Židov
Gdje je bilo moguće, održali su se već zljOrovii Židova, tako u Ujedinjenim državama. Engleskoj, pa j u Ukrajini, a ima da! se održe u Kanadi i u Njemačkoj. U zemljama, gdje su najveće mase Židova, sputan je, raskidan i paralizorvan svaki židovski) život potpunoma. Ali nema sumnje, da nigdje nije golemiji krik za aktiviranjem židovstva; no što je prigušen krik istočnoga židovstva, nigdje težnja veća za ličnilm dokumentovanjem svoje volje za živim, parnim životom, no ondje, gdje se Stotine tisuća židovskih života infamnom lakoćom uništava. To se očituje upravo herojski u tomle, što nikakove prijetnje, pa ni prolivena krv, ni jesu bile kadre »klonuti to židovstvo, da ne protest uje pred cijelim svijetom, da ne optužuje, da ne traži svoja prava. Od 28. februara ovamo živ.je)i smo u uzbudenosti. Naše sn. nade kolebale, časom i malaksaile. Znali smo, da l se i marno boriti s vtelikim zaprekama. Zvanično je Fra/n-cesika javno priznavala naše tražbine, ali ■ njezi, ma je diplomacija, čini se, u potaji išla za tim, da se održi londonski ugovor, koji joj je obećavao sjfvarmi Palestinu. Držimo, da se ne varamo, ako iza pretući jonističkoga pokreta među Arapima naslućujemo franoeski uticaj. Kako nas je arapska javnost spontano simpatično susretala, tako se đocnije diglo dosta gla»sOva arapfcih protiv židovske Palestine. Da je ova haranga umjetno stvorena, bit će svakome jasno, koji zna, da dobiva svoje poticaje iz onih mladoaraipskih krugova, koji su anglofobski, a po tome frankofliski. Dostai se objašnjavalo, a poznavaocu prilika palestinskih mora da je jasno, te će ova zemlja, gola i pusta, moći oživjeti jedino Od goleme ljubavi, koja ne preza ni pred kojom ličnom žrtvom, a da ono, što mu je srcu najmilije, uresi svim ukrasom pomlađivanja, što ga ljubav može da ulijeBit će mu jasno, da je na posljetku bla j godat i za čovječanstvo i za žitelje zemlje, uskrisi li sd zemlja, koju Arapi ni,jesu bili kadri prirvesti novome cvatu. I bit će nm jasno, da jedan narod, koji je toliko patio
od imperijalizma dragih nacija, ne može da stvara jedan n*ovi imperijalizam. Ovo moradosmo istaći na ovome mjestu, jer je to jedan momenat, koji je za našu budućnost toliko važan, koliko i sauna činjenica židovske domaje. Činilo se, da ima izvjesna neiskrenost između izjava i čina britsfce politike, jer engleska uprava u Palestini nije radila u skladu 3 BalfouTovom deklaracijom, koja je Palestinu Obećavala u suglasju s ostalim velikim silama kao židovsku domaju. Engleska je uprava u Palestini zapostavljala židovski elemenat. Stizavale su mnoge tužbe palestinskih Žijdova u tome pogledu. Pokret među Arapima i ova jk>tonja činjenica morala nas je uznemirivati Ali britska vlada buduća mandatafica Palestine umirila je naš nemir. Pod konac Ove godine ona je ok u paciioni m oblastima upravila naređenje, da imaju Palestinu smatrati židovskom domajom b£‘z obzira na to, da su Židovi da). nais u manjini. A jevrejski je jezik pored arapskoga i engleskoga ustanovljen zvaničnian jezikom u Palestini. Još se u Palestini malo što uradilo u pogledu ispunjavanja naših želja,, Jednim' kulturnim činom, osnovnim kamenom jevrejskog univerziteta u Jefusalimu, inaugurirali su novi začetak židovske domaje, regbo) simbolizujući time čistu duševnost naših težnja, onu duševnost, koja nas je jedina dovela do toga, da svojatamo Palestinu, koja materijalnome egoizmu danas a još za dugo ne će pružiti mnogo zadovoljstva, pa u tome pogledu zaslužuju prosvjećene i tolerantne zemlje diaspora svakako prednost pred Palestinom,. Pa ipak sav mladi) Izrael ne čezne ni za čim drugim, već za tim, da oživi raldOm svojih ruku mrtvo tlo otaca- Neodoljiva je težnja za njim. Pored svih opomena vodstva cijonistačke organizacije ne daju se odvratiti, da na svoju ruku, bez plana, n© znajući, što ih ondje čeka, što prije stignu u Palestinu. Maloj je grupi to i uspjelo, ma da se useljivanje sprečava i za sad dozvoljava samo povrat Onim, koju su pred nasiljima Džemal paše morali uteći iz
