Zenit

retkost da sve nas od danas (a isto je tako bilo i uprošlosti) stampa proglašuje, da smo „sisli s urna", da ~spedarne u Stenjevac“, da smo „psihopatoloske pojave“, „harlekini“, „najniže pojave“. Publika plješće.— ndvinari se smeju. Mi smo ismejane ~lude“ i kako smemo da se pojavimo na ulici, u društvu kako smemo govoriti. To je rabota ~kulturne“ stampe koja jedlna i najviše stoji. u izravnom doticaju sa publikom, A publika je uvek novinarska. Nikada pesnička umetnička, Ovi imaju samo pojedince i sebe. Nikoga vise! Stampa piše uvek i samo za publiku. Pesnici, filozofi, uraetnici stvaraju za čoveč.mstvo za večnost. Oni nikada ne pišu za publiku. Oni su omraženi. Oni ne cine kompromisa ako i postoji veliki jaz, Tako je i razumljiv jaki ~ savez antikulturnäh“: publika i stampa! Oni se u svakom času i potpuno razumeju. Nema izmedu njih jaza. Preko jaza ko ji nas deli od ostalih Ijudi oni eine most, I izgleda, da je taj a n t ikulturni most nepremostiv za sva vremena, Na jednoj obali oni koji t r e b a j u a nemaju kulture, a na drugoj obali oni koji imaju i daju kulture, Njih deli taj nesretni most stampa, jer ona je protiv kulture, Ona je forum, tribuna, savest, puka, mase publike, Ona strateški određuje ko sme „preko mosta", (Samo njima ravni!) Određuje, koga d'i proguta more koje deli ~dve obale“. More buči i peva svoju pesmu dalje u Vreme. Štampa je Jago. Publika Otelo. Kultura Desdemona. Desdemona mora da umre! Ona je ugušena. A stampa kao pokvareni i zlobni cinik pruža tekar mrtvom ..bratsku ruku“. Naše vreme zahteva, da se i taj most porusi ako se već ne može prećil I „druga obala“ da pije more sto peva pesmu Vremena , , , Zašto je stampa u svakoj zemlji antikulturni urotnik? Stampa su novinari, A novinari su urotnici protiv svega sto je nad njima. Oni su u svom poslu sarafi i onda kad pišu u „literarne“ časopise. I onda kad su nesrećom čak i „urednici“ koga čaisopisa, oni su novinari, Oni su ~politični“ i eine uvek dobar posao, (Kritika), Ta i novi nar piše. Pise svaki dan, (Da li izrezuje ili prepisuje svejedno, Njegove , produkte“ citaju dnevno hiljade i stotine hiljada Ijudi. Njega se Ijudi „boje , Ništa ga se ne tiče i ništa mu njje sveto, Treba ~senzacija - makar na čiji račun makar ciju dirao cast i postenje (jedan u drugoga redovno ne diraju jer imaju isto oružje!) On vidi nešto se događa, pokreće око njega i bas radi onoga sto je о n napisao. Njegovo „delo“! A u îstinu nije njegovo. Sa svim drugi odnosi relacije • društvo i t, d. То nije del о i to nikako ne ostaje. Pljcsée se, ruga, vice ali ne njemu, Sve je b e z njega bez njegove ličnosti. Dilema; on a opet nije on! (S pesnikom, umetnikom, politicatomi j edrugačije), Kako to? Sve je on to „ucinio“ a opet drugo se ime spominje i t, d, Novinar ima nažalost oružje, koje nije n j e g ov о i tako cesta dolazi zloporaba; na društvu, na drugovjma, na prijateljima, pesnicima i uopšte onima koje najviše mrze. A on mrzi sve što je cîobro, što je n. о v o, sto je kultumo zalo, sto ne dolazi od njega a opet sve ide preko njega, (Čuo sam jednom, kako je jedan ovinar (koji isto piše stihove] citava dva sata u prepirci s jednim pesnikom

dokazivao, kako može upropastiti čoveka i kako samoga njega može isterati iz Zagreba; kako su sudbine mnogih i mnogih Ijudi u njegovim rukama) Evo antikulturnog mosta, Ispod njega, kraj njega i iznad njega teče Vreme a „druga obala“ luta u mruku, Takovom štampom putuje i struji ~kultura“, pa nesretni i ozloglašeni ekspresionizam, U takovim dnevnicima pišu о pesnicima, filozofima, slikarima, glumeima \ t. d. i donose ~obznane“ о pojedinim kulturnim događajima. Ja sam prisjljen, da navedem i citiram nekoliko primera о tom putujućem ekspresionizmu. Kako se sye piše i sto se sve ne napiše za vašar. Publika veruje i nikada se ne obraća izravno na vrela. Dokaz njene nedoraslosti i nepunoletnosti, Treba tutora, Jer štampa je za nju autoritativna kompetentna, sa.krosantna , . , Evo, sto se je pisalo povodom Becićeve izložbe: Тако su najnoviji radovi B, u bili naskroz dekorativni i u zamisli i u izvedbi, ma da autor njihov na mahove nastoji tu osnovnu dekorativnosti zaodjenuti tecevinama ekspresionističkog način a sliкa nj a, Dekorativnost ta izbija najjače u portretu barunice I. gde lik sam potpunoma isčezava pred kričljivom namještenošću okolišnog prib о г a, („Jut, List“ 27/II Dr Artur Schneider, docent za historiju umetnosti univerziteta zagrebačkog, posednik ordena Sv, Save V, stepena.) Ovo vise nije ni za publiku. Becić i ekspresionizam! I drugi „neodoljivi“ reporter koji piše samo na nemacko-m jeziku pronašao je; 1. Wann pulsierendes Leben, harmonisches Fühlen, ein ernstes Fragen an die Natur, an den Kosmos und Ewigkeit, wje es um die letzten Ge hei mnisse steh t.“ 2, Aber die schmei helnde Formenschönheit, die von den modernen Expressionisten so gerne gering geschätzt wjr d, ist nicht ausser Acht gelassen.“ (~Agr. Tagblatt“ 27/11-Siess. Još ne odlikovan), Jadni kozmos! Još ni jedan slikar nije otišao iz Zugreba, da g. Siess ne govori о njemu u ditirambu i da nije pronagao „ekspresionizam“. Onda još neki novopečeni „ekspresionista“ koga su drugi iz neznanja tako okrstili, i on je pronašao adekvatno sebi „ekspresionizam“: „G, Becić osjetio je u izložbi Proîjetnog Salona, da je zaostao za najmlađim jugoslavenskim ekspresionistima, Hoteći da bude savremen, naravno on je počeo da radi eкspresi оnis t i č к i,“ („Riječ“ 4. 111. 921, G, Krklec), Šta to znači „raditi ekspresionistički“? Kako se to radi? Jeli možda kao francuske cipele? Biće slično kako i on ~r a d i“ svoje pesme po , . - -.

10