Židov
XII. kongres zaključio je budžet od t i pol milijuna funti, jer je držao i vjerovao da će židovski narod dati pravi odgovor, da će učiniti najveći napon kako bi nabavio potrebita sredstva. Na žalost nije se ovo iščekivanje ispunilo, tako da je godišnja konferencija uočiv ovu činjenicu, morala da žrtvuje jedan veliki dio redovitog budžeta. Ovo nazadovanje već se opaža, ako se usporedi razlika izmedju brojaka palestinskog budžeta za godinu 5682. i ovogodišnjega. Za prošlu godinu votirao je kongres: Za poljodjelsku kolonizaciju 235.000 funti, ove godine ne više nego 110.000 funti, za useljenje i rad prošle godine 140.000 funti, ove godine samo 75.000 funti, za školstvo prošle godine 125.000 funti ove godine 70.000 funti; za zdravstvo vohrano je ove godine samo 45.000 funlli itd. Konačni rezultat jest, da dok je prošlogodišnji palestinski budžet iznosio 656.000 funti, ovogodišnji iznosi samo 485.000 funti ili pravije samo 370.500 funti, jer se 114.500 funti kao deficit prošle godine mora da pokrije od ovogodišnjeg budžeta. Ne ulazeći za sada na izvanredni palestinski budžet, koji se odnosi na onaj dro, koji se bavi sa investicijama u raznim preduzećima, vidimo jasno, da je redoviti palestinski budžet skraćen na račun najvažnijih radova u Palestini. Žrtvovan je veliki dio židovskog odgojnog rada u Palestini, a isto tako i znatan dio djelovanja Hadase. koja je za zdravlje pučanstva neophodno potrebna. Kulturne i druge korisne institucije, koje imadu da važe kao glavne osnovke obnovnog reda teško će trpjeti uslijed ovog skraćenja budžeta. To znači nazadak. Slaba je utjeha, da ovaj nazadak nije osnovan u nazatku sabiranja u poredbi s prijašnjim godinama. Sabiranja sama ne pokazuju nazadovanja, ali uoče li se nacijonalne potrebe, nužni radovi, koji se imadu u bliskoj budućnosti u Palestini provesti ne smije se pustiti s vida činjenica, da redukcija redovitog palestinskog budžeta znači poniženje, razočaranje u pogledu iščekivanja, da će židovski narod na odnosni zov izdašno reagirati i pokazati primjernu požrtvovnost koju iziskuju časovite potrebe. Godišnja konferencija morala je računati sa faktičkim položajem. S obzirom na prošlogodišnja iskustva nije mogla zaključiti višega budžeta, te je bila prisiljena da ustanovi samo minimalnu subvenciju za redoviti palestinski rad. Pitanje je ah, kako će židovski narod reagovati na ovogodišnji budžet i koji će odgovor dati na drugi, izvanredni budžet, prema kojemu valja namaknuti najmanje 800 hiljada funti za proširenje već postojećih institucija i za nove investicije i poduzeća. 485 hiljada funti ovogodišnjeg redovitog palestinskog budžeta potrebni su baš za već spomenute svrhe. Tek kad će ovaj minimalni budžet naći svoje pokriće, moče će se početi voditi briga i za budućnost. Sticanje zemlje odstupom 20% sabranih svota Židovskom Narodnom Fondu, zajmovi za gradnju kuća. komercijalni krediti, individualni krediti, krediti za kolonije i kolonzatome radove su stvar, koje ne mogu dugo čekati, ako hoćemo da Palestina postane židovskom domajom. Sta će Zidovi <ućiniti, šta će oijonisti učiniti, da se prošlogodišnji nazadak ove godine pretvori u nacijonalni napredak? Ima samo jedno sredstvo povišena sabiranja. Reduciram palestinski budžet moć će se na slijedećem kongresu opet podvostručiti, ako oe se prihodi Keren Hajesoda tokom ove godine znalno uvećati. Sva poduzeća, koja su neophodno potrebna za obnovu Palestine,
mogu se do XIII. kongresa pripravili i razviti, ako židovski narod u loku ove godine namakne sredstva za to. Uvećana sabiranja, to je lozinka ove goidne! Na pitanje što će bili s ovogodišnjim budžetom, ima samo jedan odgovor: Povišena sabiranja za Keren Hajesod. bio je za našu stvar udarac, što je budžet morao biti skraćen, ali u moći i u vlasti Zidova leži, naročito u vlasti cijonista, da tokom ove godine ovaj položaj promjene. Povišenom aktivnošću, većom požrtvovnošću, umnogostručenim sabiranjima poboljšat će se položaj. Ta sramota je. da bi narodni pokret baš sada iza njegova progresa bio prisiljen da skraćuje budžete i napušta radove, koji su temelji obnove Palestine, jedno j samo jedno sredstvo ima protiv toga: Povišena i intenzivnija sabiranja za Keren Hajesod.
