Židov

vreji celog-a svata bili u tajnom dogovoru ili te bi ma i samo držali skupa, te bi Jevreji neniavidili osobito Slavenima (Zar nisu najveći antisemiti Nemoi?); Ceh spočitava, Jevreji'ma, dia su išli s Austrijom, Austtiijanaic. da nisu išli s njim, Ceh, da su madjalron'i, klerikalan Slovak, da idu s nama pri>- . tiv njega. Pfaznavera zaslepljuje i jjOniizujia. Kako nizak pojam hnh o češkom narodu gdja. Vi kova—Ku noticka, kad vidi najvećeg neprijatelja češkoga naroda u svakom židovčićii, prostom, ni za što boljie nesposobnom! Ljudi ne biraju sarmo prijatelje, mego i neprijatelje po svojim idealima to neka uvaže antisemiti. Antisemitizam svulda prati raekciju: kod nas mu je domaja u klerikalnom duhu »Cedra«; u Beču kod kršćanskih soci jala, u Budimpešti kod »hrišćanskie* vlade Frjedricbove, u Rusiji kod Denjikma, kod katoličkih Poljaka, n Nemačkoj koti naeijonala iz razloga pojmljivih: jer je reaikci.jOnarsd.vO besmisleno, 'macino, jer se pouzdava u niske ljudske nagone. I odvaljivanje krivnje za boljševizam na JevTeja je jrOslediica reakcljoaiiarnog mišljenja. Profesor Pekatrž napisao je oštru antisemitsku raspravu »JevTeji i boljševizam.« u Nar. List. 31. XI. Baš ovaikotva naprava, njezini argumoritii, ono što Pekar vidi i ne vidli, mogu čoveku otvoriti oeL Jevreji tla su pred ratom vladali u Ugarskoj; vladali! financijski, politički, žurnalistički. U ratu videli su madjaTski JevTeji zgodu da se osvete Rusija za njezino pratujevrejsko nasilje; da je učine neškodljivom, Odlučili su übliti je boljševizmom, stvoriti iz Rusije prvu jevrejsku veliku državu u Evropi; druga jevTejska država postala! je u* boljševičkoj Madžarskoj. Soc ijal - dJrin o kratK, partSijja takodjer jevTejska, štite taj boljševizam i to pokazuje >kako je moćna solidarnost jevrejstva u svetu«. Na koncu proglašuije Pekarž, da nije antisemita. Tako piše o boljševizmu sveučilišni profesor istorije. Ta (istorijai! Svima je poznato (sean ovpj znanosti), tla je bio za Tat pokojni nadvojvoda i njegovi bečki hrišćanski socijali, a jednako antisemitski naoijonald nemački; svimial jfe poznato, da Madžari (nje Jevreji) nisu zaboravili Rusima god. četrdosetosiuu; niti boj Madžara protiv Srba ne da se tumačiti antisemitski. No neka! PO PekaTžn, autoru knjige o Valdštynu »ovladala je carsku Rusiju nevelika četa odlučnih i rafinovanih, malne posvema jevrejskih revolucijonarai« fi. to su bili dakako nitkovski pustolovi; no zašto tla verujem, da je ova pobednička pustolovnost jevrejska nitkovluk, a pustolovnost Vaidštynova da je čin vTedan udivIjtSujal Članak Pekaffžev prilog je nekritičnom antisemitskom »iskustvu«. Fakt, da je Trockij Jevrej. đa je Kun JevTej, da ima v Pešti 300.000 Jevreja. temeljna je spoznaje Pekatrževa. Zd. Nejedly razotkrio je znlanstvena vrela ovog iskustva Pekareta; »N«uo Prele Presse«, »Prager Tagblatt«, »Sozial Monlaltshefte«. -»Nije vidljivog tla l je imao uopće pri ruci Originalna ■vrela, što mu je bila dužnost, boće li kano istoriičaiT prOßudjlvati rusku revoilucjiju. Verovatno ne pozna ni ono, što je izašlo u češkom pnevodu. Ima samo nemačko-je-

