Židov

ŽIDOV

GlfSlfi-Z'V PUWVZIDOUS7VM

Hanuka

U svakom pokoljenju, kolikogod je minulo stoljeća od istorijskog dogodjaja makabejskog ustanka, slavi se hanuka. A svako doba slavilo je hanuku na svoj način i dalo mu svoje tumačenje. Jednima bila je ta slava čisto vjerski obred, kojim se slavi Boga čudotvorca, koji je pomogao svome narodu i oslobodio ga od teškoga i nesnosnoga neprijateljskog jarma. Palili su svijeće i pričali o čudu u hramu, a potisnuli u pozadinu uspomenu na junake tih dana, koji su u krvavim i teškim bojevima izvojštili narodu slobodu i potjerali neprijatelja preko državnih granica. Mladožidovski renesansni pokret i probudjeni njime narodni ponos stavlja opet Makabejce u središte hanuka slave, prikazujući ih kao narodne heroje i uzore otadžbeništva i požrtvovnosti. I kad mi danas opet slavimo hanuku, te po starom običaju palimo svijeće i pričamo o Makabejcima, usporedjujemo svoj današnji položaj s položajem židovskoga naroda u doba Makabejaca. Židovski narod u galutu, razasut po cijelome svijetu, luta kao beskućnik, Vijekovi što prohujiše, donijeli su mu neprestanih zala, svaki vijek donosi sa sobom novih progona i novih muka. Kad listamo u krvavoj i martirijem punoj našoj povijesti, čini nam se, da nije bilo vijeka, koji bi tako strašnu nesreću survao na naš narod kao ovaj dvadeseti, taj vijek, koji sebi svojata geslo oslobodjenja naroda i jednakopravnosti svih gradjana u jednoj državi. I kraj najljepših lozinka, svečanih pismenih obveza stižu nam dnevno hiobske vijesti iz istočne Evrope o klanjima, übijanjima, grabežu i pljački. Stotine hiljada starih i mladih, pustiše svoje živote, no ne u obrani svoje časti ili vršenju dužnosti, već kao žrtve rasplamsalih strasti i bestijalnih pohota. Makabejci, pripravljajući ustanak protiv tlačitelja naroda i oskvrnitelja svetišta i narodne časti, nastojali su da ujedine sav narod. Maloj šačici osviještenog židdvstva bilo je jasno, da samo ujedinjeni narod može da postigne svoj cilj: oslobodjenje od tudjinskoga ropstva i očuvanje narodne individualnosti. Tražili su u višem interesu naroda slogu,

ali ne slogu pod svaku cijenu. Znali su i prema vlastitoj braći, koja su u zaslijepljenosti svojoj služila drugima, ustati svom odlučnosti, jer je u njima živila duboka vjera u uspjeh, bezgranična nada i velika svijest odgovornosti za uspjeh ili neuspjeh djela, koje su pripravili ma i kao manjina. Židovski se narod danas opet sprema u zdvojnoj situaciji, u kojoj se nalazi, na novu hanuku, na novo obnovljenje i posvećenje svoje zemlje i samoga sebe. I do prije kratkog vremena možda brojem organizovanih pristaša manjina, spremila se cijonistička organizacija na djelo preporoda. S dubokim i nepokolebivim uvjerenjem propovijedala je svoj cilj i pripravljala je teren za odsudni čas. Velika je bila, a danas još je veća, zadaća njezina, jer je valjalo u raštrkanom narodu, koji je stajao na rubu propasti i samo se nekim čudom održao, uščuvati i jačati vjeru u bolju budućnost nadu u konačni spas. u ujedinjenje na grudi naših predja. Ismjehivani i ruglu izvrgnuti sa strane rodjene braće nisu cijoniste popustili, dok nisu postigli uspjeh: medjunarodmi priznaju svoje narodne individualnosti i uspostavu židovske domaie u Palestini. S političkim uspjehom zbili su se redovi cijonista, postali i za druge vidljiviji, a opreka izmedju ciionista i necijonista jenjava, jer je velika židovska javnost spoznala, da je sad čas, kad moramo svi zajednički raditi, jer nosimo svi odgovornost za uspjeh. T danas pozivljemo židovski narod na ujedinjenje, jer znamo, da ostvarenje velikih mogućnosti, koje su nam dane sanremskim zaključcima, traži od nas složni rad i doprinašanje najvećih žrtava. Hoćemo li ove godine kod makabejske slave, kad se spominjemo istorijskog dogadjaja i pričamo o obnovi Erec Jisraela nasmoći toliko snage, da iz toga povučemo za sebe sve konzekvence: da budemo pijoniri i suradnici u izvršenju narodnog našeg ideala? Oduševljenje u času, kad se židovski narod sprema da opet nastava zemlju otaca, da opustošenu domaju privede visokoj kulturi, dostojnoj potomaka Makabejaca, mora da nas ispunja u tolikoj mjeri, da ćemo i druge povući sa sobom.

