Židov

»Palestina ie u opasnosti!« Tamo pada sada odluka o budućnosti židovstva. Sad i možda još u narednih 5 godina hnat ćemo prilike, da radimo bez prevelikih zapreka. Ali novi svjetski rat je pred vratima. Vi to znadete. Ali Vi ne znate, kojima opustošenjima može taj svjetski rat da Izvrgne židovstvo pojedinih zemalja, što danas prenesemo u Palestinu, to spašavamo od uništenja. Što danas kupujemo na zemljištu u Palestini i naseljavamo židovskim radnicima, to ostaje židovstvu ili barem može ostati židovstvu, ako ćemo iskoristiti kratko vrijeme, koje nam stoji na raspolaganju onako, kako je nužna. Sve snage i zadnji novčić za Palestinu Ondje moramo danas da stvorimo centrom l tu rado preuzimam veliku riječ AliaJ Haama centar, koji će pored svijuh nemira zapadne politike održati mali ostatak našega naroda židovski i jevrejski, da se ondje naš narod opet obnovi, kad će propasti trula Evropa i pokopati sa njezinim od praha pocrnjelim ruševinama evropsko židovstvo. Napoleon rekao je jednoć Austrijancima: >Vi bi dobili sve vaše bitke, kad bi one čete, koje upotrebljavate za pokrivanje vašeg eventualnoga uzmaka, upotrijebili za napadaj.« Ne pravimo istu pogrješku kao austrijski generali! Ne hvatajmo se obim rukama kuće, što no se ruši, i ne pokušajmo onako uzgred s malim prstom lijeve ruke da sebi sagradimo novu kuću. Pitanje Oalut ili Palestina?« ne smije se zastrti s time, da kažemo, hoćemo oboje. Dok nije izgrađjena Palestina, domaja za židovski narod ili barem za ostatak židovskoga naroda, koji treba da stvori novo pokoljenje, novi Izrael, postoji za nas samo jedan odgovor: Palestinu izgraditi i Kalut puštati da propadne, ako je doista zrio za propast. A ima ii on još životne snage vjerujem i žeiim to tad će galutsko židovstvo preživjeti i ovih 5 Hi 10 godina, kuje trebamo mi cijoniste, da postavimo jišuv u Palestini na sigurne temelje, koji su neovisni o inozemstvu. Čemu imade uecijonističkih Zidova? Oni, koji o Palestini ne će ništa da znadu, koji afirmiraju gaiut, još više no što to nažalost čine cijonlste? Umjesto da koncentrišemo naše sile na to da predobijemo dio tih masa za palestinski rad, bilo bi mnogo jednostavnije, da koncentrišemo svu našu snagu na Cijon i njegovu izgradnju i da prepuštamo gaiut drugima. A ako je Palestina preturila najteže tad dolazi oiam haze. Ne ćemo pri tome mnogo izgubiti. A kad je Palestina preturila najteže tad ćemo još uvijek imati vremena, da vkiamo rane. koje su gaiutu nanešene asimilatornom politikom. Ali sad mora da se odlučimo. Moramo °Pet vjerovati, da Je Herzl ane Ahad Haam imao pravo, da je cijonizam riješenje židovskoga pitanja u tom smislu, da bez židovske države u Palestini židovstvo propada. Tad ćemo imati i snagu i odvažnost, da naš cilj osjećamo tako velikim, da se ne treba bojati konkurencije komunističke ideologije i pacifističkih rnternacljonalnih pjesnika i njihovih kavanskih privrženika, kao što je tomu sad shič- j kraj naše izbieđjele propagande.

Jedna država, iedan narod, jedan jezik, jedan 80g..., to neka bude naš program i tad ćemo pdbjediti. I još jedno! Pitat će me ser »A što imaš reći na to, da je Palestina tako malena, da Palestina ne može da primi više od nekoliko'milijuna ljudi?« Vrlo Ispravno. Uvjeravam vas, da znam kolika je Palestina i đa znam da židovski narod broji 15 milijuna duša. Ali ponajprije: dok Palestina nije puna, do krajne granice puna, židovskim ljudima, ne trebamo sebi za to razbijati glavu. A zatim: Moću da vam otkrijem jednu tajnu. Palestina može da se poveća! Ne nasilnim sredstvima. Može se isto tako stvoriti židovski centar sa duševnim, gospodarskim 1 jevrejskim životom u Bajfutu, Damasku. Bagdadu i Kairu kao u Beću, Pragu, Berlinu i Varšavi. A piotiv ovakovog galuta, koji je udaljen dva, tri ili deset automobilskih sati od granica Palestine, nemam ništa. O ovakovome galutu reći ću, da samim svojim opstojanjem jača Palestinu. Vi ćete ml ali uzvratiti: »Govoriš o pet ili 10 godina, koje trebamo po tvome mišljenju za Palestinu. Kako dolaziš do te fantastičko niske brojke? Zato, jer predobro poznajem takozvani cijonistički rad u Evropi i dijelom u Aziji i Africi. Pregledajte svaki još jedanput vaš privatni /budžet izdataka! Kladim se, da ćete naći, da 9 puta toliko trošite za židovske galutske svrhe, no što dajete za Keren Hajesod i Keren Kajemet. Pokušajte jednom, da sve dajete za Palestinu i spoznat ćete vašu jakost. S malim prstom lijeve ruke gradili ste do sad Palestinu. Upotrijebite jednom za to obje ruke, cijelo vaše srce i svu vašu volju, prekinite s mišlju, da su evropska židovstva vrijedna uzdržavanja i vidjet ćete pobjedu, prije no što bi se nadali. Ako hoćete ..,

