Židov

svake agresivne namjere. Nijesmo imali ništa osim moralne snage naše ideje, naše istorijsko pravo, našu neslomivu vjernost Cijenu i da smo se mogli pozvati na naš dosadašnji rad za obnovu Palestine. S ovim orudjem i samo s ovim pošli smo u boj za priznanjem našega naroda, čiji zahtjevi zaslužuju, da se uvaže kod sklapanja mira. I s ovim orudjem smo pobijedili. Barem jednom u svjetskoj povijesti pobijedila je sama pravednost, a da za njom nije stajala sila. Ne trebam vam prikazati u pojedinostima povijest naše borbe za naše priznanje. Dobro Vam je poznata. Rezultat je bio Balfourova deklaracija, potvrda ove deklaracije po aliiranim vladama, njen primitak u turskom mirovnom ugovoru i prihvat mandata nad Palestinom po Velikoj Britaniji s naročitom obvezom izgradnje židovske narodne domaje. U Balfourovoj deklaraciji je javno priznato naše istorijsko pravo i javno-pravno osiguran temelj našem nacijonalnom radu, koji je cijonistička organizacija uvijek stavila na čelo svojih zahtjeva. Balfourova deklaracija za sebe, o tomu si budimo na čistu, ne rješava naše pitanje; ona nam pruža samo mogućnost, da ga riješimo. Ona nije gotov narodni dom. Ona je temelj narodnom domu. Ako opcl s druge strane narodni dom ne vidimo odmah pod krovom, ako još u znoju našega lica zidamo na prizemlju, to ne trebamo za 4o u našoj nestrpljivosti potkopavali temelj. Mi moramo i na to misliti, da je politički uspjeh, koji je cijonizmu dao ovakav jaki poticaj i tako snažni porast na časti i ugledu, tome pridonio, da našemu pokretu stvori otvorena neprijateljstva. Ako mislite, da bi se morali potužiti, što na temelju deklaracije nije više uradjeno, to nemojte zaboraviti, da je Orijent još u stalnom nemiru, da mirovni ugovor s Turskom još čeka na ratifikaciju, da mandat još nije potpisan. Ove činjenice vladaju situacijom. Mi nijesmo prestali i ne ćemo prestati da radimo na stvaranju takovih preduvjeta, koje mi u Erec Jisraelu pravom očekujemo. Vjerujem, da ćemo dobiti uvjete, koji će osigurati mogućnost plodonosnog rada. Svakako može i najjača vlada samo oprezno da poradi u vrevi svjetskih političkih zapletaja na provedenju svojih namjera. Ali nama je brdska vlada založila svoju riječ u punoj spoznaji odgovornosti i zapreka, koje ove za sobom nose. Brdska vlada hoće da održi svoju riječ. O tome smo uvjereni. U jednome svijetu, u kojemu je još toliko u vrijenju, stoji temelj našeg narodnog doma. neuzdrman. Nemojte zaboraviti, da za sad još nije cesta u Erec Jisrael utrta. Cesta se mora istom našim vlastitim mukotrpnim radom da gradi i ovaj će rad odrediti pravi smisao Balfourove deklaracije. Mi ne smijemo, ako se izjalove pretjerane nade, omalovažavati ono, što smo već na toj osnovci sagradili i što ćemo još da gradimo. Ograničenja useljivanja i zapreke, koje se našim poduzećima katkada na put stavljaju, zadati će nam još mnogo poteškoća. 1 danas više od godinu dana nakon zaključka od San Rema oštro iskače tamna strana slike, i ja ne namjeravam da niječem ovu tamu ili da je samo zastirem. Ali naš rad napreduje. Ako s velikim koracima ne napredujemo kako bi htjeli, to poglavito leži u tome, da nas je velika svjetska katastrofa privremeno oslabila; ipak ne dozvoljavamo, da vrijeme prolazi neiskorišćeno. Naši halucim doveli su jišuvu i zemlji u cijelosti ele-

