Židov

s njom u najvećoj mjeri štedi. Intenzivitet gospodarstva, a time i kolonizacija samo je. u malo zemalja tako lahko provediva, kao što u Palestini. Ovdje je jakost sunčanjh zraka najdragocijeuiji elemenat za organski život. A dosele ni jesmo samo zemlju, nogo i sunce lahkoumno trošili. Osim sunčane snage ide poljoprivredi u prilog pomanjkanje mrazova i potpuna suša kroz šest mjeseci. Vi svi čuli ste o Koliforniji sa njezinim začudnim nasadima. Možemo da stvorimo bolje, jer palestinska klima je povoljnija no kalifom i jeka: nemamo gotovo nikada temperature ispod ništico, dočim ondje nijesu rijetki mrazovi. Vi poznajete Egipat. Naša klima je bolja nego egipatska, koja ne poznaje gotovo nikakove kiše i gdje se može samo Nilom natapana zemlja obradjivati, dočim rni imademo oko 500 mm. kiše u godini, koje su za poljo-privredu veoma povoljno razdiejeljene. Što ću ovdje u kratko reći, to je spašavanje časti naše zemlje, ili ako hoćete njezino novo pronnšašće, jer Palestinu ne poznaju njegovi dosadauji koloniza tori odnosno oni je krivo poznaju. Mi smo u Palestini rasipno postupali razdjeljivanjem zemlje in«.*dju koloniste, davajući im više no što su mogli racijonalno obradjivati. Naša je kolonizacija dojako označena borbom sa površinom, a kao posljedicom toga borbom s radnikom, kojega potrcbuje kolonista za svladanje površine. Nije smo smjestili jednog kolonistu nego kraj njega i s njime dva arapska, a u najboljem slučaju jednog židovskog radnika. Moj sistem intenzivne kolonizacije nastoji da se svega toga kloni: kolonist dobiva površinu, koja ima da ga brani radom njegovih ruku. ‘Ja dajem kolonisti toliko zemlje, da upravo dostaje, da budo s njegovfuu i njegovih pripadnika snagom obradjena. Površina može i mora biti malena, jer u Palestini imademo izvrsnu klimu, koja dozvoljava da bilinske stanice kroz cijelu godinu rade. Kvaliteta zemlje od manje je važnosti. Mi je na malim površinama možemo poboljšati. Ali nadomjestiti sunce umjetnim izvorima topline i svijetla je tlo sada nemoguće u opsegu što ga potrebuje poljoprivreda. Imamo malenu zemlju, što se u našoj dosadanjoj kolonizaciji pregleda!.. r A povrh toga je u najvećem dijelu u posjedu drugih. Kad i »i Palestina ležala u području sjevernih Tundra, gdje sunce većim dijelom manjka, gdje su spojni putevi i preduvjeti poljoprivrede veoma primitivni, ili kad bismo posjedovali ogromne površine ta kod jer s nerazvijenim poljoprivrednim prilikama, kao primjerice na ruskom Tstoku ili u Argentini, onda bi sebi mogli dozvoliti, da preporučamo kolonistima ekstenzivno obradjivanje na velikim površinama. Ali na sreću imamo pred nama zemlju, koja leži na Srodozem nom moru sa sjajnom klimom, čije sunce potiče čovjeka, životinju i biljku, napose ovu potonju, koja je samo m. sunčanu toplinu upućena, na najveću produktivnost. Stoga malena Palestina nije zaprijekcm. da se ondje naseli više milijuna novi ii kolonista. Samo je po-

trobno, da se odaberu ispravne metode. Ove metode moraju da baziraju na uporabi najinteligentnijeg i najstručnijeg rada na što moguće manjoj površini. To je intenzivizam, za kojim danas teže i drugi narodi u zemljama, koje klimatski nijesu tako povoljne. Intenzivizam u poljoprivredi je najmoderniji i najnapredniji pokret naroda Evrope i Amerike, da i Amerike! Savezne države, koje imaju dovoljno prostora da osim današnjih sto milijuna ljudi nasele još daljnjih sto milijuna na površinama dosadanjeg opsega, prelaze sad kolonizaciji sa malim površinama. Kad sam početkom ove godine govorio sa glavnim povjerenikom za imigraciju u Washingtonu, rekao mi je, da će odsad kolonisti dobivati samo četvrtinu površine od one, što su jc dosele dobivah. Na pitanje, da li već imade takovih kolonija, kakove ja predlažem, mogu reći, da tnćno takovih nema. Najintenzivniju poljoprivredu nalazite već u više evropskih zemalja: u Holandiji, Belgiji, Francuskoj, Engleskoj djelomično i u Njemačkoj, gdje postoje društva za uzgoj vočaka i povrća. U ovim zemljama visoke poljoprivredne kulture bave se time samo poj (slini kotari većinom u blizini velikih gradova, koji ali ne produciraju samo za potrošak tih gradova, nego u glavnome za eksport. Tako uzgajaju pariški vrtljari svoje lijepo povrće poglavito za potrošače u Londonu. Imale ali zemalja na dalekom Istoku, u kojima se na način što ga ja preporučam, obradjuje zemlja na milijunima hektara. To je Kina i Japan. Uvjerio sam se na svoje oči kako se u ovim zemljama na najmanjim površinama intenzivno radi i time parnlizuje poznata gusta napučenost ovih zemalja. Što sam ali u Španiji vidio, moglo bi da služi prototipom kolonizacije, kako je ja zamišljam. Iza prošle londonske godišnje konferencijo pošao sam u Spaniju, da razgledam natapane kulture u Valenciji, španojlski poslanik u Londonu preporučao mi, da razgledam neke kolonije kraj Xeres de la Frontera, gdje se uzgajaju krasno dinje na pješčanim prudovima pomoću morske vode. Ova me stvar izvanredno zanimala: pješčanih prudova i morske vode imaderno u Palestini na pretek. Prije, posjeta ovili kolonija razgledao sam koloniju Moiit« Algaida, koja je osnovana na čisto pješčanom terenu. Što sam ovdje vidio, nadmašilo je daleko moja iščekivanja. Našao sam na čistom pijesku koloniju uredjenu od 200 obitelji. Oko 50 ovih kolonista imadu parcele u veličini od 2 ha, na kojima tjeraju vinogradarstvo, to je dio, koji tjera suhu kulturu, a 150 njih posjeduje po 1 ha. spomenute pješčare, u kojoj je učinjena udubina od 1 do 1 i pol m., na čijem dnu zasadjene biljke pomoću svoga korijenja dopiru do vode. To su tako zvane Navazos, koje su od slanu vremena poznate u blizini Hanluzara na morskom žalu, pa je tako španjolski poslanik u Londonu mogao reći, da se na morskom pijesku pomoću morske vode uzgajaju dinje. U istinu radi se ovdje o kišnici. koja prodire kroz pijesak i tako se u dubljim slojevima sakuplja. Iskopa li se

