Židov

Vesnićevo pismo.

Srpska ratna misija u Sjedinjenim državama NVashington, 27. XII. 1917. Moj dragi kapetane Albaia. Želim, da izrazite Vašoj jevrejskoj braći simpatije Srpske Vlade i srpskog naroda za ponovnim uskrsnućem Jevrejske države u Palestini shodno njihovim mnogobrojnim sposobnostima i njihovom nesumnjivom pravu, čime će oni ponova zauzeti svoje istakniiro mesto u društvu naroda. Uveren sara, da će ostvarenje njihovih ideala biti ne srmo njima od koristi, već i vaskolikom čovečanstvu. Vama je dobro poznato, dragi kapetane Albaia, da nema drugog naroda na svetu, koji simpatiše sa pre spomenutom idejom više no srpski narod, Zar mi ne prolevamo gorkke suze na obalama Vavilona, na do gledu naše ljubljene i tek nedavno izgubljene domovine? Kako da ne učestvujemo u težnjama i patnjama jevrejskog naroda, kada su se naši zemljaci Vašeg porekla i Vaše vere borili za nphovu srpsku otadžbinu isto tako hrabro, kao i naši najbolji sinovi ? Nama će biti žao, ako će nas i jedan od naših sugradjana Jevreja napustiti i vratiti se u njihovu obećanu zemlju, ali mi ćemo se tešiti nadom, da će nam oni ostaviti zamašan deo svojih srdaca i postati naj ačom vezom izmedju slobodnog Izraela i Srbije. Uveravajući Vas, dragi kapetane Albaia u svoje odlučno poštovanje

\ii Vesnić s. r.

Beograd, 18. januara. Riješenjem ministarskog savjeta imenovan je dr. David Albala kao ekspert za jevrejska pitanja u Jugoslaviji za mirovnu konferenciju u Parizu, te će se 20. ov. mj. zaputiti u Pariz. Malo je državničkih akata, koji kad govore o židovskome pitanju, čine to tako toplo kao izjava u ime srpske vlade i srpskoga naroda, što ju je dao dr. Milenko Vesnić po sanitetskome kapetanu, dru. Davidu Albali svemu židovskome narodu. Možda još Masarykove, k ji je bio našim prijateljem davno prije nego je postao predsjednikom českoslovačke države, još onda, kad je cijonizam bio težnjom sanjara, a Masaryk vodja „realista". Kako li su pojmovi relativni 1 Što se pr zvalo utopijom, jest jedna realna činjenica, kakovom asimilacija nikad ne može da bude, činjenica, s kojom su već i prije računali trijezni eugleski državnici, kad su nam nudjali E 1 Ariš i Ugandu, a s kojom danas, stvarajući družbu naroda ozbiljno, trijezno, ali i sa svi toplim shvaćanjem moralnoga političara, računaju svi veliki državnici zapadnih sila. Tek u Njemačkoj i u Austrougarskoj nijesu se bili dovinuli shvatanju za težnje židovskoga naroda. Narodna preu-

zetnost umjesto narodne samosvijesti, rasna averzija umjesto svečovječanskih osjećaja, gledala je oduvijek i posvuda u drugome narodu, pa bio i u istoj državi, tudj i neprijateljski narod. Drukčije na zapadu ; drukčije i u slavenskih naroda, koje nijesu bili na dohvatu njemačkoga političkoga utjecaja. Ona plemenita, vedra širokogrudnost, te ne da, da u državniku zašuti čovjek, govori iz Vesnićeva pisma: Živo saučestvovanje državnika i naroda s udesom naroda, po krvi drugoga, no braće; potpuno poimanje težnje židovskoga naroda, umom i srcem; uvažavanje čuvstava kao realnoga faktora u politici, što no se ističe u posljednjoj stavci Vesnićeva pisma; puno shvatanje, da osvještenje i ideali jednoga naroda ne će biti od koristi samo njemn, već i vaskolikom čovječanstvu. Narod i državnici, u čije ime Vesnić govori, ne će se prevariti; mi, nenavični tolikoj toploti, kad se o nama govori, znat ćemo iz svojih čuvstava stvoriti jake veze; i u svojoj zemlji, za kojom težimo, i u svojim odnosima u zemlji, kojoj smo državljani, prema narodu, koji nam pozdravlja preporod naš. Za cijelo je Vesnić u Sjedinjenim državama, općeći mnogo s prijateljem i savjetnikom Wilsonovim, našim Luisom Brandeisom i drugim odličnim Židovima, zamijetio, koliko su simpatije tih reprezentativnih muževa, židovstva i Amerike zajedno, na strani Jugoslavije; a kao realni političar spoznao je, koliko vrijede te simpatije. Danas, kad Pašić učestvuje u konferenciji mira u Parizu, zove našega Albalu kao eksperta ze jevreiske stvari u Pariz. Vesnićevo pismo nije dakle samo izražaj platonskih simpatija. Vlada države SHS. hoće da učestvuje u rješavanju općega židovskoga pitanja, a pokazuje ozbiljnu volju, da ga riješi i u svojoj državi u duhu Vesnićeva pisma. Mi to u velike cijenimo. 1 vidimo u tome dokaz, da srpska vlada, koja je Vesnićevim pismom, prva iza engleske vlade, dala svoju izjavu za nas i za naše težnje, potpuno poima važnost Židova kao faktora u družbi naroda. Istorija će, držimo, u punoj mjeri otkriti učestvovanje židovskoga duha i židovskih muževa u odredjivanju onih smjernica, po kojima ima da se svijet preudesi u bratsku družbu svih naroda, u družbu, gdje narod narodu više ne će biti neprijateljem, već bratom. Vesnićevo pismo govori o našemu nesumnjivomu pravu. Zna, da ne molimo

