Židov

»Vezaharta!... pen tiskah! Sjeti se, čuvaj se, da ne zaboraviš! Sjetite se ornti hiljada halucim, koji čekaju na granicama, na potporu, što će im narod dati, da mogu doći u zemlju, da je izgrade! Sjetite se novoga života, koji je stvoren židovskom snagom zadnjih godina u našoj zemlji i ne zaboravite, da se novi život mora uzdržati i tisuću puta povećati! Sjetite se pod kojim se teškim uvjetima u zemlji razvija golemi obnovni rad, u zemlji, gdje smo za sad još manjina! Sjetite se, da za sad posjedujemo tek neznatnFdio tla u Erec Jisraelu, i da samo o nama zavisi, da što više postignemo! Sjetite se. da sav naš udes zavisi o našim sredstvima! Čuvaj se. da to ne zaboraviš! Sad se stvara nova naša povijest. Dajte joj opet njezinu veliku snagu, njezinu dušu naše sijećanje ... Vezaharta! ...

Weizmannov manifest amerikan. cij onistima

Svečani doček u New-Yorku.

Kako smo već u prošlim brojevima javili, pošao je profesor Weizmann u Ameriku da ondje vodi akciju za Keren liajesod. Profesor Weizmann stigao je 3. marta u New-York, gdje mu je po ondašnjim Židovima priredjen doček, kakav ga Ne\v-York još nije vidio. Već mnogo sati prije dolaska broda sakupili su se hiljade i hiljade Židova u luci, prikraćujući si vrijeme čekanja pjevanjem židovskih pjesama. Preko 500 automobila čekalo je u pokrajnoj ulici, da učestvuju a velikoj paradi. Odio židovskih gombača vršio je redateljsku službu. 500 zastupnika posebnog od l era za doček i 200 zastupnika amerikanskih cijonističkih organ zaciia pošli su do pristaništa. Kad su prisutni

opazili VVeizmanna na brodu, burno su ga pozdravili klicanjem i pjevanjem Hatikve. Nijedan od prisutnih ne će zaboraviti ovu lijepu sliku, mješanje amerikanskih i židovskih zastava, obasute električnim svijetlom, neizmjerno veliku masu, koja se talasala, i snažne pojave židovskih gombača u njihovoj plavo-bijeloj odjeći, koji su uzdržavali red. Kad se Weizmann pojavio zahvatilo je mnoštvo upravo divlje oduševljenje. Samo teškom mukom mogao je Weizmann proći kroz guste redove mase, da sjedne na automobil. Sad je krenula duga povorka automobila kroz grad prema istoku. U židovskoj četvrti grada bile su ulice iskićene zastavama. Tu je dočekalo deset tisuća Židova, koji više nisu našli mjesta na pristaništu, povorku. Na Rutgers Square stajale su mase tako gusto, da povorka nije mogla dalje. Weizmann morao se pokazati masi, a za tim su rabini Judelović i Iskolski pozdravili Weizmanna ispred Židova New-Yorka i Sjedinjenih Država. Zatim je povorka krenula dalje kroz East Side, gdje je kod Teuth Streeta i Second Avenue Weizmann pozdravljen u ime grada New-Yorka po načelniku Murrey Hulbert i predsjedniku Juliusu iMilleru. Weizmann morao je osloviti mase. Pozdravljajući amerikansko židovstvo, izrazuje nadu, da će Keren Hajesođska kampanja potpuno uspjeti. Uvjeren je, da amerikanski Židovi ne će propustiti najpodesniju priliku u povijesti zadnjih dviju tisuća godina, a da se ne pobrinu za izgradnju židovske domaje. U ovom veličanstvenom dočeku vidi iskrenu predanost ne\v-yorških Židova prema cijonističkom idealu. Židovi New-Yorka će u ovoj kampanji, koja ima donijeti 2 milijuna dolara, sigurno prednjačiti drugim zemljama. Prvi put govorio je Wetzmann prigodom proslave u počast Bialiku. Oficijelno započela je kampanja banketom, kojemu

je pribivalo preko 1000 gosti, a na kojem je postignut velik uspjeh. Senator Spence r, zastupnik amerikanske vlade, predao je na koncu svoga pozdravnoga govora dru. VVeizmannu pero, s kojim je predsjednik liardipg potpisao rezoluciju amerikanskog kongresa u prilog cijonističkog kongresa. Mnogo je zapažena činjenica, da je banketu pribivao i Louis Mar s h a 11, koji je apelirao na slogu Židova. Pripotnoćni rad bit će dovršen, rekao je među ostalim, i s toga mora amerikansko židovstvo da zaboravi sve diferencije i da se ujedini u obnovnome radu. Na banketu skupljeno je 250.000 dolara, najveća svota, koja je sakupljena kod jedne zgode za izgradnju Palestine. VVeizmannov manifest. Cijonistima Amerike! Naš pokret proživljava sad svoju odlučnu perijodu. Neprestano je izvrgnut oštroj kritici i strogoj kontroli u Erec Jisraelu i u galutu. Naši se radovi provadjaju u stalnoj unakrsnoj vatri napadaja i kritike, koji su često sve drugo no korisni za našu stvar. Stoga je nužno, da opredjelimo naš cilj jasno za nas i za cijeli svijet, pod čijom se kontrolom razvija naš rad, i da prilagodimo naša nastojanja našim idealima. Među svim narodima i nacijama, čija je egzistencija uzdrmana krvavim svjetskim ratom, ima najteži udes, trpi najviše muke, narod Izraela, koji je razasut po cijelome svijetu. A ipak je naš narod, gonjen i uzdržan vječnom životnom snagom, skupio zadnje svoje sile, oživila je u njemu snažna životna volja da ponovno uskrisi staru slavnu prošlost i uzvišenu tradiciju s najvišim idealom obnovljenog Erec Jisraela. Sad nam se ukazuje velebna slika: Djeca Izraelova ponovo kucaju na svetim vratima svoje stare domaje. Mnogi od njih dospjeli su već u zemlju, oru i obrađuju tlo, grade puteve, probuđjuju stare

