Učitelj

~mjesto bilo ispražnjeno. Samo je pročitao u novinama, da je već popunjeno. Toga ne bi smijelo biti. Ako se mjesto isprazni, mora Se popuniti. To se samo po sebi razumije. Ali neka se popuni mlađim licem, koje još nema stalnosti. To se mjesto imađe voditi samo kao privremeno popunjeno, a na kraju škol. godine ima se staviti na natječaj. Prijavit će se viže kompetenata. Komisija određuje, tko ima najjače pravo da ga dobije i taj ga ima dobiti. To je jedino ispravno. U toj komisiji, naravno, irebaju biti predstavnici učiteljstva. Onda se ne će događati, da se ovakvo mjesto stalno popunjuje bogzna na 'koji način, a da onaj, koji ga zaslužuje, dršće, kud će sa svojom djecom. Do sada se na žalost događalo, da se nije gledalo, kakav je rad dotičnoga u školi, nego je li on dobar korteš za ovu ili onu političku stranku. Jedino valjan nastavni i odgojni rad imade učitelja :preporučivati i ništa drugo. Kod ocjene, iko imade jače pravo na mjesto, irebaju biti ova četiri kriterija: Na 1. mjestu mspjeh naštavnog rada u školi; — to je prvo i najodlučnije; na 2. mjestu njegov rad izvan škole; na 3. mjestu socijalne prilike; tek na 4. mjestu g0„dine službovanja. Valjan, napredan, ma i mlađi učitelj, treba da imade prednost pred lošim i nemarnim starijim učiteljem. To je pravedno. "Tako je radio i Stjepan Radić. Kad je on bio ministar prosvete, a ja | načelnik, bio je proveden velik natječaj za nekoliko stotina praznih

mjesta. Komisija je odlučila toćno ovako, kako sam izložio. Kad je 'komisija pod mojim predsjedanjem svršila golem posao razmještaja ·stotine lica, otišii smo do ministra Stjepana Radića i rekli: „Gospo-dine ministre, mi smo svršili“. „Kako ste radili“ — Ovako i ovako. — Stjepan Radić rekavši „dobro“, uzeo je pero i potpisao prijedlog bez daljega pitanja. Zatim je otišao svome ormaru, donio velik kup preporuka i pisama, pa i ministarskih, te sve pred nama bacio u peć. Nama se svima, tako reći kosa u zrak digla pred tolikim poštivanjem pravice. Ovako radi pošten čovjek; tako treba raditi. Treba statuirati u školskome zakonu, da nevaljali ljudi, kojih će uvijek biti, pa i u našoj slobodnoj hrvatskoj domovini, ne mogu izigravati pošteni nastavnički rađ u školi.

Razloženi postupak prigodom popunjenja ispražnjenih učiteljskih mjesta unio sam u moju zakonsku osnovu, ali je Zakonođavno vijeće, koje je izrađivalo zakone u vrijeme diktature, ti ustanovu iz zakona :izostavilo.

Nepohrefnost mjesta dobivena nalječajem. Mjesto, koje se dobilo na osnovi natjećaja, imade se smatrati nepokretnim. S toga mjesta može učitelj otići samo po svojoj molbi ili na osnovi krivnje dokazane disćiplinskom istragom i nikako drugačije. To bi se imalo statuirati i u novom školskom zakonu. Onda će tek učitelj biti slobodan i svome radu i moći će raditi po svome najboljem uvjerenju. Ne će trebati strahovati, da će na osnovi lažnih denuncijacija političkih protivnika biti gonjen u najzabitnija mesta sa svojom nejačadi.

Rad ućitelja izvan škole. Po hrvatskoj seljačkoj ideologiji škola treba biti u najužoj saradnji s cijelim narodom. Učitelj treba biti narodu prijatelj, njegov savjetnik u svim stvarima, gdje ga narod traži. Ne smije se od toga ograđivati. Tome se ne protivi ni onaj princip,