Budžet poljoprivrede
Prilikom dolaska upravitelja cijonističfcog financijskog tfepartementa dra. Halpema, koji istovremeno sa Weizmannom stiže n Palestinu, objavljuje »Hapoe! tlacaiir« članak od Josipa Achronovića o katastrofalnoj situaciji poljoprivrede, kojoj se pravovremeno ne ne isplaćuju sume budžetom odredjene. U glavnini crtama iznašamo javnosti interesantne dijelove ovoga članka. Uzimajući u obzir činjenicu, da su prihodi za izgradnju Palestine previše maleni, jer zaista izgradnja još nije postala u narodu stvar srca, upućuje Achronovlć onamo, da je bezsmisleno jaukati nad ovako slabim prihodima, već je potrebno pobrinuti se, da se bar onaj novac, koji posjedujemo, shodno upotrebi. Polazimo važnost, da novac u njegovoj realnoj vrijednosti uložimo tako, da dobijemo opet novi izvor egzistence i razvitka. Najbolji nam je primjer za to poljoprivreda. Dalje veli Achronović: »Koju realnu vrijednost može da ima budžet poljoprivrede, kada ne stiee u pravo vrijeme, kada nije dana mogućjnost pravovremene kupnje stoke, pravovremenog oranja i sijanja. sve stvari, koje se ne mogu nikako odgoditi. Novac, koji poslije pravog vremena stiže, pojede se, a da nije nikakove koristi donio, i ljudi stoje opet pred prazninom. Groza nas hvata kada pogledamo to zlo, koje u ovakovirn prilikama ne samo u gospodarskom smislu u našem radu usledjuju. Mnogobrojni radnici pojedinih gospodarstvo i to većinom najiskušeniji radnik, čija je zadaća da gospodarstvo sami poboljšaju i na višu razinu dignu, prinudjeni su ostaviti posao i zaposleni su danju i noću putovanjem u Jeruzalem i Jafu, da traže »financijalne kombinacije* ; veliki dio budžeta proždru putni troškovi, a još veći dio kamate na posudjeni novac: ljudi obeščašćuju sebe samoga a i svetost svoga rada tim »financijalnim kombinacijama*. Zaista to nije ništa novo. Godinu za godinom vape poljoprivredni radnici; pa i ako je budžet tako malen, treba da i stigne u pravo vrijeme, da ga najbolje iskoristimo u nabavkama živog i mrtvog inventara i proizvodnji životnih namirnica, i da se možemo uznadati, da ćemo postepeno osigurati svoju neovisnost od budžeta. I godinu za godinom opetuje se ta tužna slika neprestanog krstarenja
radnika od gospodarstva do Jeruzalema i sve radi budžeta slika, koja sadržaje veliki dio tajnih deficita, a veliki dio budžeta izdaje se u neproduktivne potrebe. Početkom ove godine dosegao je taj položaj vrhunac impotence. Ova godina započela je bez ijednog filtra a sa mnogo dugova lanjske godine. Potpora, koju je Cijonistička uprava dobila na račun kredita a konto budeeta od A. P. C., posvema je izostala (po izjavama A. P. C-a uslijedilo je to naredbom J. C. T-a u Londonu); naša dva naravna instituta za pomoć radu u zemlji, Radnička banka i Hamašbir, kojima je dužnost da radove radništva unapredujuju kreditima ta dva instituta uijesu dobila od nikojih centrala takove upute r pružaju za to još i danas u omjeru prema svom imetku kredit za poljoprivredu, tili njihove mogućnosti n tome smjeru iscrpljene su već koncem prošle godine i sada na početku nove godine opaža se kod njih dobra volja, da poljoprivrednu produkciju, koja se nalazi u opasnom položaju, spasu, no njihov imetak nije dostatan ni za minimalne potrebe. 1 tako stoji to pitanje sada u svoj svojoj oštrini pred nama; koju vrijednost itnadu svi oni budžetni predloži i zašto sva ta. igra sa poljoprivrednim budžetom, kada ne postoji mogućnost da se njegovom pomoću zaista stvori poljoprivreda! Mi smo već zaboravili pitati, da li te male stavke, koje su u budžet poljoprivrede unešene, dostaju, da li mi, u koliko se u ovakovim prilikama raditi može, smijemo i sanjati o stvaranju židovske poljoprivrede u Palestini. Mi smo. kako je već rečeno, pripravni, da se prilikama podvrgnemo, zatvoriti ćemo jedno i prilagoditi ćemo se malim mogućnostima. Hoćemo ali uvjerenje, da kad- hiljadu groša stvara vrijednost od hiljadu, da onda i sto groša stvara vrijednost od stotinu. Drugim riječima, mi hoćemo da znamo, da u ovoj zemlji nešto stvaramo. U današnjim prilikama ne postoji dapače niti iluzija, da bi tome tako bilo, i cijeli budžet dobiva osebinu prosjačenja za uzdržavanje ljudi. Nama sq čini da ti današnji uvjeti nijesu nužna posljedica prilika, jer krivnja ne leži samo u objektivnoj činjenici, da je manjak na sredstvima, već i o subjektivnom razumijevanju uprave novca. Kadkada nam se čini, kao da ta uprava zaista smatra cijeli budžet kao potporni novac, a ne kao novac, koji je odredjen u produktivne svrhe, jer drugačije si ne možemo rastumačiti, da Cijonistička Organizacija ne bi u početku godine uzela zajam a konto budžeta i time provela rad u puno većoj štednji i puno plodonosniji. Rad u Palestini je zapravo jedna Tora, koja iziskuje veliki studij i mnogd razumijevanja, a uprava koja se nalazi izvan zemlje, čini se, ima uvjerenje, da je taj rad samo mehanički. Bezuvjetno posvećuje uprava tome radu maksimum energije, a sve će to ostati Sizifov rad, jer nije protkan najvažnijim ciljem: gospodarstvo postaviti na nacijonalne temelje i stvoriti iz njega životnu bazu za radnika.« (-Juđische Rundschau«.)
SROJ 50.
»ŽIDOV«
3