Židov
godine 1919. 448 učitelja i učiteljica zabavišta, godine 1920. 484, a 1921. 506. Rezultat jeruzaiimske umjetničke izložbe. »Nieuve Rotterdamsche Cou rant* objelodanjuje o umjetničkoj izložbi u Jeruzalimu izvještaj, u kojem se medju ostalim veli: U proljeću primljeno je na inicijativu >ProJeruza lem* komiteja u arhitektonskoj sjajnoj palači, koja se podiže na brdu Cijona usred ruševina tvrdjave Davidovih kula, nakon gotovo dvije hiljade godina prva palestinska izložba umjetnosti, koju je otvorio Sir Herberl Samuel. Židovi, Arapi i hrišćani došli su iz svih krajeva zemlje na otvorenje izložbe i bili su ne malo začudjeni djelima, koja su dala jasnu sliku umjetničkog stvaranja Palestine u zadnjim godinama. K r a izložbi izložene su slike i razni predmeti umjetne industrije. Od sli' koje potjeuu od židovskih i nežidovskih slikara, najljepše su one slikara Sno mana. Vrlo su lijepe slike Mis Dru cker, te nekih odličnih arapskih umjetnika. Isto tako zavrijedjuju svaku pažnju radovi S. Braunsteina, Albino, Mirodijama, i Krasne biblijske scene od Pana. Od umjetne industrije naročito iskaču radovi Bezalela, predmeti iz bakra, uresi knjiga sa židovskim amble mom, menore i Magen Davida, te drugi motivi biblije, a zatim ručni radovi, kao čipke, čilimi, zatim radovi škole Eveline de Rotscl.ild, škola alijance i neki predmeti izradjeni iz kamena i neke vrsti talijanske majolike.
Iz Jugoslavije Atentat na Regenta
Nakon polaganja zakletve na ustav jedan je komunista bacio bombu u übilačkoj namjeri, kad su Regentova kola prolazila. Srećom bomba je promašila cilj, pa nije bilo ni većeg broja težih žrtava. Prije su atentati na krunjene glave i državnike, kolikogod su bili za osudu, često bili djelo idealnih zanesenjaka, opsjednutih toliko altruističkom čežnjom da izbave potlačene od tlačitelja. Takovi bili atentati na ruske careve, na Plehvea i na druge. I ti su doveli do toga, da S 3 našlo u njima opravdanje za još jači pritisak i ugnjetavanje gradjanske slobode. No tu mogosmo da osjetimo štovanje za žarki slobodnjački idealizam, iako ne mogosmo naći smisla u takovu davanju izražaja idealizmu. Neuspjeli atentat u Beogradu može da izazove samo jedno: čuvstvo odvratnosti. Lice, koje ga je počinilo, možda i nije drugo no pusto orudje onih, koji u doba, kad kanda boljševizam u Rusiji proživljava svoju krizu, koje ne će preboljeti, misle, da još uvijek može da se prevratom utekne ovamo k nama. Pokretaoci i sukrivci toga atentata, laćajući se sredstava anarhizma čina kao sredstava k cilju, ili su sebični zločinci ili teški psihopati ili oboje. I to je na koncu posljedak poremećen ja ravnoteže socijalnih osjećanja i nerva, koji djeluje jbš uvijek, kao presadjena i tudja biljka-otrovnica, iz doba rata iz zarobljeničkih tabora ruskih i sibirskih.
Perverzna je pakost, koja nišani na život jednoga mladoga vladaoca, koji je i sam, kao prvi medju jednakim vojevao za oslobodjenje svoga naroda i svoje države. Ova riječ, u pogledu Regenta Aleksandra, nije tek simbol ska podanička fraza. Stajalo se kako mu drago prema pitanju ustrojstva države, ne treba ipak odanosti od koje se obamire pred prijestoljima, e da se pojmi, da toga Regenta ne samo državljani naše države nego svako, ko ima nepomućen pogled partijskim dogmatizmima, osjeća kao regbi stijegnošu, koji ispred naroda nosi zastavu oslobod jenja. Ovaj čovjek ne stoji u distanciji od svojih državljana. Zato je taj atentat etički neobično ružan, groteskna nakaza svakog pa i bolesnog zanesenjaštva. Obnova zagrebačke sinagoge Predstojništvo i općinsko vijeće za ključila su 12. lipnja jednoglasno, da se općinski hram ima s temelja obuo viti. Shvaćanju su se tek raiV.azila, može li se s radnjama odmah započeti ili treba li najprije sabirali za tu obnovu potrebitu svotu. Formalno je ispravnije stanovište, da se najprije mora os; gurati gradjevni fond, a onda zapo'eti s gradnjom. No tako se ne bi mogla u jesenskim blagdanima obdržavati služba u hramu. Općina nije tečevno poduzeće. Ako treba, da se ruševina sinago ge obnovi, onda se moraju naći potrebita sredstva. Zgodno je u općinskom vijeću jedan ćlan istaknuo, da naši zagrebački Zidovi kod