Židov

kretne tvrdnje glede purimske zabave, o kojima dosele nije bilo govora: Nije istina, da se na toj zabavi govorilo u 90% njemački. Naprotiv je istina, da su njemački govorili samo oni posjetnici za' bave, koji razumiju samo njemački, a postotak Židova, koji znadu uopče (a ne samo) njemački nije ni iz daleka 90% Nikako se nije na toj zabavi švapčarilo po općinstvu više, nego na ma kojoj hrvatskoj zabavi. Nije istina, da su članice zabavnog odbora nagovarale općinstvo njemački, jer je materinski jezik beziznimno svih članica zabavnog odbora hrvatski, kojim se jezikom služe uvijek i na svakom mjestu, pa su se i na toj zabavi služili isključivo hrvatskim jezikom. Nije istina, da je jedan gospodin nagovoren po jednom odborniku njemački* Naprotiv je istina, da je urednik L. K. gosp. Mandl nagovoren hrvatski po odborniku gosp. Šimi Spilzeru, koji ga uopće nije poznavao, a ne dobivši odgovora, nagovorio ga njemački, misleći da taj gospodin ne zna hrvatski. Nije istina, da se u kabaretu kao 1. točka reproduciralo viceve u njemačkom jeziku, naprotiv je istina, da se kao druga točka reproduciralo pjesme rugalice na asimilante i pokrštenike od Bede, koje pripadaju literaturi a nijesu dosele prevedene na hrvatski. Nije istina, da je »Židov« napao zabavu izrael. ferijalne kolonije upravo radi toga, jer je nosila čisto slavenski karakter. Naprotiv je istina, da ta zabava .nije imala nikakav karakter, a najmanje čisto slavenski, a ~Židov“ ju je'napao, jer u njoj nije bilo ništa židovskoga. Prema tomu nije istina, da se na toj zabavi švapčarilo. Naprotiv je istina, da se na toj zabavi nije švapčarilo, da Židovi niti ovom kao niti ikojom prilikom ne šire i ne podupiru germanizaciju, jer naši Židovi, bili oni asimilanti ili cijonisti nemaju apsolutno [nikakova razloga, da podupiru germanizaciju. Da Židovi ne podupiru germanizaciju dokazuje najbolje činjenica, da uz velike poteškoće izdajemo na hrvatskom jeziku „Židova", gdje bismo mogli sa mnogo manje truda raširivati njemačke cionističke listove. Sada će tek javnost i si. uredništvo moći prosuditi, da li su izvodi L. K. ispravni i bez tendence, pa se nadamo, da ćete za volju istine i za postignuće što više nepomućenog oduošaja izmedju hrvatske javnosti i Židova ove redke uvrstiti. Zagreb, 3. ožujka 191 S. Lav Stern Dakako, da nam do izdavača Lok. kor. i do njegovog mnijenja nije stalo i sred drugih prilika, mi bi bili prezirnom šutnjom prešli preko, ovog slučaja. Nu htjedosmo i moradosmo upotrebiti priliku* da ustvrdimo, kako se zlonamjernim širenjem neistine kuša trovati odnošaj izmedju Židova i Hrvata, kako se bezrazložno nastoji posijati nepovjerenje i nesklonost prema nama, i kako se misli utrti putove antisemitizmu u Hrvatskoj. Uhvatili smo opet jednom na djelu jednoga, koji čini se hoće da živi od stvaranja mutnih prilika, a ne vidi bolan da novo vrijeme pripravlja onemogućivanje ovakovih egzistencija. U malenoj zemlji poput Hrvatske od velike je važnosti, da javna politička borba bude na istini sazdana, čista i poštena po gotovo u ovo sudbonosno doba, pa smatramo patrijotičkim radom raskrinkavanje pioroka neistine i mržnje!

Revolucija, rusko židovstvo i cijonizam.

