Židov

ŽIDOV

GlfölS-ZA- PITANOG -ZI DOW SIVA

Pesah 5679.

»l Parann dozove Mojsiju i Aromv i reče im: »Hite, žrtvujte vašemu Bogu u zemlji!« I reče Mojsije: »Nije nam moguće učiniti tako, jer je Micrajimu gnjušna žrtva Bogu našemu. Gle, zar bismo mogli žrtvovati pred očima Micrajima, što im je gnjusno, a da nas ne bi kamenovali!« (Exodus VII. 21, 22.) »I rekoše (Zidovi) Mojsiji: »Zar nema dosta grobova u Micrajimu, te si nas ovamo doveo, da umremo u pustinji? Zar ti ne rekosmo već u: Micrajimu: ostavi nas, diai dalje služimo Micrajimu! Jer volimo robovati u Micrajimu no izginuti u pustinji!« (Exodus XIV. 11, 12.) »I reče Bog Mojsiji: Što vapiš k meni? Reci sinovima Izrajilja, neka se dignu!« (Exodus XIV. 18.) I ma koliko mi o tome pisali i govorili, proći će još mnogo stoljeća, dok budemo znali valjano ocijeniti značenje 27. Adara 5679., dana, kada su vode čijom stičke organizacije kao predstavnici židovskoga naroda izašli pred mirovnu konferenciju, da tamo traže, da se židovskom narodu opet omogući osnutak domaje u zemlji otaca. Poput Mojsije, prije nego li je stupio pred Farauna, i oni su se uvijek pitali; »Tko smo mi, što mi imamo, znademo i možemo, da bismo se usmjelili, tražiti? I hoće li nas naš narod slijediti? I ne će li srca državnika biti okorjela, <a> uši njihove gluhe za naše zahtjeve?« I poput Mojsije oni su poslušali glas svojih duša, koji im reče: »U vas je pravo, u vas je riječ. Idite i govorite!« I oni pođoše. 1 rekoše riječi. Na mjestu, gdje cijeli svijet gleda i sluša, oni rekoše riječi l jednostavne i uzvišene, riječi Istine i Pravice: narod bez zemlje traži povratak u pradomovinu, da nadovezujući na svoju prošlost osjegura i izgradi svoju narodnu budućnost. Nijesu imali osjećaj, da stoje pred sudom, gdje se kroji sudbina svijeta, njihova i sudbina cijeloga njihovoga nareda. Tek su imali osjećaj, da stoje u sudnici, gdje na optuženičkoj klupi sjede svi neprijatelji - prošli i sadašnji židovstva, koje istupa kao tužitelj pred odlučnim tribunalom. Nijesu moljakali, niti su vapili za milosrđem ili osvetom. Muževno su tražili, da se isprave tisućljetne nepravde i stoljetni grijesi naneseni mukotrpnome narodu i da se stvore garancije za njegovu holju i dostojniju budućnost. A zastupnici svijeta ustadoše i pokloniš© se pravdi

njihovih zahtjeva. Zarauknuše zlobni protivnici i otupješe izdajnički bodeži, a jedan glas zadovoljstva) proleti svijetom: »Pobjeda! Pravo je pobijedilo!« Nu mi smo preblizu velikome času, da bismo ga mogli posve shvatiti. Koliko stotina godina već čitamo prastaru A gadu o Pesab Micrajimu, a još uvijek, još uvijek otkrivamo novih činjenica. I bit ćemo već davno u pemlji otaca, svoji na svojemu i još uvijek ćemo čitati A gadu pariške mirovne konferencije i opazit ćemo odjednom, da smo već doživjeli Pesah leatid, da je 27. Adara 5679. počeo Exodus iz galuta. i Kolike razlike izmedju prošloga i ovoga Pesaba, ai kolike sličnosti izmedju Exodus Micrajima i Exodus galuta! Eno. Pesah 5677., tome ima jedva dvije godine. Kako smo kliktali od vesefja, da! su päli okovi, što su sputavali milijune naše braće, kad se caristički Moloh strovalio u ponor, a naš narod odahnuo u velikom oslobođenju! A međutim se otvorio pakao u Poljskoj, Galiciji,Ukrajini i Rumunjskoj) i izvrgnuo naš narod progonstvima, prema kojima se ruski pogromi pričinjaju djelima čovjekoljnbivosti! A Exodus isti kao prije. Otvaram staru knjigu i čitam u njoj, kao da piše našu nedaleku prošlost i našu tužnu sadašnjost. I opet se dižu robovi, koji bi mogli poći u slobodu, nu njihove su duše prikovane nz egipatske lance. I opet viču malodušni, Erev Rav (beznačajni plebs Micrajima, koji se priključio Izraelu na Exodusu), kojega imade svagdje; »Što učini od nas Mojsije, te nas izvede ovamo? Pred nama more i pustinja, a za nama krvoločni neprijatelj, jao, izgimit ćemo!« Nu u to zagrmi glas Gospodnji: »Sto jaučeš? Reci sinovima Izrajilja. neka se dignu!« Neka se uzdignu nad svu trulost i niskoću njihovoga dosadašnjega življenja/! Neka. spoznadu svu neđostojnost ovoga stanja. Neka uvide, da su vratni otvorena i put ravan, nu da se valja dići, i da treba prekoračiti prag i vedre duše, pune ljubavi, nade i volje poći ua put u Cijon, da se tamo podigne hram vlastitome Bogu. Bila je tek malena šačica ljudi, koja se podigia na glas Herzla. Nu nije ni šuštala ni popustila. Što joj je nedostajalo na veličini broja, to je nadomjestila snagom vjerovanja u pobjedu pravedne stvari. I dok je svijet pod groznim udarcima rata očajavao, da oe ikada doći do praved-

