Ženski pokret

ЛЕПА КЊИЖЕВНОСТ

* * *

Još sam ja mala ne mogu da naučim gorku lekciju života moj san me medom hrani i mlijekom moje oči uprte su cilju. Sa radosti sam spremna da nosim haljinu budale pred svjetom i da me ludpm nazivaju. Moj san kome se vraćam opkoli me i steže me sigurnost pobjede. Tebe, o gorka lekcijo ću pobjediti, sa đjetinjstvom i sa vjerom u ono što zovu da nije realno. Ako ste srećni s tim vašim znanjem, ja bih vam vjerovala ja vjerujem srećnima. Kako bih da pijem sa izvora koji mi kažete, kada ste sami na njemu žedni ostali. Još sam ja mala prigrli me čvršće o moja majko snova, udahni mi život zbilje kojoj se oni rugaju. Да se igramo neću više, bojim se da nema igračaka više i da je sve ozbiljno sađa, ali daj da se vozimo na strujama misli, da srcem uronim u hladnu vodu života, da bistre kapi čudotvorne ostanu kao alemi na ruci. Da sa srcem dijelim struje i da se vozimo, o majko mora. Još sam ja mala, još neznam gorku lekciju života. Jesi li na kraju sa gorkostima, snago zlobe, još sam spremna da ti pružam na ustuk otrovnih struja svoje srce čudotvorno i moć bjeline. Jesi li na kraju? Još se dižem sred svega i пе dam se, snage sam povišene i volje bistrije. U čuda vjerujem i u smisao dobrote. Volim ljude, šta mi možeš, jesi li gotova? Jesi li na kraju?

Dora Pfanova.