Židov

ŽIDOV

HAJEHUDI

GLASILO ZA PITANJA ŽIDOVSTVA.

15. listopada 1917. - Z96HEB - Z9. tišri 5678.

O pitanjima Židova u Bosni i Hercegovini.

Prigodom izbora Dr. Morica Levia za nadrabina. Dr. Moric Levi izabran je jednoglasno za nadrabina Bosne i Hercegovine. Ono što je trebalo prije više vremena učiniti izvršilo se eto sada mirno, bez svečanosti i sjaja, upravo onako kako odgovara zbilji današnjeg vremena i čednoj naravi našeg dr. Levia. Napokon je udovoljeno davnoj želji čitavog sefardskog židovstva Bosne i Hercegovine. Udovoljeno je eto našoj želji, no ne toliko, što je napokon zapremljeno kroz više od jednog decenija ispražnjeno mjesto nadrabina, već stoga, što na ovo odgovorno mjesto stupa naš sin. * Dr. Moric Levi je naše čedo, čedo naše sredine, bivši bocher naše nažalost prerano isčeznnle »Talmud-Thore«, te rasadnice nauka vjere i probuditeljice naših nacionalnih čuvstava. On poznaje našu dušu, zna naše želje i zahtjeve, vidio je i osjeća naše nevolje, poznaje naše rane i zna što nam trelja. Dr. Levi je sin našeg šeher-Saraje va tu je snama odrasar?, kod naših hahama crpio prve temelje vjere, a pored toga se kao samouk pripravljao za gimnazijalnu maturu. Položivši maturu podje u Beč, gdje svrši teologiju na rabinatskom seminaru, a domalo promovira na bečkom sveučilištu na čast doktora filozofije.— Još u Beču kao Studenta vidimo ga kao agilna i marljiva radenika u akademskim židovskim društvima. I sam odgojen u nacionalnom duhu prigrli cionističku ideju, kojoj vazda osta vjeran. Svršivši nauke u Beču vratio se natrag, da stavi svoje

znanje i s 'oje sposobnosti u korist i napredak svojih suplemenika. I evo već više od jednog decenija, što se dr. Levi nalazi u našoj sredini, pa stoga držimo, da ne pretjerujemo, ako ustvrdimo, da je kod svakog narodnog pokreta, i rađa za židovstvo, svugdje i svagdje imao svoga udjela. 1 njega ide zasluga, da su Židovi Bosne i Hercegovine dobili svoju izbornu kuriju, te mjesto viriliste, sefarskog nadrabina. Ali i kao profesoi, tajnik naše općine, kao rabin, kao član i odbornik tolikih društava i kao čovjek svagdje je nastojao oko unapredjenja židovskih interesa. A pored svega toga dostaje mu vremena, da istražuje naš i prošlost, ispituje našu sadašnjost, proučava naše starine, prelistava pinkez, (najstariji zapisnici naših bogoštovnih općina) opisuje naše običaje i sabire naše pjesme. Sa svojim djelom »Sefardi u Bosni« <dr prineo je mnogo poznavanju povijesti se arda u Bosni i Hercegovini. Htjedosmo ovdje u kratko istaknuti ‘dosadašnje djelovanje dr. Levia, te da time na tako odgovorno mjesto nadrabina stupa zaslužni muž, koji je doista dorasao velikim zadaćama, štono ga čekaju i da ujedno time potkrijepimo naše uvjerenje, da su i te kako opravdane nade koje sefardijsko židovstvo spaja njegovim imenovanjem. Izbor dr, Morica Levia za nadrabina pada u vrijeme, kada se na osvitku novog doba, za nas sefarde Bosne't Hercegovine sve više primiče kriza našeg židovstva. Do jučer još nemoguća asimilacija, prijeti nam u skoroj budućnosti, da izbriše sl/akj trag naše nacionalne egzistencije.

