Židov

ŽIDOV

HAJ’HUĐI

GLASILO ZA PITANJA ŽIDOVSTVA.

16. siječanj 1916. - ZBBRGB - 3. Senat 5678.

Dr. Hozea Jacobi.

Zagrebačka izraelska bogoslovna općina gospodin rabin dr. Hozea Jacobi slave 14. siječnja ove godine vrlo lijep i rijedak jubilej. Pedeset je godina, što je u ovu općinu došao svečar da bude rabinom i vjerskim vodjom Zidova hrvatske prijestolnice. Ovamo je prije pedeset godina došao mladić pun židovskog i profanog znanja, pun ljubavi, idejala i inteligencije, velikog govorničkog dara i jakog karaktera. Danas se radi o pedesetgodišnjici službovanja toga mladića. Što izmedju toga leži, to je ćio život jednog čovjeka i život pun pregnuća i rada, pun uspjeha i priznanja, nu posut trnjem vi kamenjem, što se nalaze na putu svake slave. Mnogu je zapreku imao svladati mladi rabin prije, nego li si je osvojio i učvrstio poziciju i stekao autoritet, što ga starci mladiću, a jedna glavnogradska židovska općina mladom rabinu ne daju tako lakoValjalo je svladati poteškoće jezika. Valjalo je steći orijentaciju sred posve novih prilika' koje su u mnogočem tako različne od prilika starih njemačkih, tradicijom bogatih židovskih općina. Valjalo je ovu općinu tek učiniti općinom, izgraditi i osigurati sve one inštitudje, što je tek čine općinom, Osvrt na pedesetgodišnji rad dra. Hozeje Jacobia dokazuje, da mu je to posvema uspjelo. O pojedinostima njegova rada ne treba mnogo govoriti, jer sa poznati j bjelodani. Pisati o životu i radu dra. Hozeje Jacobija, znači pisati povijest razvitka zagrebačke izraelske bogoštovne općine kroz zadnjih 50 godina. Jer štogod je učinjeno i stvoreno u zagrebačkoj izraelskoj bogoštovnoj općini kroz zadnjih 50 sve je to vezano o njegovo ime, njegovo je djelo, njegova je zasluga. Svakoj je novoj inštituciji on dao inicijativu, a ponajvećma je i sam suradjivao u izvedbi i ostao joj vjeran podporanj do današnjega dana Restauracija hrama, novogradnja židovske, škole, reorganizacija Chebre kadiše, osnutak Oemilut chasbdim, Izraelsko gospojinsko društvo Jelene Priester, Talmud Literarni sastanci izraelske omladine, zov dom za nemoćnike, literarno društvo, sve su to njegove osnove i njegov rad. Mnogo je to i za pet decenija ako se pomisli, da je dr. Hozeja Jacobi, bio vrlo zaokupljen svojim zvaničnim poslovima. U općini poput zagrebačke imade mnogo prigode za strogo rfbinske funkcije i bez obzira na brojne propovjedi u hramu. A kroz skoro 34 godina podučavao je sam vjeronauk u svim zagrebačkim srednjim školama i bio ravnateljem židovske pučke škole, Uz to je napisao i prve vjeronaučne hrvatske knjige za vžidovsku djecu.

Nada sve cijenimo njegov rad kao vjeroučitelja. Taj njegov rad podaje mu obzirom na činjenicu, da su djeca iz cijele zemlje polazila zagrebačke škole, važnost, koja daleko nadilazi uski okvir jedne općine. Nebrojene • generacije hrvatskih Židova stekle su kod njega znanje i poznavanje, a po tomu i ljubav za židovstvo. U najopasnije vrijeme kada se kod nas pokazala sklonost bezglavoj reformi, a pomanjkanje svake tradicije u doseljenih Ži-' dova, zaprijetilo zdravom razvitku i konsolidaciji židovsko općinskih prilika, on rabin neologije, bio je konzervator hrvatskog židovstva, jer je zimo iz svojih djaka učiniti valjane Židove unatoč nepovoljnom miljeu, u kojemu su odr.sli. Otac i prijatelj, često skrbnik i hranitelj, bio je ovaj uzor-učitelj“svojim djacima. Takovo shvaćanje i provodjenje učiteljskog zvanja ne može »e iz knjiga naučiti. Njegovi mnogobrojni učenici, živi spomenici njegovog učiteljevanja, sjećat će se uvijek rado i zahvalno, što i kako ih j“e njihov rabi podučavao. U darežljivosti -i šibo; otpornosti bio je uzor svojim općinarima. Mnogo je u tom pogledu od njih tražio većinu je svojih propovjedi ispunio poticanjem na dobrotvornost, mj mogao je to punim pravom činiti, jer je sam svojom osobom u dobrotvornosti prednjačio, davajući uvijek obilno. Njegova je kuća bila otvorena sirotinji i sjećamo se, kako je dnevne množina siromaka čekala pred njegovim vratima, da od njega dobije moralne i materjalne potpore i savjeta. Jer on se nije saslušavajući sirotinju ograničivao na podijeIjenje jednokratne pripomoći, nego je nastojao sirotinji naći i stvoriti uvjete čvrste egzistencije. Zagrebačka izraelska bogoštovna općina, sve zagrebačke židovske inštitucije, njegovi bivši učenici i štovatelji spremaju se, da dolično probave pedesefgodišnjicu zagrebačkog ypzeje Jacobia, pa se nadamo, da će svečar u ovim manifestacijama naći najljepšu zadovoljštinu za svoje uspješno djelovanje. Izaslanici rabina, a valjda i izr. bogoštovnih općina naše domovine priključit će se ovim manifestacijama. Kao organ židovske javnosti ne možemo ni mi da zaostanemo u kolu njegovih poklonica i Čestitara, pa mu kličemo:»Cast i hvala Tebi, naš rabi, na ustrajnom i požrtvovnom radu oko židovskog uzgoja tolikih židovskih generacija Zagreba i Hrvatske. Bog te poživio još mnogo godina čila i zdrava!«