Feullefon

IZ EGIPTA U EREC JISRAEI. (Iz dnevnika drevnoga haluca.)

Na moru Ležimo na moru. Sunce igra valovima, a svježi proljetni zrak dopire do nas. Gdjegdje peku ljudi u malenim jamicama na polju macot. Iz daljine dopire buka razgovora i žamora. Koliko li je drugačije bilo raspoloženje prije 5 dana. Svi su bili obuzeti veseljem Oeule. Kad je narod čuo riječi: »Slobodni ste. izadjite!«, obuzela ga je sveta ekstaza i veselje je njime prostrujalo. Narod je osjetio, da je konačno došao čas ispunjenja njegovih želja, osjetio je, da je dobio slobodu. Nitko nije pitao: Kako ćemo doći u zemlju? Kako je dalek put? Kolike su poteškoće?« S veseljem napustiše kuće svoje, odbacJše sve i pođoše svežnjem na leđima i batinom u ruci, da jedu suhi kruh u našoj zemlji, i da u znoju obrade naša polja .... A danas, kad se pojaviše neke poteškoće, prva opasnost, čujemo razočaranje i očaj. 1 to kod onih, što su prije plesali po ulicama. Sad lamaju rukama, i govore : Faraon dolazi sa silnom vojskom, što će nam Oeula. najbolje je, da se svi u moru utopimo... i slabe odvažnost naroda. Mi. halueim iz plemena Judrna.

čvrsto stojimo jedan uz drugoga. Zaklcli smo se krvlju našom, da ćemo sagraditi naš dom. Onkraj mora ... Neopisivo je komešanje, što je nastalo na vijest, da dolaze Egipćani. No mi smo stajali kao stanac kamen. U času, kad je Mojsije izdao nalog, skočili smo u more, na čelu nam Nahšon ben Aminadav. Geslo nam je bilo: »Za slobodu i za Izrael.« Narod je još uvijek kolebao, još se uvijek govorilo o galutu.i o Erec Jisraelu. Tek kad je već voda do grla doprla, kad su već čuli egipatski zov, počeli su da trče za nama. Iza velike pomoći ojača vjera u narodu. Više ne govori o napuštenim domovima u Egiptu, osobito dok skuplja zlato i srebro s mrtvaca, što ih je more ipbacilo; a veselje zbog slobode miješa se s veseljem zbog zlata. No ipak se čini, da narod proživljava čisti i sveti entuziazam. Zanosa je sve puno. A nebo se trese od pjevanja pjesme; Az jašir Moše... Oči mi suze. Mojsija stoji okrenut k moru. ruke upravljene prema nebu, a cijeli narod pjeva svetu pjesmu zahvalnica, a nebo kao da se valja daleko, tamo iznad Egipta i pustinje, i sve. nebo i zemlja pjevaju našu veliku pjesmu slobode. Pod nogama već škripi pustinjski pješak. Pred nama je siva neizmjerna

ravnica a nad nama nebo sa žarkim suncem. Znoj curi preko obraza, na noge stupaju lako, a narod još uvijek pjeva. Tek prestade Az jašir Moše, i već počinje iznova. A na kraju logora pjevaju žene, a na čelu im Mirjama i udaraju u bubnjeve i plešu. Veliko veselje zavlada narodom. Mara, Nišan ... Naskoro nestade entuziazma, veliko je čudo zaboravljeno, narod se više ne veseli plijenu s mora ... Tako shvata narod slobodu! Glupost: ovdje je voda gorka. Ne vab’a za piće i već se tuže. Bune se na Mojsiju. Prevarili su se, kad su u prve dane Geule Mojsiji »hedad« vikaliOni su se nadali drugoj Geuli; da će zlatna kola doći, odvesti ih u Erec Jisrae!. odmah iza izlaska iz Egipta doći u vrtove Kanana, zidati palače, otvoriti usta da ini med sa zrelih datulja curi u zube, i mlijeko koza. što se same muzu... Tako razumješe Oenlu. Ova Geula treba da ih obaspe zlatom i srebrom ko onda na moru, ne može li to, onda je ne treba.. • Pustinja Sin, 15. Ijar... Otrčao sam iz 'tabora, jer ine moga da slušam. O, kako bih samo htio da potrčim do našega vođe Mojsije, da mu obuhvatim noge i vičem; šteta za tvoj trud. Krivo je bilo da si ih oslobodio, nijesu vrijedni Geule. Dođu veliki vođo, nh halucim. mi siromašni idemo s tobom, da

2

»ŽIDOV«

BROJ 14