vTejske novine .. .< Oasopiis »Židovski socialista« nadopunio je kritiku Nejadlogta, pokazatv, da ne samo boljševizam, nego i druge ruske Partije im adu medju svojinu prvacima Jevreje. Pekaržu nijem njegovoj antisemitskoj slepoći jasno, što znači konalSno njegova naulka «j Jervrejijrna; 'isto ».iskustvo«, koje danas dokazuje, da ,'sn Jevreji nosioci boljševizma, dokazivalo je u devedesetim godinama), <Jai su inOsijoci liberalizma. Liberal i Jevrej bila su u nas sinonima; i socijaldemokracija bila je (i PekaTžu je i sada) jevrejska. Setirno se, što znači u istoniji ljudskog duha Idealizam, sooi ,ia]d cmok raci.ja. boljševizam. Je li uopšte moguće raspravljati o antisemitskoj naudi, da su živo duševno vodstvo u 39. veku imali Jevreji, t v j. ne Rousseau, ne Mili, ne Conte, ne Hegel, ue Nietzsche, ne Tolstoj, ne puk, ne plemstvo ng nacije, ne* Vjlim 11.. nego neobrazovani, prljfavi jedimo pomamtaii za novcem poljački Jevreji U čemu se razlikuje Ova praznovcna od veiiovahjai u vošfioe, koje vladaju svetim svojim Idjavolskim znanjem! U kraj s ovim grdnim savijanjem, koje guši našu veru u vladu morala, istine, ideala na svinu! Pekajrž sa na koncu nekako ispričava i tumači jevrejsiki l>o]jševjzain nelklim prirodjenim idealizmom, ali jjrvo ne vaju se Ove isprike s onim, što je pisao ■isTffva, ai druge pristaje Ovaj idealizam i na veštice. Rekao sam, da je okrivijivanje^.Tevre-}a' zbog boljševizma plod reakcijOnarnog naziranjai. Po Pekaržu da'su Jevreji nenavideli Rusiju, što ih je potlaČlvala. »Pustimo pd stran,! pitanje, j e li mogla Rusija, misleći na svoje priproste, neobrazovane muzike, predati ih bez zaštite žmtvOfti principu gradjanskie Zar Pekarž još vavek veTuje, dat ,jč demOkiTatizalfn pogibeljna stvar, pred kojom je car s pravom štitio Rustijii? Svi rite. careva zajedno (nastavlja Pekarž u tom stilu) da ništi skrivili toliko tarturskih razbojstva koliko boljševici, »tati, razliojbici, liancoši«. Ali što je spravljala bafnda razbojnika l ! i palikuća u Češkoj? Uništavala je svn kulturu, spaljivala crkve, razarala gradine, bacala u vatru inteligenciju; zar će PekaiTž nazvati i husituM) kna'djora. razbojništvOm. vorižnim trgovanjem 1 Ne može biti drugačije već da se Pekar odlučuje za FlUdirichovu vladu u Ugarskoj, u čemu se dobro očituje politička najvronicavost ani tsemitizma Antisemitizam u Ugarskoj je »pokret prirod jen i sigurno prost od spoljašnili političkih spekulacija l bilo koje vrste«, dok je boljševizam bio »jevrejsko-uemački švindl« u Pašti, varoši »velikom jevrejskom većinom«, Ovladanom jevrejskom žurnalistikom, jevrejškim novcem i socijaldemokratskim. Jevreji ma. Što je u ostalom u Pekairžovoj filozofiji istorije prirodjenost a što švindl! Tko uostalom čita 1 PefkaTev članak izmiedju redaka, viđct će, da ga moguće više Od!ruskih Jevreja uzrujava Ono, što je izrazio recima: >čcskfi istoničar će se jednoć sramiti.'kad bude pričao o agitaciji u češkim naprednim strankama u prolcće 1919 god. za brzi povratak čeških sibirskih legija«. Taj češki i,strni čar sramio se već jedamput i napisao o tome spis »Masarvkova češka filozofija«;

Iz židovskog svijeta.

