Židov

koga smo još na londonskoj godišnjoj konferenciji vidjeli medju nama u najjačoj aktivnosti. Nije još došlo vrijeme, da se poklonimo velikoj ličnosti Nordaua, jer stojimo još pod neposrednim dojmom njegove smrti. Ali spontano morali smo kazati ono, što smo rekli. Iza govora Sokolova razlagao je đr. H a n t k e znamenovanje, koje je Nordau imao naročito za njemački cijonizam. Podsjetio je na govor, Sto ga je Norda, držao u Berlinu, i koji će svakomu, koji ga je onda čuo, ostati vazda nezaboravan velik dogadjaj. Nordauovim djelovanjem postao je i njemački cijonizam veći, bogatiji. I ako je Nordau imao i u Njemačko.) protivnika u cijonističkom shvaćanju, svi su bili složni u priznanju njegova genija. Izjave židovskih ličnosti o Norđau-u. Historičar S. Dubnovv: Nestalo je goleme snage iz židovstva, jedan dio najnovije istorijske epohe. Iz dubine konvencionalnih laži, dobaciti evropskoj kulturi t svijetu sa tribine cionističkih kongresa potresnu istinu: To je bio junački čin. Polemizirao sam nekoć protiv ekstremnih nazora te velike ličnosti. Morao sam ali priznati, da me figura staroga, koji je sa tribine kongresa podigao svoj moćni glas protiv svijeta laži i nasilja i upravio svoj zov židovstvu zn narodni preporod, sjećala na figure biblijskih proroka. Prof. Otto \Varburg: 1 opet zadesio je težak udarac cijomstički pokret. Nakon Herzla. Wolfsohna. Clcnova, nestao je sad iz naših rodova i Maks Nordau. Stajao je od početka organizovanog cijonizma do pred svjetski rat u prvim redovima naših boraca: On sam borao u najboljem smislu riječi.. Nije falio ni na kojem od prvih 10 kongresa, a njegovi govori bili su uvijek senzacija. Već njegova vanjština: njegova duhovita glava s finim crtama lica. uokvirena gustom sijedom bradom, pobudila je interes sviju i kad je snažnim .vr-jim glasom dobacio protivniku fino izradjene optužbe, nije mu nitko mogao odoljeti. S najvećom pozornošću slušalo ga se i onda, kad se oštrom svojom kritikom obarao na rad u vlastitim svih l :, redovima. Već za boravka ’ierzla u Parizu b*o je s njime dobio sprijaieljen i la temelju njegovog odobrenja objelodanio je Herzl 1896. svoj »Judenstaat«. Nordau imao je veliko učešće kod stvaranja cljonističkog programa na prvom kongresu 1897. u Bazelu. Povukao se tek nakon jačega istupa takozvanog praktičkog smjera palestinskog rada u cijonizmu. Bio je skroz na skroz političar. Već na VIII. kongresu nije više prihvatio izbor predsjednika kongresa. XI. kongresu u Beću nije više pribivao. Iza toga došao je rat, koji je donio teških iskušenja, izgon iz Francuske, dok nije našao zaklonište u Madridu, Kao bolestan čovjek vratio se nakon sklopljenog mira u Pariz u srcu uvijek naš. te je od vremena na vrijeme pred velikim odlukama podigao svoj glas da podstrekne ih opominje, ali uvijek vjeran sebi i odan našim idealima. S njime nestaje jedan od najvećih, uajneustrašivijih i najvjernijih pristaša i vođja. Njegovo djelovanje ostat će neizbrisivo skopčano s povijesti našega naroda, Vladimir Jabotinski: Cijonistička povijest Nordau a sadržava po mome mišljenju tri glavna momenta. Prvi momenat; On i Zangwill bili su jedini Židovi svjetskoga glasa, koji su išli s Herzlom. Ništa ne može ljepše i uzvišenije da izrađuje ovu odvažnost no biblijska rečenica: Sjetit ćn se vazda ljubavi svoje mladosti, kad si me slijedio pustinjom preko neobradjene zemlje. Drugi moment; bio je autor Bazelskog Programa.. Smatram to za najklasičnije što je Nordau napisao. U 10 redaka iscrpljuje ciljeve i metode pokreta. S arhitektonskom ljepotom, gracijom i finoćom, koja me sjeća na hramove na Akropoli u Ateni. Treći momenat bila io njegova težnja za velikim poletom u ovo naše sićušno doba. Mislim na vrijeme iza rata, gdje njegovi planovi nijesu bili sasvim promišljeni, ali u njemu je živila želja, da ne smalakše veliki polet ciionizma i da ne nastupi osjeka, koja je na žalost sada postala faktumom.

Feuilleton

MAMI SA ASAR BteVAT. Piše rabin Mira Lehović, Satmar. Oko nas vlada u prirodi duboka smrtna tišina. Drveće, koie je sa svojim gustim krošnjama okrijepilo i osvježilo cko, strši sad golo ! pusto prema nebu. Monotona bjelina beskraj nog snježnog saga prostire se poput golemog smrtnog pokrivača nad zemljom. Nestalo je ptica, pjevača stvaranja, a micsto njih čujemo tek graktanje vrana i gavrana. M prirodi sve je uvenulo i trune, a i čovjeka obladavaju tmurne misli. Prvi uvenuli Jislovi jeseni, zatim obamiranje biljaka, to su »vjesnici smrti«, nirvana s njenom beskonačnom prazninom. Zima nas sjeća našega vlastitog života, te nam je neprestani memenlo. Ali pomalo mijenja se la tužna slika. Plaho i bojažljivo probija visibaba snježni pokrivač, sunce šalje sve intenzivnije svoje zrake na zemlju, a priroda se budi iz zimskoga sna. Najljepša je slava: slava obnove u prirodi. A židovski narod slavi svake godine tu slavu 15. švata. Ta slava, kojom slavimo oživljavanje biljaka, nije bila kod nijednog naroda tako

