Židov

ŽIDOV

GLASILO ZA PITANJA ŽIDOVSTVA

Diktatura huliganstva

su u Rusiji prije rata stajali na čelu svih protužidovskih pokreta. Na javnim zborovima, u novinama i sa propovjedaonica tumačilo se »pravovjernom kršćanskom * narodu, kako sve zlo dolazi od Židova. Oni su skrivili ruskojapanski rat, krivi su ruskom porazu, rade za revoluciju, monopolizirali su svu veliku trgovinu i industriju, zgrnuli silne imetke, sišu i truju narod, šire kugu i koleru, prouzrokuju glad u bogatoj majčici Rusiji, čak su zarobili baćušku-carja, koji bi htio da oslobodi i usreći svoj narod, ali mu Židovi toga ne dozvoljavaju. Ta se pjesma variirala na tisuće načina sa sveđ istim refrenom: Židove treba protjerati i uništiti! Otrovno sjeme mržnje, nošeno vjetrom najgadnijih laži i apelovanja na najniže instinkte naivnih masa, padalo je na plodno tlo u cijeloj prostranoj carevini. Trebalo je samo najneznatnijeg povoda a taj je lako stvoriti —, pa da provali »sveti« gnjev oduševljenog i razjarenog naroda takovom elementarnom snagom, da ga zaštitnici državnog auktoriteta, policija i vojska, ne mogu svladati prije nego li je uništio tisuće židovskih egzistencija, života i imetka. Kad su židovski dućani već posvema opljačkani, domovi razoreni, kuće izgorjele i porušene, a roba i pokućtvo raznešeni i ukradeni, kad su židovske majke i djevojke obeščašćene i oskvrnute, a starci i djeca übijeni, onda tek nastaje mir, onda tek uspjeva vladi, da gasi požar. I onda Se javlja u svijet: »Narod je sudio«. Kišiujev, Homel i stotine drugih mjesta bilježe krvavu putanju toga »narodnoga« suda. Službena je Evropa na sve to šutjela. Nije mogla da se umiješa u unutrašnje prilike jedne velevlasti. Tek su Engleska ' Amerika malo otvorili vrata »ruskoj« imigraciji, dali su azil progonjenim Židovima, a dobili su na stotine tisuća marljivih radnika, na čijim su niskim nadnicama sagradili jednu silnu industriju i zaradili ogromne kapitale . Nu pored službene Evrope postojala je ' jedna neslužbena. Bilo je nešta kao kull'irno ljudsko društvo, javno mnijenje, savijest svijeta. Ova internacijonala čovještva isključila je Rusiju iz redova kulturnih država i stigmatizovala ju je varvarskom. Mi Židovi vikali smo naše Plamne proteste u svijet. Upozoravali s mo na »rusku« opasnost, koja zapravo i mje ruska i u kojoj su protužidovski pogromi samo jedan simptom i jedna etapa. Simptom za bolećivost Evrope i neodržiVt)S t sistema medjudržavnih grupavfja. t.tapa na putu do sveopćeg sukoba. OtuPismo videći sve te grozote i ne dobivši °dgovora na našu viku. Naš je glas po-

stajao sve slabiji, Razutni jesmo: nema pomoći! Rezignirali smo. Znali smo, što mora doći. Evropa' je bila zrela i zaslužila je, da je prodrma svjetski rat sa svim svojim strahotama. Isprva je bilo oduševljenja na svim stranama. Kasnije je bilo samo jedno rafinirano natjecanje oko što temeljitijeg međusobnog uništavanja. Ljudi, koji su prije znali ostati tako savršeno hladni i bešćutni na vijest, da su oboružane mase huligana opet negdje navalile na mirne, neoboružane, siromašne Židove, da ih izmrcvare i izubijaju, ti su ljudi najednom postali vanredno osjetljivi i tankoćutni i zgražali su se nad varvarskim postupkom neprijatelja, koji se u ratnom poslu übijanja i uništavanja ne drži uvijek tačno u granicama medjunarodnih haških i ženevskih ratnih pravila i konvencija. Nema sumnje, da je na svim frontovima i u njihovim zaleđima bilo zvjerstvi, koja se ne mogu opravdati ni interesima ratovanja. Nu to nije bilo no jedno huliganstvo, koje eto jednom svoje žrtve ne traži isključivo i u prvome redu među Židovima. Pa premda smo mi Židovi i u ratu platili najveći danak i u krvi i u novcu, na frontovima i u zaleđu, neprijatelja i našim, vlastitim državama, ovoga puta osjetiše malo ne svi zaraćeni narodi na vlastitome tijelu sav užas huliganstva: njegovog svetog narodnog gnjeva i velikog narodnog suda. Židovima golemi opseg te katastrofe ipak nije ni jednoga časa mogao da bude utjehom i njihovoj vlastitoj nesreći. Morali smo se sa zebnjom u duši pitati: što će biti, kada taj rat ipak jednom prestane i ostavi za sobom garišta, ruševine i pustoš? Hoćemo li i dalje biti munjovodom, u koji udaraju svi gromovi? Hoćemo li biti kamen, o koji se svatko češe, hoćemo li biti izmedju dva mlinska kamena, izmedju čekića i nakovnja? Pozorno smo gledali i slušali, što se oko nas zbiva. Vidjeli smo carstvo mržnje, kako se sve više širi i jača po svijetu, carstvo mržnje, koje još za trajanja rata duševno ujedinjuje neprijateljske tabore. Razumjeli smo; doći će mir, kad se više radi sveopće iznemoglosti ne će moći dalje ratovati. mir, koji će perpetuirati nemir i nesigurnost, carstvo mržnje sa svim svojim opasnostima, komplikacijama i strahotama. U carstvu mržnje nama Židovima nema opstanka, ono se uvijek i svagdje obara u prvome redu na nas, jer traži liniju najmanjeg otpora. Koliko je bilo do nas, mi smo svagdje radili, da umanjimo i uklonimo te opasnosti. Imali smo malo zgode i mogućnosti, da na glavnim linijama odlučno zagrabibimo u kolesa sudbine i da ih navrnemo u ispravne kolotečine. Nu gdjegod se iza

