Učitelj

bilike u onom prekrasnom carstvu šumskih baiki, radi prodaje ха ogrev.”

1 izvan Scharrelmann-ove otadžbine mnogi učitelji sa oduševlienjem pratili su ovu njegovu borbu, prihvatili. niegove didaktičke nazore, koji se sve oštrije suprotstavljaju tadašnjioi zvaničnoj pedagogici. Naročito se rusko napredno učitelistvo i mlađi pedagoški radnici i pisci interesovahu ovom borbom za novu i boliu školu. U to vreme Scharrelmann, smelošću neustrašivog borca naročito kritikuje u njegovoj otadžbini tadašnje (1912 g.) shvaćanje palriotizma: „Ljubav prema sopstvenoj domovini čini čoveka neslobodnim. Ljudima, koji nemaju unutrašnje slobode, lakše se i spolia vlada i lakše se — ugnjetavaju. Ćela zemljina kugla ie domovina svih ljudi... A mi, narodni učitelji, imamo da činimo što je u našoj snazi, da bismo uništili razlike nacionalnosti”. Sasvim je razumljiv stav službenc pedagogike Scharrelmann-ove otažbine, prema ovom i ovakvom njegovom shvaćaniu patriotizma u vremenu (1912 g.) grubog šovinizma, koji je doveo do svetske kataklizme. Ovakav stav Ovog borca imao je i odgovarajuće rezultate u njegovom službenom odnosu. Zato je Scharrelmann tek 1920 g. mogao postati upraviteli prve „nove” škole u Bremenu.

Zato i kritičari njegovog vremena gledahu u ovom mladom učitelju »revolucionara«, izlažući najčešće oštroi kritici niegove ideološko shvaćanje vaspitnih mera u nastavi, primećujući mu, da u vaspitnoji ideologiji nije bio potpuno izrađen, dok su mnogo veću vrednost pridavali njegovom didaktičkom radu, koji se naročito afirmisao kroz njegovu pedagošku reviju »Roland«. U #01 зуојој геvili, Scharrelmann je uistini umeo živo ilustrovati sve one pedanterije i »šulmajstorije« tadašnjih metodičara, koji mu ne ostaju dužni, jer ubrzo alarmiraju školske radnike protivu »jeresi« Scharrelman-ove poklicima: »Kako to? Zar fakta i aksiomi nisu potrebni” Zar cifre, formule i nomenklatura nisu alfa i omega nastavnog rada? Zar nisu potrebna »tumačenja«, značenja i znanja o tome, u kom se rodu, kolu, vrsti, feli nalazi rastinje, ili iz kojih se delova sastoji telo insekata i buba?

Scharrelman nasuprot ovom alarmu, u svojoj »ileresi« isticaše, da je »savremeni čovek odveć »šarolik«. On |e izraz velikog broia različitih »naslaga« svih mogućih kultura. On u sebi nema ničeg svoga. On je upravo smesa posve kontradiktornih elemenata. On nema čvrste podloge duhovne, jer je bez korena.« Polazeći od ove: postavke, Scharrelman preporučuje što tešnju saradnju učenika, učeničkih školskih zajednica sa nastavnikom, jer ta saradnja pruža sve preduslove učenicima za tečenje novog iskustva, a nastavniku za dublie upoznavanje duševnih osobina svojih učenika.« U tom intimnom druženju i odnosu nastavnika sa učenicima nastavnik se od svojih učenika nauči mnogim za njega novim stvarima. Kroz tu zajednicu on saznaje, da u deci ima nečeg idealno lepšeg, bolieg, zdravijeZ, čega nema u životu odraslih. I za vreme rada razredne zajednice, on se ne zadovoljava da samo on govori i daje deci nešto svoje. gotovo, svareno, već postojano nastojava da mnogo štošta otkriju, saznadu i nađu sama deca.« Ovakav način rada u školskoi nastavi