Židov

koje se pripravljamo, jer sod zmatoo da imademo mogućnosti, kojima se trebamo samo poslužiti, da postignemo cilj. O nama zavisit će. kako ćemo u desi ti svoju budućmost. Vodstvo eij&ni-stiičke organizacije u potpunoj svije'Stj odgovornosti za budući rad obraća se apelom na židovski narod u očekivanju, da će svaki Židov spoznati važnot časa ] svim svojim silam/a doprinjeti Ik djelu izgradnjo narodne domaje. Nijedna žrtva ne smijo. danas biti prevelika, mi jedan napor pretežak. U svečanom raspoloženju, koje ispunja duše naše. poći ćemo na rad uvjereni, da će ujedinjeni židovski narod nasmoćj sredstva, da ostvari svoju čežnju, da će židovskim nakloni Palestina postati narodnom domajom židovstva. Ljudi i brojke.

Svake godine u zimi nastupa n životu zagrebačke izraelitske bogoštovne općino neko teško razdoblje, vrijeme poniženja, vrijeme Sramote. Radi se o odmjeri van ju bogOštovnog poreza i o prizivima protiv njega,. Imade tn preko dvjesta priziva prizivaju Oni najbogatiji ljudi, kod kojih i maksimum poreza, 4000 kruna godišnje, no može imati nikakova značenja u njihovu godišnjem budžetu, jer njihov opći porez iznaša mnogo stotina hilj.ada kruna, a imetak na milijune. Prizivaju ljudi, čiji bogoštovni porez iznaša nekoliko stotina, možda i ispod jedne stotine kruna, i to sve n najoštrijim riječima, pnnim uvreda za općinu, predstojnlištvo, pTocjembano povjerenstvo, za e®mo židovsltvo, grožnja i prijetnja s pokrštenjem. Pa kad se već dovrše Sve te rasprave, kojim čovjek štono doista Ijnbi svojie židovstvo, ne može pribivati, a da u dnu duše ne zajankno. dolaze bezbrojne opomene, predstavke, ovrhe ... Brojke se konačno slažu u općinskom proračunu, prihod se podudara s rashodom, nu zar smo ljudi, ako hoćemo ovako na ovoj bazi dalje graditi kućanstvo Svoje općine? ZagreMčke židovske općine ne sačinjavaju poreznici, koji nevoljko, prisiljeno doprinašajn svoj porez, već to židovstvo sačinjavaju hiljade ljudi, staro i mlado, muško i žensko, koje svojevoljno, pored svih protuakeija, poteškoća, zapostavljanja, progona hoće i žele u tom židovstvu živjeti. NijeSu ljudi krivi, ako ovakovd baratanje e brojkama ne vrijedi; ne moramo i ne smijemo biti pesimiste u židovstvu, ako je naša organizacija zastarjela, kao pred stoljećima.. Naše židovstvo po svojoj biti ne podnaša sile. naše židovske općine ne mogu i ne smiju biti miniatnrne slike gradskih općina. U našem židovskom životu nije dovoljan rad jednoga čovjeka, ne mogu i ne smiju sve funkcije biti koncentrirane u nekolicini. već treba žive, požrtvovne saradnje sviju ... Nema valjda u svjetskoj povjesnici primjera progonima, kao što već blizu godinu dana proživljuje židovski narod u Ugarskoj. Umorstva, torture na dnevnom Su redu. Židovi sn istjerani iz svili škola, iz javnih služba, onemogućuje im se svaka privreda. Židovi n cijelom svijetu predvidjeli su već dugo strašnu reakciju. >Židw» pisao je već 1. augusta 1918.: »Ako svi znani ne varaju, dobit će »Judeomadjari« do\ skota svoju lekciju«, a 17. rujna 1918.; »Ugarsko židovstvo morat će odlučiti ili da nestane ili da se Osvijesti.« Magjari Mojsijeve vjere znali su kod Svako zgode naglasiti' kako su Židovi najveći patriote, najviše magjarizuju imena, najviše kod njih raste mag|3irizacij|a), brojke su bile za »Egyenldseg« krasne. . A ljudi? ... Židovi, ona masa. onaj narod židovski nije ni u ovim teškim danima progona zatajio. Došle su istina vijesti, da su pokršteni ja silna, da Židovi ostavljaju vjeru otaca, ta sam katolički biskup dr. Nemes davao je potvrde pokrštenim Židovima, da su oni zbilja dobri kršćani, da se tako spase od pogroma. Vodje M’Sgjara Mojsijeve vjere malo ne svi su ostavili svoj narod. Od ono 300.000 Židova u Budimpešti njih je oko 10.000 primilo tkret. Židovska aristokracija, predsjed- 1 nici velikih banaka, mnogi, koji su u oficijelnom židovstvu kroz decenije imali reprezentativna mjesta, sve ono, što smo uvijek nazivali Judeomagjarima. nije u tim teškim danima progona imalo Snage, da se bori za svoje uvjerenje. Brojke djeluju u Budimpešti porazno, brojčano je to gubitak, ali ljudi, ogromna većina Židova u Budimpešti, skoro svi u provinciji ostali su i formalno u tim teškim danima u židovstvu, bolje, jače, čvršće nego ikada. Kad je tako jak židovski osjećaj i za vrijeme najvećih fizičkih i moralnih progona, zar može onda zbilja bogoštovni porez u našoj općini biti razlog tim neugodnim scenama? Istina, nijesu ni kod nas ostale brojke ugodne. U našoj općini, istupilo je iz jevrejške vjeroispovijest]: 1914. 1915. 1916. 1917, 1918. 1919. 10 10 8 13 18 43 a n prva četiri mjeseca ove godine 20! Ali kraj tih brojeva imade još ljudi; ta mi. koji radimo u zagrebačkom židovstvu četvrt vijeka, znademo, kako malo je Onda bilo interesa zia židovsku kulturu, književnost, jevtejski jezik, Znamo, kako smio teško mogli osnovati literarne sastanke i potporno društvo a danas cvatu i napreduju tolika i tako razno vrstna židovska društva. Danas, kad smo doživjeli ovu veliku mptnifestaciju za Erec Jisrael u sinagogi, sjećamo se one male šačice, koja smo iza Herzlove smrti prvi put u Zagrebu održali cijonističku skupštinu. Teže je bilo onda sabrati za Narodni fond 240 kruna upis u zlatnu knjigu nego danas milijun krunia. Pa zar da je zbilja u općini nestašica novaca zapreka radu? Za svoje starce daje općina od svog dohotka godišnje 80000 kruna, a stanovnici Schwarzova doma se tuže i nezadovoljni su. Uzalud mi inLaldji u općini već godiine i godine tražimo, da se Schwarzov dom odijeli od općine —neka se osnuje posebno"" društvo i biti će sredstava koliko treba. Nitko ne će pustiti, da nam naši nemoćnici stradaju, a oni, koji su moždia pri porezu najviše rogoborili, najviše će u tu svrhu doprinijeti. Samo treba ljudima dati prilike za saradnju. Koliko i kako dugo se već piše i govori iz naših redova o potrebi židovskog dječjeg doma, židovskog sirotišta! U općini se drže ankete, osnivaju zaklade; i doskora će se Osnove oživotvoriti, samo što to ide već