dovoljno duboko pijesak, to mogu bihne da svojim korijenjem iž dubine crpe vodu. To je nekim načinom podzemno natapanje. Na tom pijesku sade kolonisti krumpir, dinje, Ijubenice, krastavce i druge vrste povrća. Priplod ovakove jedne parcele vrijedi prosječno 2800 peseta ili zlatnih franaka. Sve to na zemlji, koja je gotovo sterilna i koja je samo uslijed južno-španskog sunca, spomenutog natapanja i poinoču djubreta dovedena do tolike produktivnosti. Našao sam ondje takoreći prototip moje kolonije. Svaka je kuća stajala na svojoj parceli, uredjena kako to u svojoj osnovi preporučujem. Najinteresantnije kod toga jest. da španjolski kolonizacijom zakon p i opis uj e podizanje kuće na parceli. Isto tako stavlja kao uvjet za osnutak kolonija, da njihovi stanovnici tvore jednu zadrugu, kooperativu. Kooperativn dobiva potrebne kredite za komunalne i industrijske pogone kolonije, koji su svi u centralnom položaju svrsishodno poredani. Našao sam. ondje tri vinska podruma sa potrebnim inventarom i jedan mlin, jednu pekarnu i jedan liječnički ambulatorij s apotekom, jednu kuću za upravu, jednu prostoriju za sastanke, magazine, školu i stanbenu kuću za učitelje. Kolonisti tvore zadrugu za prodaju svojih pro dukata, konzunmo i kreditno društvo itd. Što Vam ja preporučam za Palestinu postoji dakle već drugdje. Kolonije, kako ih ja predlažem, su moguće, mogu dobro da uspijevaju i tvore nekim načinom posljednju riječ poljoprivredne tehnike i socijalne organizacije. Što sam vidio u Kini, Japanu i Kaliforniji, još me je više ojačalo u mojim idejama o intenzivnoj poljoprivredi i njezinoj uporabi na Palestinu. Nu ima tehničkih mogućnosti, da se i suha zemlja bez natapanja, koja je upućena na naravnu kišu, intenzivno iskoristi. Mislim tu na gojenje žitarice u vrtnim gredama (Ackerbeetkultur), kako se to već od vajkada radi u Kini sa povoljnim uspjehom. Priplod je kudikamo veći nego li kod običnog ekstenzivnog načina zasadjivanja žita. Gospodar, koji može imati veći prihod od male površine u mnogo je boljem položaju. On treba za svoje gospodarstvo manje zgrada, manje alata, i može da djubre mnogo bolje iskoristi. Keorganizacijona komisija, koja je koncem prošle godine došla u Palestinu, preporučala je u svome izvještaju postepeni prelaz od ekstenzivnog obradjivanja k intenzivnom. Jedan član komi sije bio je prije svog polaska u Palestinu doduše bezuvjetni pristaša mojih zahtjeva, ondje je ali promijenio svoje mnijenje. Najprije treba da kolonisti teškim pijonirskim radom ekstenzivno obrade veće površine i da onda polagano prelaze višem stupnju intenzivizma. Na prvi pogled čini se to plauzibilnim. Nu tome nije tako. Gospoda bi moguće imala pravo, kad bi se radilo o tome, da se već naseljeni kolonisti ili felasi pi'ivedu od uobičajene k višoj usavrsenijoj obradbi zemlje. Ali mi imamo da smjestimo u zemlji novo ljude, koji ne maju pojma o poljoprivredi. Zar da mi ove ljude tek upoznavamo sa zastarje-

BROJ 31.—32.

»ŽIDOV« (HAJHUDD

7