Prilike u Srbiji.

(Beogradski ievreii u ratu.)

U ovoj zemlji, rat užasan i grozan traje veoma dugo. Već šesta godina nastaje, od kako se u Srbiji, s malim prekidom

od nepunih godinu dana, neprestano ratuje i bori.. Razume se, da su i ovdašnji Jevreji mnogo prepalili i nastradali. Mnogom je beogradskom Jevrejinu uništena kuća, utočište, jer su najveće borbe vodjene baš na samom gnezdu beogradskih Jevreja u ~J erejskoj mali I *. Mnogoj je majci jevrejskoj u ovoj zemlji za vreme ratova istrgnut iz naručja dični joj sin ; mnogoj je vernoj ljubi ostao na bojnome polju dobri muž, a nejakoj sitnoj dečici oduzeta potpora, stup : dragi otac ... Da, tragična je sudbina jevrejskog naroda u ovome opštem krvoproliću. Najveće £asapnice zapadnih naroda, nosioca „kulture", bile su baš na tlu zemalja, u kojima živi najveći dio našeg i onako mnogo napaćenog naroda. Eto Poljska, Galicija, Bukovina, Rumunija. Pa šta da kažemo za Jevreje beogradske i iz ćele Srbije!? A Jevreja bilo je u Srbiji posle balkanskih ratova oko 60—85.000. Pogledajmo „Jevrejsku malu", koju su sa toliko života opisali H. Davičo u svome čuvenome deki „Sa J&lije" kao i uvaženi S. Đajin u svojim karakterističnim pozorišnim komadima?! Nema više ni onih divnih crnookih bujnih jevrejskih devojaka, koje u tajanstvenom uzbudjenju očekuju svoga Romea, kao što je to nekada bilo. Ne, u »Jevrejskoj mali« se ne ore više pesme spanskih balada iz negdašnjih niskih kuća, nit’ se čuje žagor zadovoljnih ljudi, što su umorni od dnevnog rada u svoje milo gnezdo došli. Jevrejima u Beogradu su leteće granate rudvećih topova uništile gnezdo, u kojima jedino, posle teškog svakidašnjeg rada i borbe za život osećahu prijatno i slobodno, jer je li biću Jevrejina da se ugodnije oseća rriedju svojim sunarodnicima i jednovercima. Danas tamo vlada mir, smrtna tišina, koju samo ovaj strašan rat može tako potpuno da izvrši, Od negdašnjih kućica na Jaliji strše danas samo goli ođaci. Ovda onda se na ruševinama malih kućica vide od požara porđani gvozdeni kreveti neke nekad srećne zadovoljne porodice. A u leto je to bila prava ratna idila, jer su već na ruševinama ćvetale vrbe i razno drveće. Čudom je stara sinagoga ostala potpuno nepovredjena! Kuće u njenoj neposrednoj blizini do temelja uništene, a sinagoga se ponosno i veličanstveno diže nad ruševinama! Sujevernim ljudima dosta razloga, da veruju, da nam je Gospod sveti hram sačuvao. Medjutim je nova lepa sinagoga. „Bet Israel", koja se nalazi izvan „Jevrejske male" granatama dosta oštećena, ali je ona, zahvaljujući preduzimljivosti današnje jevrejske opštine, brzo potpuno popravljena, tako da je ona i dalje ponos beogradskih Jevreja. Kada se već govori o opštini jevrejskoj, onda se mora ptiz-

Uredništvo i uprava nalaze se u Zagrebu, Gundullćeva ni. 22a ii. bat lijevo Rukopisi se ne vraćaju.

God. 11.

Izlazi dvaput mjesečno. Pretplata: Godišnje K 10, polugodišnje K 5, četvrtgodišnje K 3. Pojedini fcr. 40 fi .

Broj 2.