tako godine i godine, a ne daje Mm se prilike, d a se zbilja taij dom osnuje. Hram naš formalno propada eitrop propušta kišu općina nema sredstava za popravak. Pa zar ne bi ti ljudi, koji polaze taj hram, koji u njem imaju sjedala, dali ta potrebita sredstva, ako bi' to netko organizirao? Ta tim ljudima nije valjda dostatan doprinos, što su im nekad očevi kupili to mjeto za 400 kruna. Treba li nastaviti s nabrajanjem tili zadaća općine? Zar nema prva židovska općina u Hrvatskoj, jaki centar cijelog židovstva u Jugoslaviji kulturnih zadaća, zar se ne treba brinuti za školstvo i učitelje, za književnost i povijesti Zar ne mOna naša zagrebačka općina raditi za naša prava, za našu ravnopravnost 1 Pa ne traže li danas prilike od Svake židovske korporacije sasvim drugi, opsežniji rad, nego prije pola vijeka? Široko je polje za svakog; kojoj god struji pripada, svaki je Židov dobro došao. Ne radi se tek o upratvi; ne radi se o prisilnoj korporaciji, ni o prisilnom odmjerivianjn poreza, već o Ijudimp, koji za svoje židovstvo rado ] Svijesno dopTinašajju žrtve. Ogromna većina naših Židova i ne misli na to, da bi prestali živjeti kao Židovi. Uz Ove prilike ne smije više doći do Ovakovog prisilnog oporezovianja, mora prestati letargija naše općine. Treba zagrijati interes svih za općinu, svih onih, koji ma u kojoj pozitivnoj formi još osjećaju za židovstvo. Ne smije tu da odlučuje financijska snajgia pojedinca: zato trebalmo u općini Svakako opće ižboTnio pravo. Tko svoje židovstvo smatra tek nesrećom ili suvišnom nuzgrednom stvari, ne spada u naše Općinsko predstojništvo, pa dao miafcair i koliko mu drago novaca. Ne smiju brojke odlučiti, već ljudi. Naše novo predstojništvo ne smije više biti stvoreno dogovorom nekolicine. Široke mase imiaju odlučiti, one široke m/ase, na čijoj saradnji moramo sazdati naš budući rad, ako ne ćemo, da nam brojke budu uvijek poraznije. Neka ne bude od saradnje nitko isključen, tkogodj želi rediti za židovstvo i zato trebamo proporcijsko izborno pravo, da bude zastupnika svake struje radikalnih i konzervativnih, cijonćsta i neeijonista, starih i mladih, dosadanjlh i novih, ali neka ti ljudi ne budu tek članovi upravnog tijela, neka ne bude rad tek formalan, birokratičan, neka to bude skup fridesetšestorice. koji žele za svoje, za naše židovstvo raditi »b eh o 1 levavha, uv’hol navšelia uv’hol meod e h a.<

Dr.

Lavoslav Šik.

Iz židovskog svijeta.

Rezolucija bogoštovne općine u Wienu povodom zaključka u Remu- U plenarnoj sjednici predstojništva izrtafelitske bogoštovne općine u Wienu, koje je n pretežitom dijelu asimilantsko (u predstojnišitvu je samo 5 cijonista), stvorena je povodom zaključka u San Remu ovaj rezolucija: Službenia) vijest iz San Rema, sjedišta vijećanja mirovne konferencije, javlja nam, đlai sn aljirane sile zaključile. da se još za .vrijeme rata dana izjava engleske vflade. poznata kao BaUfourova deklaracija, prema kojoj ima Palestina postati narodnom domajom za Židove, inkorporira mirovnom

STRANA 2.

»ži nov« niA.mtUH)

BROJ 13.