoga u pačetvorini. Prvi je u toliko bolji, ier sam prostor za crtanje dozvoliava boliu kombinaciju za stvaranje pozidane, a okvir u obliku pačetvorine pogotovo ako ie uzak i dugačak, spriječava prodiranje u dubinu, dok svojim oblikom više pomaže donošenju čistih činjenica, nego komprimiraniju slike. »Učenik mora dani format potpuno ispuniti pojedinim oblicima tako, da ne bude praznoga mjesta. Tako se učenik navodi na problem dijelienia površine, do izgradnje ilustraciie, do kompozicije.« (Rothe). Učenik dolazi do spoznaje, da svaka figura na površini mora imati svoje mjesto, a ne da su poređane jedna kraji druge ili jedna iznad druge. Zato mora površinu razdijeliti, mora ilustraciju komponirati, mora raditi planski. Primjer. Poslije obrade seliačke bune učenik se odluči, da izmedu ostaloga nacrta, kako seljaci polaze u rat protiv vlastele. (Slika br. 5) Naiprije napravi okvir ı tako dobije praznu površinu. Sada površinu razdijeli na tri dijela. U prvom dijelu nacrta drum, u drugon!: brda, a treći je horizont. Po drumu stupaju seliaci, na brdinama ie feudalni dvorac, seliačka kuća i drveće, a na horizontu su zvijezde i mjesec, što znači da su buntovnici krenuli po noći. Dijeljenjem površine dobila je ilustracija i pozadinu, a time i svoj estetski efekat Dijelienie površine treba što češće vježbati, ler — kako već naglasismo — učenik crtežom najrađe najavljuje činjenice, a na drugo se manje obazire. Primjer. Bitku na Kupi između Ljudevita Posavskog i Borne tako prikaže, da nacrta samo vođe s vojnicima jedne nasuprot drugih, a između obih grupa je Kupa. Osim nabro{ianoga na ilustraciji nema više ničega. Od pozadine nema ni šume, ni bregova, ni neba.