nog poretka, židovski je narod osjetio, da će iz okeana krvi izaći Sunce Slobode i pripravljao se, da ga spremno dočeka i dostojno pozdravi. Tako je židovski narod došao do Pariza, do mirovne konferencije, gdje mu je priznato njegovo pravo. Opet čujemo glas vođa: »Eno vam zemlje, evo vam ključa u domaju i eno puta. Sinovi Izrajilja, dignite se!« Hoće li se narod odazvati 1 ? 0 tome može sumnjati samo, tko taj narod ne poznaje. Cijela njegova prošlost jest jedan neprekinuti pokušaj ustajanja. Ako mu to došlo nije uspjelo, nije kriv,. prilike bile su jače od njegove volje. I sada židovski narod ustaje, u svojemu preogromnome i najboljemu dijelu ustaje, da se odazove svojoj dužnosti 5 svojemu pozvanju, da nastavi živjeti svojim narodnim životom na narodnome tlu. Erec Rav pokušava opet, da oslabi volju, odlučnost i jednodušnost židovskoga naroda. Neka ih! To više u ljesu sinovi Izrajilja, »koji danas nemaju žara u svojim dušama, ni poleta u svojim srcima«, oni nijesu zreli za Palestinu i ne zavređuju je. Nu oni, koji hoće da se dignu onako, kako dolikuje ovome besprimjernome času Exodusa iz galuta, oni treba da znadu, da valja sjediniti sve energije i doprinijeti svaku žrtvu, da se što prije prevali put do Ckjona, da se što bolje uredi židovska narodna domaja u Erec Jisraelu. Tamo ćemo slaviti Pesah u sigurnosti, da je lutanje židovskoga naroda kroz pustoš galuta dovršeno i da je židovskomu narodu napokon suđeno, da živući svojim životom na svojemu tlu razvije sve svoje najbolje sposobnosti za unapređenje svesrvijetske kulture i u korist cijelog čovječanstva. Lav Stern.

Na rezoluciju predsjedništva zagrebačke izraelitske bogoštovne općine.

Nastojanje jugoslavenskih cijonista, da n Židova pobude i individualni i nacijonalni ponos to je haranga. Židovske javne skupštine, sazvane da n duhu pravoga, nepatvorenoga demokratizira unesu u židovsko društvo nov život, a u židovske općine intenzivni nacijonalni rad u svim kulturnim smjerovima to je teror. Dakako po shvatanju kluba većine n predstojiništvu zagrebačke izraelitske bogoštovne općine.

GOD. iil.

14. travnja 1919. ZAGREB 14. nišana 5679.

UPRAVA I UREDNIŠTVO : ZAGREB. PETRINJSKA ULICA BR. 22 PRIZEMNO. •••-•• RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. ••••••• •••••••••

PRETPLATA i GODIŠNJE K 20-—, POLUOOD. K 10-—, ČETVRTOOD ——k 5 — POJEDINI BR.60 F1L.**»* IZLAZI TRI PUT MJESEČNO. ••••—•

BROJ 12. i 13.