Tek' su četiri decenija otkad smo i mi ugledali svjetlost zapadne kulture i već nestaju našT lijepi običaji, padaju naše forme patrijahalnog života, sazdanog na narodnim predajama; oslabljuje ono jako čuvstvo solidarnosti. I naš špansko-židovski jezik, koji je najtvrdji bedem našeg opstanka, kao narodne jedinice polako, ali sigurno iščezava iz našeg doma i medjusobnog saobraćaja i daje mjesta jeziku, koji bi najviše doprineo asimilaciji. Ukratko, mi sa bolom moramo osjećati, kako se sve što je samo naše ruši i propada i kako se sve to razvija na štetu naše socijalne i nacijonalne neovisnosti. Sva je priMffa, da će brzo napredovati ovaj proces iščezavanja naših narodnih osebina u budućnosti, ne budemo li još za vremena znalvskrenuti na put, koji će nam moći zajamčiti naš narodni opstanak. Obzirom na sveopću političku orijentaciju, koja možda nosi sa sobom promjenu državopravnih temelja današnjeg uredjenja Bosne i Hercegovine, stojimo mi sefardi na raskršću. Ili ćemo poput zapadnih Zidova zatajiti svoje židovstvo i izčeznuti u valovima asimilacije, ili" ćemo se priljubiti novim prilikama, ali zadržati svoj mentalitet, čuvati svoje nacijonalne osebine i živjeti svojim samosvjestnim žtvotom. Dosada smo se znali ma kako bilo i pored savremene kulture okoline održati kao Zidovi. No obzirom na gore istaknuto, mi ipak stojimo pred ozbiljnim opasnostima. Valja stoga za vremena ojačati našu otpornu snagu. I upravo, kada nam ovo pitanje, silom prilika, postaje najaktuelnije i kad ono čeka na svoje naravno riješenje, stupa naš najagilniji pregače dr. Moriz Levi na mjesto nadrabina. Baš toga radi dajemo njegovom imeno-

Židovi u ruskoj književnosti.

U jednom članku »Slobodnaja Misi« razlaže znameniti ruski kritičar K. Čajkovš k i j pod gornjim naslovom, tako duhovite kao i u mnogim točkama ispravne nazore o odnošaju Židova naprama ruskoj književnosti. Premda tok njegovih misli za nacionalnog Židova nijesu nikakova novost, to neče biti z gorega, da upoznamo razlaganje Cajkovskoga u širim crtama, jer se neke istine ne dadu dosta često opetovati.

* »S nepravom«, kaže pisac u svom uvodu »sakrivaju i tako rekući zatajivaju Zidovi evropejskim čitaocima svoje vlastite znamenite literarne talente. Samo iznimno' izilazi u ruskom prijevodu nešto od Bialika, Pereza i dr. I kad to već biva, onda se dogadja čisto slučajno, neskladno, kao-da se Židovi boje izaći pred evropski forum u pravoj svojoj osobitosti, oni nam radje pružaju loše prijevode sumnjivih evropskih

velikana, mjesto da nam donesu svoga Pereza ili Scholera-Aleichema. Pa ipak pokazuju vidjeni pokušaji mladožidovske literarne škole, da ovi talenti mnogo obećavaju. A kad govorimo s bilo kojim poznavaocem židovske literature, n. pr. o sada kod nas i u inozemstvu većpoznatom Schalom-Aieichemu,.to saznajemo, da je taj visoko nadareni Aleichem samo epigon i đjak zaista ženijalnog Pereza. Pa kad bi samomoglizbiljski upoznati ove talente! Medjutim se Židovi napram vlastitoj literaturi drže posve indiferentno i sasvim su zadovoljni, da opstoji jedan Oorkij. jedan Maeterlink . .« Dalje nastavlja autor: »Istina, bez Zidova ne bi mogla da opstoji ruska kultura Idite u koju gođ biblioteku, tamo či-, taj u gotovo sami Židovi. Kazalište,izložbe javna predavanja, meeting i, svagdje su Židovi, koji istražuju, mozgaju, slušaju i rade .... koliko ruskih knjiga, časopisa i novina bi prestalo izilaziii! ? Pa zar bi se

uopće moglo govoriti o ruskoj književnosti, ruskoj operi,, ruskoj revoluciji bez, potpore, bez "pripomoći, bez suradnje ovog kulturnog naroda ? Ali primalja nije isto što i rodilja; pa možda i leži najveća tragedija inteligentnog ruskog Židova u tome, da uvjek samo pri radjanju ruske kulture, tako rekući joj podmeće kliješta, a pri tome sam ostaje jalov, kao da'je uklet nesposobnošću radjanja. On stoji ruskoj književnosti tako blizu i usprkos tome nije nikakove vječne vrijednosti u njoj stvorio. To je gotovo i zagonetno; Tolstoj, Turgenjev , DostojevSldj, Plssevskij, Leskov, Andrejev nijedan Židov. Puškin, Tučev, Polailskij, Fet, Brossov, Balmont i opet nijedan Židov. Polevoj, Belinskij, Dohroljlov, Grigorjev, Pissarev, Mihajlovskij** ponovno nijedan Židov. Izgleda, kao da je kakav nevidljivi gradski kapetan zabranio za uvjek Žido-

Poznati ruski kritičari i publicisti

Uredništvo I uprava nalaze se u Zagrebu, Gundulićevaul.22a 11. kat lijevo (Dr, E. Fischer) Rukopisi se ne vraćaju.

God. 1.

Izlazi dvaput mjesečno. Pretplata: Godišnje K 10, polugodišnje K 5, četvrtgodišnje K 3. Pojedini br. 40 fil.

Broj 3.