zemlje. Pored svih dobrih plamova, pored težnje za sistematskom imigracijom ta j»o-java ponešto zahrinjaje, ali podjedno daje dokaz o nesavladivoj, težnji za narodnom domajom. Proći će još više mjeseci, dok se otvore vrata Palestine. Dotle vodstvo u Londonu sustavno sprema sve što tneba za organ izo vani rad u Palestini. I dotle se mlado židovstvo samo priijMonia za život u Palestini. Dušom i radom. Dok se komunizam nanovo, dogmatski osporavajući organski nastale činjenico, vraća koemopolitstvn uz negaciju narodnosti. dok jedan dio židovskoga proletarijata plovi istim korzom i dok ostaje dogmatski raarksističan, victeći u svjetskome bivanju samo ekonomske uzročnike, « jk> tome u palestinskom« riješenjui palestinskoga pitanja samo posefbno riješenje »normalnog židovskog ekonomskog pTObfemai: dotle se pojavljuje n socijalističkim krugovima židovstva notvm orijentacija. Krugovii su to, koji teže za ostvarenjem socijalističke etike etiziranjem pojedinca čovjeka. Spoznajući da! u židovstvu proletarijata u onome smislu, kako postoji u drugih poimence industrijskih naftoda nema, i da je pretežni dilo Židova u kudikamo nepovoljnijim ekonomskim prilikama nego proletarijat ostalih naroda, ma da nije proletarijat, već svoj »poduzetnik«, zabacuje šahlonskn primjenu dogmatskih načela na židovstvo. Tako je nastao pokret narodnoga/ socijalijma, koji zazire od zahtjeva zai diktaturom proletarijata i za klasnom berbom. Shvaća, kako to n ostalom biva i/ inače danas u znatnom dijelu intelektualnih socijalista, da život i razvitak ljudskoga društva ne zavisi salpo o ekonomskim uvjetima, već bar u jednakoj mjeri o idejnim pokretali ma. Naglašuju po tome primat ideje i etosa u smislu socijalističkomu. I u pogledu Palestine stoje na stajalištu primata rada, shvaćajući da je rad jedina velika sila, kojom se istinski uzima zemlja u posjed. Poput Bilua-ov“ mlade grupe u čijom?,mu ističu ideju pijionirstva, to će ieći volju, da se ne ide u zemlju, koja ekonomski pruža danas premalo, za volju ekonomskih probitaka pojedinče-
Blagoslovijene ruke.*)
Feuilleton.
Dr. phil. X. All &rta z.
Siromah nije uvijek siromah, bogataš nije uvijek bogat. Siromah nije uvijek nesretan, bogataš je rijetko sretan. Štlo • j|e veliko, dobro i plemenito, mimo je, šuti i živi na tihotm mjestu. Djeco, mnogi ljudi idu pokraj nas, mi ih ne vidimo, jer su neznatni očima našim i gube se pred nama, Mi sie u životu najviše zaustavljamo kod onoga, što je na oko veliko i sjajno, a ne vidimo ono mnogo pjeskovito 5 zaprašeno blago, koj(e živi u dobroti očiju i toplini milih ruku. Hrlimo samo naprijed u radoznalosti i strahu, a guramo od sebe ruke, koje hoće da nas blagosivljaju, ne vidimo dobrih očiju, koje nam žele mV u duši. Mladi je melamed (učitelj) Bena mi živio u malom gradiću. Ustajao bi vrlo ranos umivao i prošetao šumom, prije no
*) Na našu molbu prepustio uaui j£ autor ovu priču iz zbirke >Sabatski sa stanci «. TJr.
što bi pošao djeoi u školu. Njegov je jezik uvijek bio pun dobrote, njegove su riječi mirisale šumom, šumskim cvijetom, a zubari« mu je glas popu*, gorskog- potočića. Djeca su veoma voljela svog dobrog mela meda, jer su u njegovu pričanju uvijek vidjela Boga, a taj je Beg bio dobar, pravedan, veseo i sunčan. To je bio sasvim drugi Bog od onoga, što su ga djeca učila iz knjiga; Bog iz knjiga zapovjedno je. bio je namršten i stari je rabi iza njega rekao, da on kazni i tuče nevaljalu djecu. Djeca l su u nOtei sanjala o tom strašnom Bogu i ranim su jutrom trčala u školu, da am mladi i njima tako i mi ili učitelj ulije u srde sunčanoga Boga šume, cvijeća i potočića. Starci u malom gradiću mrzili su Benamija radi njegova »prirodnog jezika«, radi njegove bezbožnOsti, jer je On u njihovim očima bio nevjernik i ispadnikStari mu je rabi jednom zaželio, da mu se jezik osuši, da mu presnime vrelo njegovih riječi, da zanijemi i nikad više ne progovori. Jednog jutra ustade Bananu poslije
strašnog snivanja; još se u strahu znojio i drhtao kao tanki prut u živoj hladnoj vodi. Nije mogao otvoriti usta, jezik inu je bio svezan i zanijemio je. Ni riječi nije mogao više i’zreći, samo je usnama muimljao: ma-ma ba-ba bu-bu. Zaplakao sa, ronio suze u pustoj samoći i tužan pošao u šumu. U šumi nnu se oci razvedre, nije bio više sam, pružao je ruke svoje ptema svemu, cvijeće se peti njegovim milovanjem prigibalo od! milja i dragosti, sunčane su zrake milovale njegove mito: mladićeve sn ruke postale tanke, providne i dobre. Te su ruke sve milo uzimale, govorile su strpljivo svemu živom i zahvaljivale za sve dobro. Te su ruke milovale pogaženo cvijeće, cvijeće se prema suncu uspravljalo, maleni kukac slomljenih krila mogao je opet živjeti pod dodirom tih ruku. Benama je došao n školu. Mirno i dobrostivo gledao je u oči svoje djece i položio je ruke nai stoL Djeca su zaplakala, kad sn saznala istinu, ali su još više zavoljela švCg dobrog siromašnog ndlaf meda.
2
»ŽIDOVc (HAJHUDIi
BROJ 29. i 30.