Židov

kongresa, odustao od odašiljanja delegacije. 3. Neispravno je, da se nije zauzelo stajalište protiv anticijonističkih i antfžidovskih viših činovnika u Palestini. Protivno proizlazi iz izjave gosp. Sokolova. 4. S ogorčenjem odbija se okrivljenje, da je Cijonistička organizacija napustila ideal dra. Herzla kao i noricanje činjenice, da cijonistički pokret bazira na sadržaju i historijskom duhu Bazelskog Programa. Cijonistička Egzekutiva nije nigdje i nikada napustila kakav integralni dio cijonističkog programa. Neprihvat rezolucije, koju je predložio g. Jabotinsky Akcijonome Odboru, ne znači, da je Akcijoni Odbor pripravan da'napusti nešto od historijskog duha Bazelskog Programa, već da su članovi Akcijonoga Odbora i Egzekutive bili složni u tome, da za uzdržanje Bazelskog Programa ne treba posebnog glasovanja u cijonističkom Akcijonom Odboru. Berlin, 5. februara 1923. Prezidij cijonističkog Akcijonog Odbora: Dr. Hajes, Dr. Hantkc. Oradjevni nadsavjetnik Stricker.

Istina o Erec Jisraelu

Piše dr.

J.Lejb o v i ć

Naslov moga članka adoptirao sam od Aliad Haama. U prvim sanjarskim danima, ti mladosti cionističkoga pokreta, iznio, nam je Ahad Haam hladnim gestom »Istinu o Erec Jisraelu<. Bili smo tad možda malo nezadovojni, da je »Jedan iz naroda « bunio našu slavu. No naša fantazija prekrilila je naš realni rad, i bilo je nužno, da neko dodje, koji će hladnom logikom i oštrim pogledom, na temelju brojaka i podataka reći »Istinu o Erec Jisraelu«. 1 nema sumnje, da je istina onda mnogo doprinijela tome, da stvori jasnoću. da izazivlje kritiku našega rada i da se privikavamo, »da radimo s prora 'čunavanjem«. Ali ne može biti sumnje u to, da je sada ovakova istina mnogo potrebnija no prije. Postoji razlika izmedju onda i sad: Onda nam je prijetila opasnost pretjerane fantazije, prežarke vatre, a sad nam prijeti opasnost protivnog raspoloženja hladnoće i otupljivanja. Nitko nam ne

može spočitnuti, da smo odviše oduševljeni. U cijeloj povijesti cijonizma nema druge epohe tako hladne indifereneije i ravnodušnosti kao ova, što je sad proživljava pokret. Naše vanjske pobjede nijesu donijele nutarnje pobjede, naprotiv, čim je jača postala naša politička pozicija u velikome svijetu, tim je više oslabila naša snaga u vlastitim redovima. Naše pobjede dovele su do opasne apatije i kad bi ova još neko vrijeme potrajala, ta J bi. mogli reći isto tako kao i Pirhus: »Još jedna takova pobjeda, i mi smo izgubljeni«, Imja nekoliko razloga, koji su. do veli do te slabosti u našim redovima i do nehaja velikih židovskih masa i cjjonistickih radnika. Najčudnovatiji od tih razloga je sama pobjeda. U narod širile su se vijesti pobjede; Mi smo dobili«, a narod in je tumačio: »Mi smo postigli«. Svijesno ili nesvijesno vlada ova krilatica židovskom masom, a ovo »Postigli smo« oduzelo im je smisao za daljnji rad i unio u mase strašnu apatiju, u kojoj se sada nalazi. Stoga je sad važnije, da Židovi znadu potpunu istinu o Erec Jisraelu, da znadu u kojem se stanju sad nalazi Erec Jisrael, pod kojim se uvjetima provadja sav naš obnovni rad i koja opasnost prijeti cijelom palestinskom problema. Istina 0 Erec Jisraelu mora da uvjeri cijeli židovski narod, da još nijesmo postigli Erec Jisrael, već da smo samo dobili mogućnosti da postignemo našu narodnu domaju, ako ćemo zato namaknuti sredstva 1 stvoriti puteve. Najžalosnija je istina, da cijonističkom vodstvu u Palestini prijeti opasnost potpunog bankrota. Ne dostaje novčanih sredstava za obnovni rad, ne samo za nove planove i opsežne pothvate u velikoj mjeri, kakovih iziskuje grandiozna zadaća obnove jedne zemlje, već i mlade naseobine, koje su velikim žrtvama stvorene. nemaju mogućnosti da nastave svoju egzistenciju i njima prijeti propast,'i to s jedinoga razloga, jer cijonistička uprava u Ercc Jisraelu nije u stanju, da pokriva smanjeni redoviti budžet za Erec Jisrael i nema mogućnosti, da udovolji potrebama pojedinih radnih odjelh. Cijonistička godišnja konferencija u Karlovim Varvma prihvatila je smanjeni palestinski budžet, koji iznosi za ovu godinu 333.000 funti

