Židov

Na početku godine 5681. stajao je naš pokret pred jednim novim odlomkom, koji počinje godišnjom konferencijom u Londonu, prvim većim cionističkim sastankom poslije stanke od 7 dina od zadnjeg kongresa god. 1913. Kat je prestao, veze ovim prekinuto opet su se plele, a židovstvo so u galutu, nošeno zanosom političkih uspjeha, spremalo na rad. Organizacija jo učvršćena odlučila, da još no preda jednoj opće židovskoj organizaciji mandat naroda, te jo ujedno kao nosioc sveukupnog života naroda, osujetila pokušaj nekojih američkih cijonista, da se pitanje kulturno autonomije, hebraizacije, te ekonomske reprodukcije židovstva u galutu izluči iz programa cijonističkog rada. Konferencija je predala mandat nekolicini vodja, da rukovode cijelim radom ne odredivši konačne forme imigracije i djelatnosti u Palestini. Konferencija nije ni mogla ove direktive vodstvu dati, a ipak je to bio jedan od uzroka, koji je proizveo unutarnju krizu u organizaciji, te doveo i do krize u samome vodstvu. Konferencija jo spoznala, da je cijonistički cilj danas jedan veliki financijski problem, to je morala imperativno tražiti maksimum požrtvovnosti od cijeloga naroda. Ustanovljen hi Koren Hajesod. Uz zaključke o konstrukciji i karakteru Koren Hajesoda proglasila je konferencija »mobilizaciju svih članova cijonističke organizacije za trajanje jedne godine, te ih obvezuje, da se Egzekutivi smjesta stave na raspolaganje. U znaku osnutka ovog najhitnijeg instrumenta za obnovu zemlje cijela je godina 5681. posvećena prvome radu za ■osnovni fond. U punom shvaćanju težino odgovornosti, koju smo preuzeli na sebe pred vlastitim narodom i narodima svijeta, započeta je kampanja za namaknuće velikih sredstava, potrebnih za ispunjenje ogromnih zadaća. Na netom zaključenom XTT. kongresu ponovno je bio financijski problem u središtu interesa, te smo ponovno dobili uvjerenje, -da o riješenju ovoga zavisi egzistencija zemljo i naroda. Godišnja konferencija američkih cijonista u Bufallu stavila so u protimbu za zaključcima londonske konferencije u pogledu finansiranja izgradnje Židov ske Palestine, Ova konferencija lučila je obnovne radnje u onakove, koje odbacuju dobit, te koje se po njenom shvaćanju imaju predati posebnim društvima na privatno kapitalističkom temelju, i na investicije javnog karaktera, koje potonje ima da finansira Koren Hajesod. Ovi zaključci naškodili su jednako kao i ono shvaćanje nekolicine amerikanskih cijonista o jedino kolcu iza to moj -svrsi organizacije, znatno jedinstvu organizacije i jedinstvu akcije. Jedua je stoga važna tekovina zadnjeg kongresa, što je tu borbu, koja se vodila kroz cijelu godinu, a prouzročila tešku krizu organizacije, dokrajčio i uspostavio jedinstvo organizacije kao nosioca sveukupnog života naroda u galutu kao i u Palestini, te jednodušno odredio jedinstvo financijalne akcije, pokraj potpore svake privatne inicijative. Financijalna kriza organizacije pri«ukala Je vodstvo na mjere za »Stop

the emigration , koja je kod lijevih frakcija naišla na poznati otpor. Situacija, koju su izazvali zaključci ameiikanske federacije, djelovanje reorganizaeijone komisije, koja je pod vodstvom Simona odaslana u Palestinu, da riješi niz pitanja u zemlji, te poznata kriza u vodstvu uslijed demisije Simona i de Liemea, koja je u savezu s time izbila, pooštrila je od dana u dan unutarnju krizu u organizaciji.. Sve je to tražilo riješenje principijelnih temeljnih pitanja, koja su se od godišnjo konferencije ovamo razvila, te sapeli svaku cijonističku akciju. Neprestano odgadjanje riješonja pitanja mandata i granica pridonijelo je jednako k pogoršanju opće situacije unatoč debata u engleskoj donjoj ' gornjoj kući, koje pokazaše, -da engleska vlada i engleska javnost, na čelu joj Labour Party, želi, da Engleska vrši mandat nad Palestinom u duhu Balfourove deklaracije. Pročuli su se uspjesi Weitzmannovih intervencija kod sastvaljanja teksta mandata, koji će da pruži potpunu političku garanciju i široko polje našem budućem ohnovnom radu. Put Weitzmanna i Monda u Palestinu, te izjava Emir Fajzula u Londonu oslobodile su nas neko vrijeme teškog pritiska, koji je na nama ležao. Jednako je povoljno djelovao zaključak kon T vencijo kanadskih cijonista, najavljeni sastanak Velikog Akcijonog Komiteja, te početak pripravnih radnja za kongres. Utisci Cburchillovi na putu u Palestinu i prijem Weitzmanna u Americi, bili su dobra auspicija za üblaženje krize. Zadovoljstvom su nas ispunile vijesti o napretku obnovnog rada u Palestini, o požrtvovnom radu kvucot na kvišu, o gradjevnoj djelatnosti, o izgradnji žo Ijozničke mreže, o napretku u pošmnlji vanju, te prvim pokušajima podizanja industrije. Ove vijesti, te očekivanja od promjena u Egzekutivi, uspjesi Weilzumima u Americi, legalizacija Koren Hajesoda, ipak nisu paralizovali dojam, koji je proizvelo nepovoljno riješenje palestinskih granica. Kao grom iz vedra neba djelovao je glas o nemirima u Jafi. Kada su se slegli valovi prvog strastvenog uzbudjenja o pogromu u Jafi, spoznali smo, da se radilo o dobro pripravljenoj krvavoj akciji, koja je inscenirana po ruskom uzoru od svih naših vanjskih neprijatelja. lligli coran;issionor Sir Herbcrt Sumuel, u čiju poštenu volju u pogledu politike prema osnutku židovsko domaje ne smijemo sumnjati, nije se pokazao doraslim ovom ugroženom položaju našega jisu va. Ne samo da palestinska vlada nije u pravo vrijeme intervenirala, da se dala voditi od raznih obzira, ona je zabranom imigracije povrijedila naše primarno pravo, te očito pogroniskoj bandi i njihovim raznim ortacima podijelila koncesije. Jednako je djelovao i govor Sir Herberta Samuela, držan 3. jula u Jeruzalimu. te izazvao najoštriji protest cjelokup. jišuva. Pesimističko raspoloženje, koje su proizveli nemiri u Palestini, nije mogla više üblažiti naknadna vijest, da su mjere gcvornementa podu zete bez odobrenja engleske vlade, a niti Churehillov izvještaj o svom putovanju, a ni daljnji komentari Samuela svom