kulisa pošteno i energično radilo oko uspostavljanja valjanoga i trajnoga mira i sporazumljivanja izmedju država, naroda i klasa, tamo su Židovi bili najodaniji i uajistrajniji akteri, inicijatori, propagandisti i radenici. Židovi su znatno pripomogli do osnutka Saveza Naroda. A jednako se žilava borba do pobjede za međunarodno priznanje židovske narodne domaje u Palestini mora dobrim dijelom ocijeniti kao nastojanje oko stvaranja garancija za konsolidovanje svijeta. Nu konsolidacije još uvijek nema. Obrnuto, haos kao da biva sve veći i kao da se kriza približava svojoj kulminaciji, gdje imade još samo dvije mogućnosti: eksplozija ili uravnoteženje svih onih sila, koje sada vuku svijet svaka na svoju stranu a sve zajedno u ponor. Te tamne sile. što vuku svijet u ponor, treba upoznati, valja dobro uočiti simptome, da se dođje do ispravne diagnoze i da se nadju sredstva za liječenje i spas Evrope. Mi smo odavna na čisto o uzrocima današnjega stanja u Evropi. Vidimo, da je malo ne u svim zemljama Evrope najcrnija reakcija na djelu, da izbriše svaki trag građanske slobode i socijalne jednakosti i pravde i da je gotovo svagdje uveden režim tiranije, mržnje, nesnošljivosti, bezobzirnosti i osvetljivosti. Biva to i u državama sa demokratskim ustavima i nema razlike između carevina, građanskih i sovjetskih republika. Posvuda režim svojata za sebe i za svoje vjerne sva prava i monopol za uživanje svega, što jedna država može da dade svojima na račun općenitosti, naprotiv se uskraćuje i najprimitivnija zaštita imovinske i lične sigurnosti i slobode svim građanima, koje režim proglašuje, jer mu to konvenira, nepouzdanima ili opasnima po državu. U većini srednjoevropskih i istočnih zemalja odigrava se ili barem pripravlja građanski rat, gdje se u jednom taboru nalazi vladajuća klika, koja često niti ne predstavlja većinu pučanstva, a u drugom su taboru sve bespravni nezadovoljnici, koje je režim stavio van zakona. Ako izbližega promotrimo, vidjet ćemo, da svi ti režimi rade gotovo po istim metodama i idu za istim ciljevima, da ih sve opaja jedno duševno jedinstvo, koje ih vezuje u jedan sistem, premda se ti režimi prividno najžešće pobijaju i pričinjaju se, kao da su upereni u prvome redu jedan protiv drugoga. Karakteristika je svih tih režima jedan brutalni antisemitizam. kojega bi se stidila čak i caristička Rusija. U znaku antisemitizma stvaraju se posvuda bobbene, vojničke đačke, terorističke organizacije, koje inače prema mirovnim ugovorima i ustavnim zakonima ne bi bile dopustive. Počinje se, da se polaska najnižim instinktima masa.

Poštarina plaćena u uoiovatu. GOD. VII. _ ZAGREB, 23 marta 1923. - 6. nišana 5683. BROJ 12

JPRAVA I UREDNIŠTVO: ZAGREB, ILICA BROJ 31 111. KAT. RUKOPIS! SE NE VRAĆAJU.

II PRETPLATA: GODIŠNJE K 240, POLUGOD. K 120, CETVRTGOD I K 60, POJEDINI BROJ K 6.- IZLAZI SVAKOG PETKA.