šterlinga za sva odjeljenja. Pribrojiv k tome deficit od 98.224 funti šterlinga iz prošle godine, koji se mora pokrivati, iznosi budžet 431.224 funti šterlinga. Ali u prvoj četvrti nove, budžetne godine nije Erec Jisrael dobio niti polovicu svote, koja je potrebna za to vrijeme, a položaj se iz dana u dan pogoršava. Nakon teških patnja, koje su imale u prošloj godini da trpe palestinske naseobine, nadao se Erec Jisrael, da će prvih mjeseca nove budžetne godine dobiti veći dio umanjenog budžeta, ali se ta nada rasplinula poput mjehura od sapuna, a cijela naseobina u Erec Jisraelu proživljava sad krizu, koja može da bude odlučna za njezinu buduću sudbinu. Dostajat će, ako se zabilježi od cijele te žalosne »Istine o Erec Jisraelu«, koja nam je izražena u brojkama j faktima tek nešto što viče kao krv iz našeg vlastitog ali još ne osvojenog tla. Kako je poznato, je jedno od najvažnijih radnih polja, za koje bi trebao da se brine redoviti palestinski budžet, hebrejsko školstvo u Erec Jisraelu. Vaad- Leumi, Egzekutiva organizovanog židovskog pučanstva u Erec Jisraelu, nastoji svim silama, da se cijeli niz naših jevrejskih škola u zemlji uzdržava od samog židovskog pučanstva zemlje. Ali dok mlada naseobina ne bude veća i jača, ne da se to potpunoma provesti, i cijonističko vodstvo u Erec Jisraelu mora da se većim dijelom brine za naše hebrejsko školstvo u.zetnlji, koje jć stvoreno s toliko napora, žrtava i junaštva od naših duševnih halucim, hebrejskih učitelja. Možda će poznija jedna generacija više cijeniti njihovu požrtvovuost i znamenovanje njihova djela za cijel« našu budućnost u Erec Jisraelu, ali već sad shvaća svaki Židov, da se hebrejske, škole u Erec Jisraelu ne samo u kulturnom, već i u političkom životu naše najjače tvrdje. Trošak za jevrejske škole znatno je smanjen u palestinskom budžetu ove godine, ali i ova umanjena svota nije isplaćena. Kad bi naši učitelji u Erec Jisraelu bili istoga kova kao darovatelji novca u galutu, već bi davno bile zatvorene sve hebrejske škole n Erec Jisraelu. Na sreću su jevrejski učitelji u Erec Jisraelu mnogo odvažniji i darežljiviji no židovske mase u galutu i samo njima ima da se zahvali, da još postoje hebrejske .

Feuilleton

ZADNJI DAN! MAKSA NORDAU-A (Prikazani po njegovoj kćerki.) Najstarija kći Maksa Nordaua, darovita slikarica, Maksa Norđau, prikazala je u jednom engleskom listu pod naslovom »Zadnji dani moga oca " posljednje dane života Maksa Nordaua. Ona piše: Koncem decembra izgubio je moj otac potpunoma svoju životnu volju. Vrlo ga je mučilo jako lupanje srca i osjećao je, kako snage ostavljaju njegovo snažno tijelo, čije je zdravlje već bilo narušeno dvogodišnjom bolesti. Nije više mogao izići iz sobe, a to je još više povećalo njegovu zlovolju. U nedjelju, 14. januara, morao je leći u krevet. Teško disanje prouzročilo mu je mnogo boli, ali njegov jaki duh nije se dao pobjediti. Dnevno čitala mu je moja maj-

ka, koja ga nije pustila niti časa samoga, poštu i novine iz cijeloga svijeta, koje su u istoj množini došle, i pomogla mu je pri dopisivanju. Kad smo, moja sestra v ja. došle kući, morali smo ocu po obkaiu pripovijedati najsitnije potankosti dana ; sve ga je interesiralo i smiješni pojavio . bi mu se na usnama. Svako jutro hranio je naše sijamske mačkice, koje su ga veselile do konca njegova života. Volio ih je onom nježnošću, kojom je obuhvatio *ve. što živi, sve što je slabo i bespomoćno. Ozbiljna i zabrinuta lica liječnika uplašila su nas: ali ko imade odvažnost, da unapred vidi nesreću? Otac bivao je iz dana u dan sve slabiji i slabiji Najgore bila je potpuna besanica, protiv koje se nijesu smjela upotrijebiti' uslijed slabosti srca nikakova sredstva za spavanje. Njegov dah, koji je postao sve kraći, strašno je zviždao, a često ga je prekidao strašni napadaj kašlja. Što je otac želio, odmah je uradjeno.

Ne dcstaju riječi, da se opisuje vjernost i privrženost, kojom su ga liječili dr. M a rmorek i dr. .iacobsohn. Nekoliko puta kroz dan bili su kraj njegovoga kreveta, pozvali su specijaliste i oprobali sva sredstva, najnovije tekovine medicinske znanosti. Maks Nordau nije se branio od liječenja; no on je znao, da je sve uzaludno kao oštroumni liječnik sam je pozorno pratio napredak njegove bolesti, i nije htio više da živi. Već kroz dvije godine bilo ie njegovo ogorčenje, da ne može da dovrši svoje djelo i*da je nemoćan prema okrutnosti i ogavnom postupku svijeta, tako veliko, đa sva ljubav njegovih nije mogla da üblaži njegovu tugu. Na smrt geđao je sa visine svoje velike duše. U subotu 20. januara osjećao je, da je došao konac. Postao je mirniji i nije više trpio; ali nije niti imao više nade. Kucanje srca postalo je sve brže, a pluća su samo teško primila zrak. Popodne došlo mu je unuče, mala kćerkica moje sestre.

»ŽIDOV.

BROJ 7.