Iz jednoga govora Dr. J. V. Členova*) .... Ipak sam uvjeren, da niti jedan čas ne đemo zaboraviti, da je sve, što si je židovstvo kadro stvoriti u diaspori, tek surogat pravoga narodnoga života. Nije tome krivo ovo ili ono zakonodavstvo. Razlog tome imade se tražiti u životnim prilikama i u načinu života, naroda, koji ne živi u vlastitoj zemlji, već je utisnut medju druge narode i svagda je pod utjecajem tudje političke i kulturne atmosfere. Pravi narodni život moguć je samo onda. kada narod u svojoj zemlji živi slo" bodan, te iz vlastitih sila ispunjava sve funkcije života: od najniže do najviše i sam stvara sve, pa bila to najneznatnija ili najveća tekovina uma. Ova je činjenica vrlo znamenita, a ipak je mnogi iz nerazumljivih razloga podcijenjuju. Mi smo sve to dobro upamtili. Dobro znademo, o tome bilo je već i govora da opstanak malenih dijelova jednoga naroda, izvan vlastite zemlje ne može biti potpun, a niti normalan. Samo približno nekad u većoj, a nekad u manjoj mjeri • moguć je taj opstanak, ako ti dijelovi imađu neko središte, koje im je od vremena do vremena političko uporište, a svagda vrelo narodne volje, snage i odvažnosti. Zato mi za ozdravljenje cijeloga narodnoga života poznajemo samo jedan jedinhjnit. Put je to, koji smo davno prije pokazali, a kojim mi već skoro tri decenija polagano, ali neustrašivo kročimo. Na tome je putu težište svih naših misli, ž\aših jaH.a l-|V£ga našega rada Veliki svjetski dogodjali, kojima smo svjedoci i suradnici, nijesu mogli niti najmanje promijeniti naše shvaćanje. Nasuprot; Oni su snažno potkrijepili naša načela. Ono, što smo mi tvrdih', sada tvrde i zahtijevaju svi narodi; grudu, rodjenu grudu za slobodan život i rad! Očeličeni u našim načelima i našemu radu ; zaokupljeni nadasve velikom radosti kojom nas ispunjava stvaranje novedomsje; obasjani i ogrijati! prvim, tamo zasjalim svijetlim zrakama; rastumačili smo polovici našega naroda naše nove zadaće i zavjetovali smo mu sc, da za nas nema mirovanja, i da ne poznajemo odgadjanja. Za nas nema ni časka nepotrebnoga odmora, dok nijesmo židovskom narodu obezbijedili slobodnu, vlastitu domaju, kakovu sada za se traže i kakovu će dobiti svi narodi. Sve je to posve naravno i ne može biti drugačije. Ipak se dogodilo nešta, što nijesmo sa stalnošću mogli predvidjati, nešto, što nas upravo sada ispunjava neusporedivim veseljem i ponosom, a to je držanje širokih židovskih narod u i h masa prema našemu ideaiu. To je držanje došlo do pravoga izražaja u prvim danima ove velike revolucije. Oni, koji su cijonizam držali jedino reakcijom proti bezpravnosti, predpostavijali su sa stalnošću, da će posljedica novoga poretka u Rusiji biti veliko jenjanje cionističke misli, ako već ne potpuni slom iste. Tvrdili su, da će u oči velikih perspektiva* koje se otvaraju Zidovima uvedenjem ravnopravnosti, umuknuti sve te pjesme budućnosti. . *) Ovaj je govor držan na t. kongresu ruskih cijonisla poslije revolucije, u proljeću 1917.

Tako je još nedavno neki židovsko engleski publicista pisao: „Budu li Židovi Rusije u siječnju dobili ravnopravnost, tada u prosincu ne će preostati traga cijonizmu“ Znali smo kako su u tome pogledu smiješni nazori zapada. Ipak, ne mogu zatajiti, da se je za prvo vrijeme bilo bojati neke opojnosti. Sloboda je opojno piće! Život nas je poučio, kako je bezrazložan bio takav strah. Židovski narod nije niti jedan čas izgubio svoju svijest, usprkos velike radosti, koju je izazvala emancipacija. Sve se je dogodilo i sve se dogadja upravo obratno od onoga, što su nam proricali. Iz svih krajeva Rusije stižu nam izjave pune sreće, veselja i zadovoljstva radi oslobodjenja i pune nepokolebive vjernosti i odanosti našemu vječnome idealu, novorodjenju u našoj Palestini. Starci i mladići, bogati i siromašni, oni doma i oni na fronti, pravovjerci i slobodoumnjaci, svi jednoglasno kliču; upravo sada, kada smo oslobodjeni lanaca i ropstva, moći ćemo se s najvećim marom staviti u službu naših ideala! ....

Židovski narodni fond*. Djelovanje prije rata i u ratno doba.

Za naseljivanje jedne zemlje potrebno je troje: zemljište, vjeresija i seljaštvo. Drugim narodima potrebna su samo prva dva faktora. Oni ne oskudijevaju na ljudima, koji su sposobni da obradjuju zemljište. Mi ne samo da se moramo brinuti za zemljište i nužnu vjeresiju, nama manjka i gotovi, tako reći rodjeni farmer. On može da nastane samo procesom rada. U istoj mjeri, u kojoj se mogućnost rada bude priskrbljivala židovskom useljeniku, stvarati će se i ljudski materijal, iz kojeg će nastati židovski poljodjelac. Ž N. F. brine se za dva najvažnija faktora sistematske narodne kolonizacije za zemljište i njegove obradjivače. Gospodarstva Ž. N. F. postala su najvažnija uporišta za židovski rad u zemlji. Zemljišni posjed Ž. N. F. još nije velik, u cijelom iznaša 1% židovske zemlje u Palestini. Ali on zaposluje 20 —25% svih židovskih radnika u Palestini, ic daje po svojim radničkim naseobinama dalr.jim stotinama židovskih plaćenih radnika mogućnost egzistencije u privatnim kolonijama. Ovim važnim upravljačem židovskog zemljišnog rada postao je Z. N. F. uslijedj kombiniranog djelovanja sa svoja tri zakladna ogranka, a to su: fond za drveće (Herzlova šuma), zadružni fond (uključivo pionirski prinos', fond za radničke domove. Nekoliko će brojki najbolje predočiti kelonizatorni rad Ž. N. F. u prvom kratkom razdoblju od 6 godina (1908/9 —1913/14). Koncem 1914. iznosio je imetak Ž. N. F. 5,130.000 franaka. Time je bio postigao temeljnu glavnicu, s kojo.n se je pri njegbvom osnutku (30. prosinca 1901.) računalo. Nije išlo tako brzo, kako si je Teodor Herzl zamišljao razvitak po njemu otvorenih narodnih uredaba. Trajalo je gotovo 13 godina. Od ovih preko 5 miljuna franaka bilo je investirano u Palestini koncem 1914. (ispravnije o novoj godini 5674.) po prilici 3.700.000 franaka, ili gotovo 72%. 25% svog imetka mora Ž. N. F. da trajno drži u pričuvi. Investiciji Ž. N. F. u Palestini daju se podijeliti u pet grupa: * Vidi broj 4 iz g. 1913.

STRANA 2.

»ŽIDOV« (HAJ'HUDI

BROJ 6.