Židov

ŽIDOV

H AJ’HUDI

GLASILO ZA PI TANJA ŽIDOVSTVA.

16. lipanj 1918. - ZAGREB - E. tamuz 5678.

Zašto još uvijek nijeste obnovili pretplatu? Svaka opomena nas stoji barem 20 filira i zadaje nam nepotrebna posla. Zar nije šteta za novac i vrijeme? Slijedeći ćemo broj poslati uz pouzeće svima, koji su u zaostatku sa pretplatom.

20. tamuz

U nedjelju, dne 30. juna t. j 20. tamuza obnavlja se dan smrti židovskog velikana, dra. Theodora Herzla, koji je umro god. 1904, nakon što je svoj život neumornim radom žrtvovao za djelo spasenja židovskog naroda i za ostvarenje njegovog tisućljetnog idejala. Dan 30. juna treba stoga da posvetimo uspomeni nezaboravnog Herzla i propagandi onih nastojanja, koje je Herzl iznio pred židovski narod i pred forum cijelog civilizovanog svijeta. Zato treba da Židovi, u svakom mjestupa ma kako malo ih gdje bilo 20. tamuz posvete uzpomeni Herzla. Treba da govore o njemu i njegovom dje|u, a ako je ikako moguće, treba da drže-skupštine i uspomen-svečanosti. Dužnost je svakoga cijoniste, kojemu materijalne prilike to omogućuju, da 20. tamuza zasadi barem jedno drvo u Herzlovoj šumi.

Manjkavosti u organizaciji.

Oustav Seidemann. Prijedor.

Svaki uspjeh ovisi o dobroj organizaciji. Valjana organizacija važna je za svako kućanstvo, za svako gospodarstvo, za svako trgovačko i industrijalno poduzeće. Politička stranka, narod sa stalnim ciljem, može da uspije samo onda, ako je dobro organiziran. Dobra organizacija znači jakost, a jakost je moć. Dobro organizirana stranka, dobro organizirani narod znače jedinstvo, a jedinstvo je jakost i moć. Žali. bože mi Židovi nijesmo tako složni, kako to naši neprijatelji tvrde. Zato nismo niti organizirani, zato smo slabi i nemoćni. U židovstvu je samo jedna stanka organizirana, a to je cijonistička. Nerado upofrebljazam riječ „cijonistička stranka I ', jer cijonizam nije strančarska struja, već je to živo, jesno židovstvo. To bi cijonizam trebao da bude a da to postane, svrha je naše orga. nizacije. Bez sumnje, cijonizam je od onog časa, kad je zaorio poziv Herzlov, postigao upravo jedinstven uspjeh. Jedna stotina pristaša, narasla je na stotine hiljada. Ali ima još dosta toga, što treba da se postigne u organizaciji.

U mnogim se mjestima opaža polpu. no razuinjevanje i relativno znatan uspjeh u drugim opet nikakav interes i pomanjka* nje cijonističkog duha. U nekim mjestima* gdje je vladala živa djelatnost, nastao je zastoj, u drugima je opet obratno. Ukratko, pokazuju se manjkavosti u organizaciji, a 0 tome hoću, da govorim. Glavni je posao naših cijonističkih suradnika, da razjasne naš cilj, da probude interes za našu star, da pribave čim više pristaša. Taj posao treba da se obavlja bez strasti, ali ustrajno. Imademo mnogo dobrih cijonista, koji boluju ‘na sveopćoj boljetici Židova na prevelikoj osjetljivosti. To je ogromna pogrješka, koja priječi agitacionu djelatnost. Jer tkogod djeluje u javnosti, mora da je pripravan i na kritiku i na napadaj. Kad bi se političari kod svakog napadaja uvrijedili i odustali od daljnjeg rada, nestalo bi javnog života, nestalo bi svake javne djelatnosti, ne bi bilo govora o kakovom uspjehu. Priznajem, težak je rad cijoniste, teži od svakog drugoga rada. Moraju snuhiti Židove, koji od naravi radu kritiziraju, a dadu se u većini slučajeva lakše predobiti za nežidovske interese. Mnogi će radje dati 1000 K, recimo za gradnju koje crkve, nego li 10 K za nacionalni fond. Tvrdokoran je to narod, zato 1 moramo biti ustrajni u radu, ako želimo, da se korak za korakom približimo cilju. Sa. kupljanje za nar. fond, kao i čitav rad oko cijonizma mora da bude bolje organiziran. Ne smije se propustiti nijedan radostan ni žalostan dogodjaj, a da se ne sabire za nar. fond. Nitko nije tako brzo pripravan za davanje kao Židov, kad mu srce snadje tuga iii radost. Ne pretjerujem, ali činjenica je, da bi godišnji naš prihod dosegao jednu milijardu kruna, ako bi se svuda tako sakupljalo, ka a kod n?s u Prijedoru. Već sam spomenuo, da se u mnogim mjestima nakon žive razvite djelatnosti p’okazuje zastoj. Kazat ću u čemu j e krivnja. U mjesto u kojem cijonizam nije poznat, dođje cijonista. On začne velikim uspjehom svoju djelatnost. Ali pri tome propusti, da si nadje valjane suradnike i pouzdanike, koji bi ga mogli zastupati, ili čak zamijeniti. Moramo uvijek imati na umu, da bi odlazak, bolest ili smrt mogla zapriječiti svako daljnje djelovanje, za naš narod. A ako nam je rad taj zaista drag i vrijedan, to nastojmo, da ga ne nestane s našim odlaskom, nego da se nesmetano dalje razvija. Ne težimo iz same taštine za tim, da budemo prvi! Takovo idealno, nesebično i požrtvovno djelovanje, kao što je cijonizam, ne poznaje osobne taštine ili osjetljivosti, Svijest, da smo potpuno vršili svoju dužnost, neka nam bude nagradom i nutarnjim zadovoljstvom-