prvotnom govoru. Napetost je istom popuštala nakon zasjedanja Akcijonog Komiteja uoči otvorenja XII. kongresa. Zaključci Akcijonog Komiteja, vijest o kupovanju prvog većeg zemljišnog kompleksa, osnutak radničke banke, ponovna imigracija većih grupa, te odrešiti otklon arapsue delegacije u Londonu pobudiš« optimističnije raspoloženje pred kongresom. NIL kongres je prošao. Dugo iščekivani kongres, koji smo nazvali ziiog velikih njegovih zadaća kongresom >h nove, zaključen je nakon 14,dnevnog teškog ali uspješnog zborovanja. Ovim t*> kongresom zaključena možda najteža perioda u našem pokretu i položen te raelj novom razvitku. Glavna je njegova značajka, da je uspostavio jedinstvo organizacije i stvorio opet legalni: oduošaje. Ovaj kongres postavio je prvi n.t jedan budžet za kolonizatorni rad, lo odredio glavne smjernice budućem pa lestinskom radu. Odredio je reformu sastava i uprave naše organizacije, ustalio naše financijalne institucije, a naročito Keren Hajosod, te tako stvorio mogućnosti za pozitivan rad. Praktički palestinski rad zauzeo je opsežno mjesto u vijećanjima kongresa, pa nas to napu nja nadom, da će židovstvo uvažiti apel kongresa stavljajući vodstvu na raspolaganje sve radne energije i nužna na terijalna sredstva, kako bi se u smislu zaključaka kongresa izvršio obnovni rad n Eree Jisraelu. ♦ U našoj kraljevini, u kojoj ekonomsko i kulturno svedjivanje dobiva sve jasnije obrise, nijesmo mogli zapaziti jednu odredjenu i sigurnu orientaciju prema židovskom pitanju. U ono malo prilika, gdje je moralo doći do izražaja stajalište vladajućih prema Židovima r židovskom pitanju, pokazalo se nerazumijevanje i nehaj, pa to tim više žalimo, jer je to često dovodilo do nesigurnosti prepustivši samovoljno tumačenje i primjenjivanje zakona i naredaba podrodjenim organima države. Pokazalo se to naročito pri izborima za ustavotvornu skupštinu, kad je mnogim državljanima Židovima uslijed nedovoljne preciznosti naredaba uskraćeno izborno pravo. Ova nestalnost odrazuje se i u pitanju školstva, a naročito u Vojvodini, gdje je to pitanje od osobite va/. nosti za novi židovski naraštaj. Na tome ne mijenja ništa činjenica, što je dopuštena jedna židovska državna škola, čime još nije riješeno to pitanje. Naravna je posljedica, da ovu dezorijenti ranost i nehaj prema svim židovskim pitanjima nastoje u svoje niske svrhe da iskoriste tamni elementi, raspirujući mržnju protiv Židova te uajpodlijim objedaina protiv Židova propaguju gospodarski bojkot, dijeleći po svim većim gradovima letake. Ozbiljna i poštena javnost ustegnula je svoje odobravanje, uviđjajući da se time samo škodi ugledu i interesima države. Nije nam medjutim poznato, da je država protiv ovog rovarenja išta poduzela. U‘ našem unutarnjem židovskom životu možemo da zabilježimo znatan napredak. Naše židovstvo se budi i ako

2

»ŽIDOV« (HAJHUDI)

BROJ 31.—32.