menat snage. Kongres će raspravljali i zaključiti osnove za proširenje našeg kolonizacijonoga rada, za učvršćenje naših po-* stojećih naseobina i za stvaranje novih kolonija na nedavno u sjevernoj Palestini ste-« čenom zemljištu. Veliki projekat za navodnjivanje i izrabljivanje snage voda, koji će zaposliti znatan broj židovskih radnika i koji će biti od osobite važnosti za razvoj zemlje, približava se ostvarenju. U stvaranju je hipotekama banka, koja će pospješiti tempo gradske kolonizacije i gradjevne djelatnosti, koja je za razvoj zemlje od tako temeljne važnosti. Kongres će uzeti u temeljiti pretres daljnju izgradnju naših financijalnih institucija. Liječnički fakultet u okviru našeg namjeravanog sveučilišta će, nadajmo se, naskoro postati činjenicom. Ozbiljna i teška vremena nas još čekaju, ali prodju li ova, naći ćemo. da smo na našemu putu više napredovali, nego što smo onda mislili, kad su oblaci još mutili naš pogled. Govorio sam o neprijateljskim silama, koje je oslobodio naš politički uspjeh. Mi najdublje žalimo, da danas još jedan dio arapskog pučanstva Palestine moramo übrojiti medju ove opiruće se sile. Naša politika prema Arapima, kao i prama svim drugim našim pitanjima je jasna i ravna. Mi ne ćemo da napustimo ni jote nama po Balfourovoj deklaraciji osiguranih prava. I priznavanje ove činjenice po Arapima je bitni preduvjet za postignuće zadovoljujućih odnošaju izmedju Zidova i Arapa, budući da se za sad protive priznavanju ove činjenice, to nas sili, da mislimo na sredstva, kojima ćemo naš jišuv najbolje moći očuvati od napadaja. Samoobrana je elementarna dužnost. Ali mi proklamiramo najsvečanije, te jasnoćom, koja ne dopušta drugo tumačenje, da u našim srcima ne nijetimo napadaje i da ne namjeravamo dirati u legitimna prava naših susjeda. Nadamo se budućnosti, u kojoj će Zidovi i Arapi u Palestini jedan pokraj drugog živjeti i raditi zajedno na procvatu zemlje. Ništa ne će da priječi ovu budućnost, kad će samo uvidjeti naši susjedi, da su nam naša prava jednako sveta, kao i njihova njima. Unutarnjim položajem našega naroda vladaju još uvijek posljedice rata. Isto vrijeme, koje nam je dalo Balfourovu deklaraciju, donijelo je razorenje i očajnost najjačem središtu židovskog života, baš onim središtima, iz kojih je naš nacijonalni pokret crpio svoju snagu. Dok se istočno židovstvo ne oporavi u nekoj mjeri od nesreće, koja ga je zadesila, jasno je, da je naš narodni rad jako oteščan. No ne možemo čekati, dok će istočno židovstvo opet zadobiti svoju snagu. Naša je dužnost skrajnje naprezanje, da privedemo našem narodnom radu sve izvore snage židovstva, koji su nama još dostiživi. Nijedna druga namjera nije nas ispunjala u našim odnošajima prema amerikanskom židovstvu. Smijemo se nadati, da je amerikansko židovstvo svijesno teške odgovornosti, koju ima kao jedina velika židovska zajednica da nosi, koja je razmjerno bila poštedjena od bijede razaranja kao i posljedica rata. Za one Zidove, koji danas stoje izvan cijonističke organizacije, je na polju praktičke djelatnosti u Palestini, kao i kulturnog i odgojnog rada velika mogućnost, na kojoj će moguće bih zajedničko djelovanje bez obzira na neizbježive razlike u shvaćanju. Nadam se i uvjeren sam, da će se dodirne točke pokazati trajnijim od diferencija. Zidovi Vel. Britanije dali su stvaranjem »Economic Boarda« primjer, od kojega očekujemo prak-

tične djelatnosti- od najveće vrijednosti. Mi se nadamo, da će židovska zajedinstva u drugim zemljama združiti svoje snage sa onima čitavog židovstva u jednom ili u drugom obliku. S naše strane vidimo u Kercn Hajesodu instrumenat narodne volje za novoizgradnjom Palestine. Ali mi razumijemo, da svi Zidovi, isto kao mi, ne priznaju potrebu jedinstvenog izražaja narodne volje. Spremni smo priznati, da više nego jedan put vodi u Palestinu i nije naša želja druge puteve onima zatvarati, koji ne će našim poći. Neka se prihvate rada u iskrenosti i u revnosti za ciljem i mi ćemo ih drage volje priznati kao drugove našeg rada. Ja u ovome času nijesam našao potrebnim više da učinim, nego da se u kratko dodirnem najvažnijih točaka vanjskog i unutarnjeg položaja cijonizma. Pored svih zapreka stoji jedno: Naša je organizacija danas mnogo jača nego ikada prije. Narodna volja živi i djeluje u širokom slojevima našega naroda. Zapreke, kote **■ čine sad ogromnima, svladat će se odlučnošću, otpornim radom i žrtvama. Srčanost, samopouzdanje i jedinstvo je ono, što trebamo. Njihovom pomoći ćemo pobijediti. Ozbiljan i svečan je čas, u kojem kon‘ gres započinje svoje zborovanje. Moja je usrdna želja, da bude dorasao odgovornosti, koju nosi.

Govor Nahuma Sokolova

predsjednika Cijonističke Egzekutive Štovani kongrese! Medju našim prijašnjim i sadašnjem kongresu leži vrijeme puno sudbonosnih dogadjaja: Mirno svečano raspoloženje našeg zadnjeg kongresa jedva se sleglo, kad započe' svjetska oluja. Idila mira medju narodima pretvori se iznenada u harajući rat naroda, kakav nije do onda povijest čovječanstva poznavala. Stupovi su zemlje zadrhtali. Sa neodoljivom elemetamom snagom bijesnio je boj, dok ne nastupi čas odluke i nije postignuta velika pobjeda. A sada stojimo pred razvalinama pokvarenog i Razorenog, te skelom novoga svijeta, koji bi htio postati boljim. Prijestolja su porušena i na komade rascijepana, države, koje su vladale svijetom, na kojima su stoljeća zidala, raspale su se kao kuće od karata, dugo nestale države uskrsle su kao feniksi iz svoga pepela i nove su državne zajednice stvorene. Politički zemljovid, koji za sadašnjeg kongresa nalazimo, drukčije izgleda nego prijašnji. Židovski narod nije bio pasivni gle dalac ove drame, koja je potresla cijelim svijetom. U velikim potocima tekla je krv na svim bojištima; žrtvenici domovinske ljubavi savijali su se pod teretom židovskih žrtava. Ne samo u zapadnoj Evropi i Americi, gdje Židovi uživaju čovječja prava, već i tamo gdje su bespravni i proganjani, ispunjali su savjesno svoje gradjanske dužnosti. Najdivljiji bojevi bijesnih su u središtima židovskih masa. Kao što vuk navali na stado ovaca, tako je provalila propast; nebrojene židovske općine, gradovi i sela su uništena. Po prvi pute. u svojoj stoljetnoj povijesti došao je stan mirni židovski geto u dodir sa modernim ratnim umijećem. Ovaj stavak ali spada u opću ratnu kroniku. Ako igdje, to su Židovi na ovome polju uživali idealnu ravnopravnost.

2

»ŽIDOV« (HAJHUDI)

BROJ 29. —30.