O »Vaad Haaracot« (Vijeće židovskih delegacija) donaša »Židovska novinska centrala« u Ziirlchu ovaj prikaz jednoga učesnika: Prije no što smo stigli ii Pariz, bilo nam je jasno, da odbor židovskih narodnih vijeća treba da stvori trajnu uredbu za provadjanje svojih zaključaka i za l daljnje vodjenje zastupstva židovstva. Pariški je odbor iza dnljib vijećanja u septembru stvorio konačno zaključke i ustanovio statut za »Vaad Haaracot«, koji će se domaila objelodaniti! Odbor će na -osnovu svojih punomoći nastaviti rad do dovršetka mirovne konferencije. Ove se punomoći odnose ne samo na prava manjine nego i na pitanje ]K>groma i poripomoćne akcije. Nakon dovršetka mirovne konferencije imao hi »Vaiad Haaracot« preuzeti poslove u sjedištu lige naroda. Dobro znamo unutrašnje i spoljašnje poteškoće. Ali s organizacijom će se početi već sad i židovstvo će imMi prilike, da OdrĆdi svoje stajalište prema tome pitanju. »Vaad« će imati da provede samo One zadatke, koji prekoračuju djelatnost pojedinih zemalja, osobito će imati da zastupa židovstvo kod lige naroda. Baš iskustva posljednje godine dokazala su potrebu centralnog organa za obratni židovskih jinteresa, koordinacije pripOmoćne djelatnosti i ured'jivanja seobe Židova. Očekujem, da će i zapadni Židovi osobito amerikanskiij, podupirati tu instituciju, ma da se ne radi o zaštiti, njihovih interesa'. »Vaiad «■ hi Ise imao konstituirati ]>Od konac ljeta 1920. Dotle bi iza dovršetka konfemoije mira imao da vodi njegove poslove privremeni izvršni odbor, koji će sastojati od političkih i gospodarskih strukova ja ka, Iza svoga konstituiranja »Vaad« će odrediti konačnu egzekutivu. Svaka zemlja sa bar 5000 Židova imat će pravo nia jednog zastupnika. Smiješno će židovstvo za cijelo dati svoj glas za »vaad« i ne će htjeti da se dade odvratiti protivštinom nenarodnih elemenata. Pogromi u južnoj Rusiji. Pogromi su IKOTiaisli ne samo po broju, već i po brutalnom načinu, kojim se provode. Ljudska ih fantazija ne bi nigda mogla zamisliti tako strašnima: Izgradi, kod kojih padoše žrtvom židovske kuće i nekoliko desetaka ljudskih života, prolaze l>ez pažnje, pa ih čak ni židovski listovi ne spominju. Dok nCma na stotine žrtava, ne nsudjuju se niti protestovati. XI mntogim gradovima slijede pogromi u kratkim razmacima je- dan za drugim. U Balti bijaše za redom 16 pogroma, u Jelisnbetgradu 66. Jedina razbojnička družba slijedi za drugom; a svaka odlikuje svtojom pogromskom metodom. Jednoj je milija pljačka i pokolj, drugoj je glavni cilj oskvTnjivanje židovskih djevojaka, treća se vježba u plemenitoj vještini jvaleža itd. Tako je nahrupilp jednoga dana u Jekaterinoslav neka kozačka rulja, a njihov se vodja ovako cinički izjavio: »Nemamo ovlasti, da übijamo. jer bi Englezi bili protiv toga; ali smijemo otimati k pljačkati. Pa to će i za vas. Židove, biti dobro, jer ste poslije svakoga pogroma bogatiji!« Engleska komisija u južnoj Rusiji. Engleski poslanik H. I. M a c k i n d o r, kojega je imenovala engleska vlada najvišim političkim zastupnikom za južnu Ru-

4

»ž-up ov« mA.7ws»m

BROJ 37.