svih javnih sabiranja, ma u koju svrhu, pa za eminentno katoličke, davaju tako ogromne svote, da je upravo nevjerojatno, te ne bi za tu našu dj«v dovinu, za svoj hram našli sredstva. Trošak cjelokupne obnove i povećanja proračunan je otprilike sa 2,400.000 kruna. Četvrtinu te svote imat će doprinijeti dosadanji najamnici porod : čmh sjedala. Koji nema nikakvog interesa za bogoslužje za koga dakle faktično nema sjedalo vrijednosti, ne doprinaša svoj dio troška i time odustaje od svakog prava na sjedalo. Osiromašjelom će općinaru na njegov zahtjev predstojništvo oprostiti sasvim ili djelomice prinos. Ostaju dakle oni, koji mogu doprinijeti te imaju Barem interesa za kult, da na jomhakipur polaze sinagogu. Zar je prevelika žrtva, ako se cd tih općinara traži, već prema položaju sjedala, jednom za uvijek 3 do 5000 kruna u muškom, a 2 do 3000 u ženskom odjelu? S nekih sc strana ćuo prijedlog, neka se doprinos ostavi slobodnoj volji pojedinaca. I na taj bi se način mogla potrebita svota sabrati, ali jer znamo, da se hram mo ra popraviti, moraju ti troškovi biti si stematski rasporezovani. Sličan ključ vrijedi za prinose onih, koji reflektiraju na stalno unajmljen je dosadan jih sjedala, a dakako još veći kod novih sjedala, jer je njihovo kreiranje skopčano velikim troškom. Sad još o novom pravilniku. U đosadanjim pravilima nije ništa Sadržano o sjedalima. Sva dosadanja praksa bila je neko uobičajeno pravo.
koje su si neki tumačili tako, da je sjedalo bilo vrelo trgovanja i nedozvolje ne dobiti. Ovo i jedino ovo će prestati; ušćuvat će se pravo svakog općinama na porabu sjedala; dok prestaje svako pravo onog, koji je ostavio vjeru otaca. Čudnovato, da baš ta gospoda i njihova svojta dižu toliku viku proti novom pravilniku, ta oni su u svoju novu vjeru stupili sigurno iz uvjerenja, a ne iz poslovnih motiva i ne bi ih smjelo smetati, što ne će više za svoje sjedalo dobiti 2.000 kruna godišnje. Bilo kako mu drago ovi mašumriđim nas ne će priječiti u akciji obnove hrama, a da prestaje svako trgovanje sa sjedalima u hramu, jednodušna je želja svih, koji zbilja polaze hram. U tom smislu promijenjen je § 57. općinskih pravila, a promjena potvrđena po povjereništvu za vjere i prosvjetu dopisom od 21. juna 1921. broj 22161 i glasi: »Sjedala u bogomoljama, kao njezi no pripadništvo, isključivo su viaatni štvo izraelitake bogoštovnc općine u Zagrebu, koja pojedinim općiaarima dodjeluje pravo porabe jednog sjedala, i to muškarcu u muškom odjelenju, a ženi na ženskoj galeriji. Pravo porabe sjedala osobne je na ravi i ne može se ni jednim pravnim poslom prenijeti po porabovniku na drugo lice. Nakon smrti porabovnika ili pre stankom njegovog općinskog pripadni štva raspolaže sa sjedalom općinsko predstojništvo prema posebnom pravi 1 niku. GMbitkdm opć. pripadništva, bio istupom iz izr. vjeroispovijesti, bilo trajnim izseljenjem iz područja zagrc bačke izr. bogoštovne općine, prestaje pravo porabe dotičnoga lica na sjedalo bez ikakove odštete ili povratka plaćenih iznosa«. Jednoglasno po predstojalatvu i vijeću prihvaćen je slijedeći pravilnik: I. Općinska pisama zagrebačke iz raelitske općine sastavit će i voditi po pis sviju sjedala za svoje bogomolje. 11. Svaki opći.nar ima pravo porabe samo na jedno sjedalo, i to muškarac na muškom odjeljenju, a žena na žen skoj galeriji, te će se svakom porabovniku dostaviti prije 1. tišrija legitimacija za godinu dana. 111. Svaki npćinar, unesen u dosa dašnjoj knjizi sjedala, upisat Će se u novosastavljeni popis, u koliko se radi kod muškarca o muškom, a kod žene o ženskom sjedalu bez posebne upisne pristojbe. IV. Nasuprot porabovnići sjedala, koji nisu na svoje ime u dosadašnjoj knjizi sjedala upisani, imadu za prenoa sjedala na svoje ime platiti prenosnn pristojbu, koju ćo odrediti predstojni štvo. V. Ukaže ii se potreba, da se hram popravi ili restaurira, imadu općinari, što imadu doživotnu porabu sjedala, doprinijeti alikvotni dio troškova. Taj će doprinos odrediti predstojništvo, uvaživši pri tom mjesto l položaj sjedala. Na zahtjev porabovnika moći će taj doprinos namirili u petgođišnjim jed nakim dijelovima.
BROJ 2L
»ŽIDOVc (HAJHUDI)
5