više; da je došao čas, gdje ne trebamo da molimo, već da zahtijevamo, ne po sili naše fizičke moći, već po sili onih moralnih moći, koje treba u ovaj veliki čas da nadvladaju beštiju u čovjeku i u narodima. Naša težnja ide za tim, da se ispune ideali svega čovječanstva; naša sreća bit će u tome, da zauzmemo svoje mjesto u društvu naroda, koje i mi stvaramo, možda u većoj mjeri, no što se čini. Svijet je u ovaj čas s našim pitanjem na čistu, kao nikad prije; cijonisličko, narodno riješenje židovskoga pitanja ukazuje se jedinim onim narodima i muževima, koji su slobodni u sebi, u svome duhu i u svome srcu. Cijela je socijalistička internacijonala, sva je Engleska i Amerika uz nas. Pa kad bismo išli nizati imena svojih prijatelja, bila bi to najzvučnija imena Evrope, Amerike i Japana. Tek naše uho treba da ostane čisto i da „čisto prima spasa poziv, kroz vijekove što se čuje i tiho jako u našem srcu odjekuje 11 , kako je naš Matijas Aher pjevao. Mi treba da budemo sa sobom na čistu, svi mi bez izuzetka, u kojima još ima vjernosti prema sebi samima, dakle prema generacijama uvjetovanome našemu „ja“, koje se može zatomiti, ali se ne da odbaciti; koje je jače od riječi, kojima se mogu stvarati logični sistemi, ali se ne da oboriti logika činjenica, čuvstava, instinkta, krvi. U ovaj čas već vijeća konferencije mira u Parizu. Židovski će narod da izadje mi u to vjerujemo iz nje priznatim drugom u družbi naroda. Oni, koji budu govorili u ime ujedinjenoga troimenoga naroda, ne će se u židovskome pitanju tek povesti za drugima ; oni su se već odlučili. Za nas ovdje, Židove, državljane Jugoslavije, to je znamenit moralni fakt. Židovski je narod uvijek punom mjerom uzvraćao svako parče ljubavi, kojim su ga susretali. Ljubav i srce pokreću velike čine. Mi smo cijoniste iz sanja stvorili čin. Mi vjerujemo, da je ljubav izmedju naroda i naroda, izmedju čovjeka i čovjeka, najjača činjenica za izgradnju jedne vedre, svečovječanske kulture i civilizacije. Mi smo narod, koji čeka na ljubav, spreman, da je stostruko uzvraća iz puna srca. 1 Vesnićevo je pismo jedan od onih dokumenata čovječanskih, koji nam fcored svih razočaranja, što smo ih i što ćemo ih još doživjeti, ne će dati, da ikad izgubimo vjeru u ideale opće čovječanske. GOD 111.

UPRAVA I UREDNIŠTVO: ZAGREB. PETRINJSKA ULICA BR. 22 .....0..C00.0.0, PRIZEMNO. RUKOPISI SE NE VRAĆAJU ' ooooooooooooooco

31. januara 1919. ZAGREB. 30. ševata 5679,

PRETPLATA: GODIŠNJE K 20-—, POLUOOD. K 10-—, ČETVRTOOD 00.c0.00 |< s-_ POJEDINI 8R.60 F1L.»“»« IZLAZI DVAPUT MJESEČNO. ••••»»

BROJ 4. 15.