Savez židovskih omladinskih đruštava.*

Nema sumnje: razvitak i današnje slanje osviještenosti naših Židova ne zadovoljava. U pogledu osvifešćivanja naših Židova, u pogledu našeg židovskog odgoja, nijesmo u zadnjih 20 godina napredovali, kako hi trebalo. Zašto? jer u nas nema koncentracije sila, ni kontinuiteta rada. Pojedinci tu i tamo rade neko vrijeme, upućuju, vode. Nakon nekog vremena, postigavši prividno neke uspjehe, ti se radnici povlače sa našega poprišta, izgube se. Zaboravljaju nas. A i mi njih zaboravljamo. Posljeci njihovog rada gube se 'zajedno s njima. Nakon nekog vremena dolaze drugi, počinju iznova, i opet prestaju. I tako dalje, I upravo je čudo, da se uvijek iznova nadju ljudi, koji imadu voije, da uvijek iznova započinju osvješćivanje naših ljudi. Šteta je, da su toliki valjani radnici prisiljeni, da uvijek iznova grade, da neprestano rade na temeljima. A trebalo bi, da jedni drugima rad i vodstvo predaju iz ruke u ruku, da jedni nastavljaju, gdje su predšasnici prestali, da se gradi sprat na sprat, da se jednom dodje do krova, do gotove zgrade. Zašto nije i u nas tako ? Jer temelji toga rada ne valjaju. Jer taj rad nije u dovoljnoj mjeri ni u dovoljnom opsegu, ni dovoljno intenzivno posvećen onom elementu, koji je u. odgojnom pogledu najvažniji: omladini. Odgoj židovske omladine ne valja. Zato ta omladina, kada poođraste, u židovskom pogledu ne vrijedi mnogo. Treba naći ispravan put, da se to popravi. I Tko i što djeluje na odgoj omladine? Roditeljska kuća, pučka, pa onda srednja škola. U stanovitom pogledu moglo bi se odgojno djelovanje svakoga od ovih faktora nazvati dobrim. Djeca dobivaju izvjesnu množinu znanja i. ćudoredan pravac. Nu u židovskom pogledu svi ovi faktori kod židovske omladine danas kod nas zatajuju, To ćemo u posebnom članku prikazati Konstatujemo samo, da naša omladina danas ne dobiva od spomenutih odgovornih faktora židovski odgoj. Zato cijeli odgojni rad ne valja. Jer odgoj ne trpi takove rastrganosti i skokova, omladinski odgoj mora biti jedinstven i cjelovit. Roditeljsku kuću i školu ne možemo tako brzo, lako i temeljito promjeniti, da bi u židovskom pogledu zadovoljavale. Zato treba stvoriti nešto novo, što će paralizovati pasivitet u židovsko-odgojnom pogledu odgovornih faktora. Treba stvoriti) jedan novi odgojni faktor, koji će njegovati izključivo one odgojne momente, što ih odgovorni faktori za odgoj omladine danas zanemaruju. Treba * Ovim člankom otvaramo diskusiju o ovom predmetu (Op uredn.).

Dopisi za uredništvo i upravu šalju se na adresu ZAGREB Draškovtćeva ui.36 l.kat (Lav Stern). Rukopisi se ne vraćaju

God. 11.

■■■•■■■■■■■■*■■■■ ■■■■■•■■■ • ■ ■ ■ Ulazi dvaput l mjesečno. S : ; Pretplata: j ■ Godišnje K 14. S polugodišnje K 7, • ćetvrtgod. K 35« Pojedini br. 60 fll S

Broj 12.