Židov

mo i onome, koji nam pljuje u obraz. Ako išto a to bi baš izjave g. Radića bile kadre da uvjere Židove o potrebi, da satni sebi biraju branioce. Bila bi doista i groteskna i sramotna pojava, kad bi se Židovi dali zastrašiti, i glasanjem za listinu g. Radića, u kojoj nema nijednog Židova, povjerili svoju zaštitu g. Stjepanu Radiću. Toliko je i zadnji Židov, kome je još ikako do njegova židovstva, postao samosvijestan, da ne će dati glasa ćovjeku, pa bila njegova moć fiad duhovima kakogod velika, koji fnu se prijeti pogromom. U ostalom čemu o tome duljiti? Ako riječi g. Radića nijosu bile demagoško sredstvo zastrašivanja u interesu stranačke listine, onda su izljev šovenstva, koje još danas ne će da shvati, da afirmacija vlastite narodnosti ne znači protivštinn protiv drugih i da napredak čovječanstva sastoji jedino u skladnoj saradnji svih naroda uz Čuvanje vlastite individualnosti svakoga. Trajat će dabome još dugo, dok ta svijest prodre i dok se općenito bude propovijedala ljubav namjesto plemenskih, narodnih i vjerskih mržnja. A mi Židovi čekat ćemo još dok ne nastane novo pleme, u kome ne će naći odziva riječi mržnje i šovenstva. 1 Židovi će grada Zagreba s onim mirom, koji je svojstven samosvijesnim ljudima, znati dati dolični odgovor na izazov g. Stjepana Radića. Odgovor, koji će uvjeriti javnost, da nema više posla s helotima, koji su za volju jedne varave tolerancije, spremni cjelivati bič, koji se zavitlao protiv njih. ♦ Drugi je front onaj ekstremnih asimilanata, koji vjerojatno ni sami ne znaju, što ih veže uz židovstvo. Tridesetitri potpisa židovskih imena protestovalo je protiv »cijonističke« listine. I ti protestanti pozvali su nosioca židovske listine, da se odrekne časti predsjednika zagrebačke židovske općine, časti, koju mu nijosu dali oni, već koja mu je dana protiv njih, za to, što se drznuo, ne pitajući njih, stati na čelo židovske listine. Bilo je to, kako jedne novine javljaju u brojno posjećenoj skupštini, za koju mi znamo, da je u njoj bilo jedva dvadeset ljudi. Znadu li ta gospoda, što su time postigla? Svaki puta, kad se svijesni Židovi aktiviraju, uvijek jedna te ista šačica ljudi, za koje se inače ne bi znalo, da imaju kakav interes u židovskom pogledu, održaje konventikle i kuša podmetati nogu. Neka se ne varaju; nema nikoga, koji to ne bi smatrao posljedkorri straha, a ne zabrinutosti za židovstvo. S njima židovstvo nikako ne računa baš tako kao što i oni, uz dva tri časna izuzetka, jedva imaju veze sa židovstvom. Kojeg li prizora! G. Radić se grozi, a šačica »Hrvata ili Jugoslavena Mojsijeve vjere« opominje neka sebi za Boga no biramo svoje branitelje. Ko su ti ljudi ? Većinom pristaše onoga bloka, koji danas vodi g. Stjepan Radić. Velikim dijelom ljudi, koje je jednodušno nepovjerenje zagrebačkih Židova najurilo iz predstojništva židovske općine. Evo ih i opet: sva tri predsjednika i njihovi najvjerniji, gdje

pozivaju danas predsjednika općine, muža, kojega je jednodušno povjerenje zagrebačkih Židova stavilo na-čelo njihove općine, muža nadasve Integra i svakom žilicom Židova, da odstupi, jer tako hoće šačica najurenih. Taj gest može da izazove samo porugljiv smiješak. To su ljudi, koji još uvijek misle, da je jedna oligarhija samozvanih reprezentanata gornjega sloja u židovstvu pozvana da govori u ime Židova. A kad pogledamo listinu tih protestanata, mi nailazimo na imena ljudi, koji se inače nikad, doslovce nikad, ne spominju da su Židovi makar sa malo »ž», već onda, kad valja »spašavati* židovstvo od židovstva. Danas daje »duševnu« notu toj šačici čovjek, koji se evolucijonirao od cijoniste u Jugoslavena pa u komunistu i propovjednika hrišćanskog evandjelja, da na kraju sekundira g. Stjepanu Radiću. Ne govori li možda iz tih ljudi jedan atavizam židovskog podrijetla, kad je u pitanju njihov strah »svetoga egoizma«. Doista, i njih vežu u jedno zajednički interesi, ali ne interes židovstva. lili se ne ćemo osvrtati na njihove ispade na njihovim sastancima. Oni su imali obraza govoriti o dotepencima, oni su na svi jesni dio Židova iz svoga duševnoga preobiIja sasuli ordinarne pogrde na usta svoga duševnoga leadera. Doista, lijep pendent govoru g. Radića! Da nismo s njima već odavna obračunali, mi bismo to trebali sad da činimo. Koje li drskosti te se dvadesetak ovakovih Židova, Židova ad hoc, proostataka iz minulih vremena, kuša da nametne javnosti kao neki predstavnici židovstva. Uzalud ini skupljanje potpisa, jedva će ih smoći stotinu, a Židovi grada Zagreba samo će im ponova dokumentirali svojim glasanjem, da su s njima konačno obračunali. I zato možemo Ja prodjemo preko njih mimo na dnevni red. Sve će manje bivati u nas ljudi, koji ne prežu ni od denunciranja svoje braće, nebraće. Antisemitizam ove šačice ljudi, koji svoju zadaću vide u tome, da indirektno pomažu g. Radića, ane nalaze ni jedne jedincate riječi protiv njega, dovoljno ih opredjeljuje kao apsolutno negativni elemenat u židovstvu i nama može biti samo žao, ako i Židovi sa iskrenim i dobrim židovstvom, zastrašeni po njima u istoj mjeri kao po g. Radiću, zaborave, što su dužni svome dostojanstvu. Dvjema frontama, mi smo izvrgnuti. Od jedne i druge štiti nas sklop naše samosvijesti i ponosa: od protivnika, koji nam otvoreno u lice dobacuje svoju mržnju, i od protivnika, Koji nam u ledja odapinje ?voje tupe i polomljen l strijelice. Mi se ne damo ni od jednih ni od drugih smesti. Ni prijetnje, ni židovski defaitizim, ni mržnja, ni denunciranja, ne će nas skrenuti s puta. koji smo pronašli dobrim.

Naše novinstvo i istup Židova

Samostalno istupanje svijesnih židovskih gradjana posebnom listinom izazvalo je komentarisanjo naših novina, koje niže donosimo bez komentara - .

»Slobodna n broju od 6. o. mj. piše: Radićeva harangu a. U svom agitacionom govoru u Apolo kinu Stjepan Radić je velikom oštrinom napao Židove, što su istakli posebnu listu, i prijeti čak da se ta »drskost« ne će lako moći mimoići«. Šta hoće Radić? Hoće li pogrome? Hoće li da vrši teror nad gradjanima? Izborni zakon je proporcionalan. Sva ka grupa gradjana, koja misli da može postići bar jedan kolićnik, ima pravo da postavi svojo kandidate, a po zakonu mora postaviti potpunu listu. Nije dakle i ne može biti .nikakva provokacija, ako i Židovi istaknu svoju listu. Svako je dužan poštovati slobodu svačijeg uvjerenja. TU je to možda ona kulturna i mirotvorna sloboda, koju Radić sprema u svojoj republici ? Valjda se ne ćemo vraćati u srednji vijek ni ii Horthyevu Madjarsku ni u černosotenske pogrome. A dobro je da se zapamti, ko je začetnik ove harangue. »Riječ« od fi. o. mj. donosi ovu bilješku: Iz hrvatskog bloka provejava svježi antisemitski duh. Unio ga je Stjepan Radić. Tako dolazi blok do antisemitizma, ma da se u njemu nalaze sljedbenici Židova Josipa Franka. Isto je jedan više od mnogih logičnih saltomortala bloka. Prema jučerašnjem »Hrvatu«, Radić je »oštrim riječima osudio Židove i rekao da im treba dolično odgovoriti činom«. (Oho, odakle pogromi). Tako dakle izgleda »mirotvorna republika« na djelu. Zbilja, lijepi »apostoli«! Da bude stvar još übavnija, i zabavnija, napada »Hrvat« od 7. o. mj. dva. Schicka, svojega »benefaktora iz »Tipografije«. jer je u bečkim novinama iznio da je naša vlada dopustila Židovima da održe svoj kongres u saborskoj dvorani. Karakteristično je da blokaši nemaju ni jednoga Židova na svojoj Ustini. Kako se to svidja dru. Siebenscheinu, članu Hrvatskog Bloka? »Hrvat« od 6. o. mj. uvrstio je ovu izjavu: Protiv cionista. Primamo: »U svoje ime i kao mandatari velikog broja svojih sumišljenika, dajemo ovu izjavu: Osudjujemo akciju zagrebačke cionističke grupe, što je za narodne gradske izbore istupila sa posebnom svojom kandidatskom listinom. Izjavljujemo, da s tom listinom nemamo ništa zajedničko, jer je po našem uvjerenju Židovima Hrvatima, odnosno Jugoslavenima, mjesto samo u kojoj od hrvatskih, odnosno jugoslavenskih stranaka. Pozivljemo stoga sve svoje sumišljenike, koji su poput nas protivni židovsko-nacionalnom smjeru, da kod predstojećih gradskih izbora ne glasuju za cionističku listinu, već da glasaju svaki za listinu političke stranke svoga povjerenja. U Zagrebu, 4. prosinca 1921. Dr. Robert Siebenschein. Dr. Rudolf Rodanić, Š. D. Aleksander. Slavoljub Skopal-Sonnenberg. Otto Stern. Mirko Breyer. Mirko Šarčević. Viktor Raič. Vilim Steiner. Dr. Šandor Gorjan. Šandor A. Aleksander. Dr. Oskar Weiss. S. Obersohn. Dr. Oskar Kornicer. Lavoslav Korvin. Albert Svare, inžinir. Dr. Milan Brichta. Dr. Milan Marić. Lavoslav Wasserthal

2

»ŽIDOV« (HAJHUDI)

BROJ 59.