Welzman o arapskožidovskim odnošajima

Zastupnik londonskog »Timesa« razgovarao je sa drora Weizmannom 0 njegovim dojmovima sa posljednjeg posjeta u Palestini. Izjave dra Weizmanna izašle su u »Timesu« od 26. januara. U uvodu dotakao se izmišljenih vijesti, da se on kani povući i izjavio je, da bi ga samo oslabljeno zdravlje moglo na ovaj. korak prisiliti; on će ali svakako izdržati do sastanka djonističkog kongresa. O prilikama u Palestini naveo je dr. SVcizmann medju ostalim: U sam se zadržao otprilike šest tjedana, a skoro cijelo ovo vrijeme proveo sam kod High Commissionera. Imao sam prilike da proučim i obradim skoro sva palestinska pitanja, da ispitam rad, koji je u posljednje dvije godine otkako nisam više bio u Palestini izvršen. Imao sam 1 dostatno prilika da govorim s Arapima svih stranaka od ekstremista do umjerenih konzervatlvaca. Odnošajl Arapa i Židova su većim dijelom samo od lokMne važnosti, osim u gradovima kao leruzoKm. Hajfa i Nablus arapsko pitanje ne izbija na površinu. Židovske kolonije, poglavito one najnovijeg datuma, nalaze se u prilično nemirnim predjelima, opkoljeni muslimanskim i kršćanskim selima, ne-

koje i na granici Transjordamie. Stoga nalazimo mnoga beduinska plemena u njihovom susjedstvu. Nuris, kolonija, koja je tek prije 16 mjeseci osnovana, isključivo od novih kolonista naseljena, koji tek malo arapski govore i ne poznaju običaje zemlje. A ipak još nije došlo do sukoba izmedju kolonista i njihovih susjeda. U prije 14 mjeseci osnovanom Malulu, u blizini Nazareta, su odnošaji prema susjednim arapskim kolonijama osobito dobri, tako da ako Arapima nešto ustreba, na pr. poljoprivrednih alata, oni iste traže od židovskih kolonista i obrnuto. Oni žive u prijateljstvu, posudjuju jedan drugome vođo itd. Ne ću da tajim, da kod Arapa postoji strah i nepovjerenje povećano uslijed propagande na temelju političkih dogadjaja kao na primjer kemalističke pobjede, boljševizma, promjene vlade u Italiji i Velikoj Britaniji pa i lozanske konferencije. Svt ti momenti vode do labilnosti položaji, ne samo u Palestini nego i na ostalom susjednom istoku. Baš ova nesigurnost je uzrokom nemira u zemlji, ali se već opaža početak političke stabilnosti na blizom Istoku, pa ne sumnjam, da će jedna mudra i razborita administracija doprinijeti normalnim odnošajima izmedju Židova i Arapa. Palestina proživljava ozbiljnu gospodarsku krizu koja u Jednakoj mjeri tangira Židove i Arape. Palestina otvorena je svjetskom tržištu. Kanadsko i australsko brašno i maslac uspješno konkuriraju s palestinskim produktima. Posljedica toga je, da Felasima sve teže postaje đa dovedu u suglasje izdatke i primitke. Uvoz za sad u velike nadmašuje izvoz. \ko ne će izvana priteći Palestini novaca i ako se zemlja ne će tako daleko razviti, da postane sposobna za konkurenciju na svjetskom tržištu, tad bi mogao gospodarksi položaj Palestine postat? vrlo ozbiljan. Za sad je sav novac, koji izvana dolazi, samo židovski novac. Držim, da Židovi ne govorim tu samo o cijonistima već o svim Židovima svijeta sada poprečno investiraju godišnje u Palestini bilo u formi javnih ili privatnih poduzeća oko 2 milijuna funti. Od tih 2 milijuna funti imaju u velikoj mjeri koristi i Arapi, a ovi su, koji čine snošljivim diskrepanciju izmedju uvoza i izvoza. Ako će prestatti političke trzavice, koje dolaze izvana, a Židovi moći kao dosad da nastave svoju suradnju s Arapima, tad će doskora nestati nepovjerenja i zemlja moći će da se razvije u miru. Odnošaj Židova prema britskoj urravr po mome je mišljenju bolji no prije dvije godine. Na obim stranama sve je danas strpljivije, ozbiljnije, uvažaju se problemi i pokazuje dobra volja i želja za zajednički rad. Mi doduše imademo nekih rekriminacjja, tako prije svega strogi propisi glede useljavanja, ali sam općenito mogao ustanoviti, đa su sadašnji odnošaji mnogo bolji no prijašnji.

Cuti i vidjeti

Piše:

Jcssie E. Sampter,

Jeruzoiim.

Sto je godina u životu naše vječne zemlje? Ništa! Vraćam se nakon jednogodišnjeg odsustva u zagrljaj vječnih brfjegova, koji omedjuju ' Jeruzolim i čini mi se, kao da ih nijesam nikad ostavila. Stare, raskidane pećine, stari

BROJ 6.

»ŽIDOV«

3