aktualna kao kod Židova. Bih smo godinama svjedoci obamiranja prirode, da možemo sc diviti u proljeću njezinom uskrsnuću. Svaka jesen podsjetila nas je na našu zimu, na zimu židovskoga naroda. Žalosna slika tmurnog zimskog predjela prikazala nam je sliku zdvojne zime vlastitoga naroda. I tek kad se priroda budi, vraća nam se nada i vjera na našu vlastitu obnovu. Kroz 2000 godina našega gatuta je hamiša asar imao funkciju, da nas tješi u teškoj nevolji. Slavili smo u dugoj galutskoj zimi onbovu prirode u mjesecu švatu. A 15 švat postao je novi blagdan za židovski narod. Zovemo ga Roš Hašana lailanot, nova godina za drveće. To nije samo prclaz od zime k proljeću, to je i preobrat u povijesti židovskoga naroda. Hemiša asar bišvaf znači novu, sretniju epohu za drveće u Erec Jisractu. Debeli, kruti sloj snijega konačno se rastopio, ptice došle su u zemlju i opet čujemo glas grlica u našoj zemlji. Z.ma je prestala, proljeće oživljava usjeve u Setela, u šumama Tabora pjeva opet slavulj pjesme radosti, a njegov pjev širi se preko polja i dolina. Njegova melodija miješa se s veselom pjesmom židovskoga radnika, koji svojim radom opet hoće da obnovi zemlju, da u njoj opet teče med i

mlijeko. Hamiša asat bišvat je za nas prelez od potencijalnoga u aktualno, od nade u izvršenje. Ali Hamiša asar je ujedno bio dan piateža maasera, kad su Židovi davali desetinu svoga priroda kao porez državi. Kad danas opet nastojimo da slavimo naše narodne blagdane trebali bi opet Zidovima dozvati u pamet ovo prvo'no značenje blagdana hamiša asara, da svi učine svoju dužnost prema svome nerodu i da plate maaser. Nakon tisuće godina i opet treba platili narodni porez, da uzmognemo izgradili i pomladjivati staru domaju. Tisuće i tisuće mladih ljudi ostavljaju svoje domove i polaze u Erec Jisracl da u teškom napornom pijonirskom radu posvete sve svoic sile obnovi zemtie otaca. Židovski narod ima dosta Jjud' skoga materijala, j to materijala, koji je po sudu svih, koji su vidjeli naše halucim. nadesve dragocijcn. Tek nam nedostaje sredstava. Učinimo hamiša asar opet lozinkom za podavanje maasera. Slavimo 15. šveal opet u njegovom dvostrukom znamenovanju: davajući maaser, koji će omogućiti razvitak zemlje, početak proljeća, kome mora da slijedi sretnije ljeto za židovski narod.

Indiferentizam u Židova

Židovski je problem već po svojoj suštini kompliciraniji od svih drugih narodnosnih problema. Sto je kod drugih razumljivo samo po sebi, to u Židova prouzrokuje tekar široka razmatranja, koja treba da shvati razum, koja nijesu naprosto izražaj osjećaja. Židovski narod postoji, ali u njegovo bivstvo mnogi medju nama ne će da vjeruje, dok premnogi zapadni Zidovi naprama tom pitanju ne zanzimlju stav. već mimo toga kardinalnog pitanja sa nonšalansom prelaze svojim dnevnim poslovima. Silom prilika Židovi su postali narod trgovaca, pa u toj trgovačkoj žurbi navodno ne dostaje pojedincu vremena, da se samo makar na mahove zadubi u važnost ovoga pitanja, Koje i te kako zadire i u političke prilike svake zemlje galuta. Da podamo samo jednu ilustraciji* ovog nesnosnog stanja, koje je nastalo uslijed neriješenog toga pitanja, pripominjerno, da na primjer u Čehoslovačkoj imade četiri vrste Židova. Jedni su česi. drugi Nijemci, treći Madžari, a četvrti Židovi. U samom Pragu imade ih tri vrste I to pored Ceha i Žldova ; još i Nijemaca. Zar je ovakovo stanje na dugo vrijeme uzdržljivo? Zar je moguće, da Židovi, koji bez sumnje sačinjavaju jedno te isto narodno tijelo, u jednoj te istoj državi budu medjusobno diferencirani u narodnom pogledu ? 1 u našoj'kraljevini ukazuju se ovi kurioziteti, jer i kod nas imade u novopripojenirn krajevima našega elementa, koji je još n dvojbi i koji,bi se po svom mentalitetu rado priklonio madžarskim manjinama. Mi držimo, da će ovi napokon uvidjeti, gdje im je mjesto, i da će u nas svi Židovi hiti unificirani u Jednu stranku: Židovsko-narodnu. Čini se, da i u vojvodjanskim Židovima previadjuje napokon spoznaja, da oni ne mogu da pripadaju ni jedinoj drugoj stranci, pa se svakoga ugodno doimlje, kada u * Jtiđisches Volksblatt« sve više izbijaju pokušaji, kako bi se svi židovski elementi u političkom pravcu složili u jednu izborno-političku organizaciju.

2

»ŽIDOV«

BROJ 5.