Redovi Makabejaca treba da se zbilja i proširuju. Pobjede jačaju otpornu snagu bojovnika, bodro i ispunjaju odvažnošću i strašivije. Naš'e su pobjede tu: vidne i velike. One su prije svega, kao i u božjih bojovnika makabejskih, moralne. Zato one znače čišćenje srdaca u narodu . Kad se sva srca pročiste, ona će postati slobodna za kucaj velikoga doba, za osvajanje zemljo radom i pravdom. I za palenje svijetla menore u narodovu svetištu.

Nakon Saveznog Vijeća

Netom minulo Savezno Viječe razlikuje se od prvoga, koji je održano iza rata, i po spoljašnosti i po unutrašnjosti. Ono prvo sazvano je, tako reći spontano. Ono je i po velikome broju gostiju nosilo obilježje spontanoga osjećaja potrebe, da se židovstvo okuplja i dade sebi oduška nakon pet godina, u kojima su se raskinulo veze izmedju dijelova naroda, čiji je udes bio za nas, koji smo bili daleko od centra istorijskog stvaranja i bivanja, od Londona, rastavljeni od njega bodljikavim žicama, potpuno neizvjestan. Htjelo se dakle, prije svega, nešto saznati; zatim okupljati se i manifestirati svoje želje prema nežidovskora svijetu i u pogledu Palestinci u pogledu galuta, tražeći najprije za njih formulu. Htjelo se napokon, da se stekne unutarnja orijentacija nakon labilnosti ratnoga doba, koje je stavilo u pitanje životne mogućnosti židovske zajednice kao cjeline. Od tada su minule mal ne dvije godine. Istorijski one su golemo zamašne za* sudbinu židovstva. One su nam dale mogućnosti, koje garantu ju opstanak našega naroda, u koliko on bude htio, da ih ostvaruje. Ideološki-agitatorna zadaća cijonizma, i ako još nije izvršena, stupa u pozadinu prema realnim zadacima, koji treba da okupe svu energiju cijeloga naroda. I to odmah, bez oklijevanja, bez tjesnogruđnosti. Problemi realnoga rada gomilaju se velikom brzinom, tako da đojakošnji aparat organizacije, udešen vise za pripremu za rad nego li za rad sam, jedva stiže, da im zadovolji.

GOD. IV.

UPRAVA I UREDNIŠTVO; ZAGREB. ILICA BROJ 31 111. KAT. § RUKOPISI SE NE VRAĆAJU. ........................

ZACFEE 10. r»cčir.ce IEŽC. i 9. kislcv 5681

PRETPLATA « GODIŠNJE K 60 -, POLUOOD. K 30-—. ČETVRTOG ........ K 15-—POJEDINI 8R.2 K.»«* IZLAZI TRI PUT MJESEČNO,

broj 34.r: