Židov

ŽIDOV

GLASILO ZA PITANJA ŽIDOVSTVA

Premošćenje jaza

Prigodom Keren Hajcsod kampanje u Americi, držao je dr. Haim W eizmann na jednoj vd koj skupštini govor, u kojem, kako sam veli,, želi, da se usred oštre kampanje vrati za čas korjenu cijonističkog problema“. \Veizmauti veli: »Pustimo za Čas po strani pomisao na novac. Zaboravimo za jedan čas naš neposredni praktički rad i dozovimo si u pamet opet neke istine, koje su nas tako daleko dovele i koje će nas božjom pomoći dovesti do pobjede.« Htio bih se prije svega baviti jednom stranom našega pitanja, koja prikazuje zapravo opravdanost opstojanja našega pokreta. Govorio sam o nedostatku kontinuiteta i konzekvenoije u našem sadašnjem položaju. To je samo jedino od djelovanja većega, tragičnijega nedostatka kontinuiteta u cjelokupnosti našega narodnoga života. Usporedite djela i prinos židovskoga naroda na polju svjetske kulture i postavite uza nj djela i prinos drugih naroda. Mi smo vanređno ponosni na Zidove, koji su kao učenjaci ili umjetnici doprinjeli blagu svijeta duševne vrednote. Velimo: to je naš doprinos, naš maaser, porez, koji rado dajemo za kulturu, u čijoj sredini živimo. Promatramo li pobliže broj ženi jalnih Židova i usporedimo li ga s neizmjernim mnoštvom ljudi, koje smo dali i koji su vsvi nad prosjekom, sa sposobnim čestitim ljudima, tad ćemo biti ianenadjeni. Imademo svjetskih imena, mislioce prvoga reda, ali njihov broj, iako se može usporediti s brojem drugih naroda, nije tako visok, kao što bi se moglo očekivati prema velikom mnoštvu izvrsnoga materijala, na koji se s pravom možemo pozvati. Nismo stvorili dovoljno ljudi onoga tipa. koji stvara škole, muževe, oke kojih nastaju svijetovi misli, učini ka, sljedbenika, kako je tome slučaj kod cijonističkog pokreta. Prosječni duševni niveau engleskoga naroda sigurno nije viši no prosječni duševni niveau Židova. Ali prosječna Engleska bila je kadra da dade velik broj ženija/Lnih muževa, muževa, oko kojih su se grupirali mali svijetovi učenika, i ako tražimo razjašnjenje za tu premoć, tad dolazimo do problema našega nedostatka na kontinuitetu. Hoću to da bolje razjasnim drugom poredbom. Usporedimo sveučilište u Berlinu sa sveučilištem u Oxforđu. Onaj institut je uzor stvaralačke sposobnosti. Može u svako doba da dade velik broj djaka s izvrs fenom naobrazbom, s dobrim svjedodžbama, vrsne, sposobne i pouzdane ljude. Univerza jo vrlo dobro opremljena. Njezine su učiteljske sile vrsne, njezina organizacija nedostiživa. Sveučilište u Oxfordu je naprotiv vrlo neprak-

tioko. Tu su vam zapravo deset sveučilišta ispreplitana i nezgrapno vezana u jedno jedinstvo. A ipak su iz te stare institucije, koja je postala narodna osovina engleskoga, naroda, proizašli muževi, koji s u izgradili Englesku, izgradili ono, što se zove britska država, osnnvatelj'i država, vladari naroda, muževi, koji sn svoj žig udarili čovječanstvu. Oxford dat će možda manje učenih ljudi no sveučilište u Berlinu, ali ono daje ljude, koji povijesti udaraju svoj žig. A sve to, jer na tom sveučilištu misu glav na stvar zapravo učitelji, niti katedre, ni naučna osnova ni program, glavna je stvar kontinuitet i tradicija. Jer i same zidine o.xforđa pune su tradicije velikih muževa. [T svakoj tamnoj izbi sveučilišta u Oxfordu zbijena je tradicija cal tolikih vijekovu, atmosfera puna je te tradicije. Tu je živio, tu je pisao Newtom, u onoj sobi je spavao, mislio, primio svoje inspiracijo, njegov duh, a no udžbenik, daje poleta. Tko se ne uzdiže do niveau-a ideala, što ga je on stavio, taj vrijedja tradiciju i griješi protiv toga duha. Jedino područje života, na kojem su imali Židovi kontinuitet predaje, bilo je područje,židovskog studija u getu. U zidinama geta, prije no što su počele da padaju pri zvuku trublja asimilacije, stvorili smo originalne misli. Bilo je to možda mišljenje i studij, što ga svijet vani nije mogao u sebi da prima, ali ovdje stvorio je jednom tok predaje djelovanje i sile, kao što predaja Oxforda. Ove zidine počele su da nestaju. Izgubili smo svu inspiraciju, laj kontinuitet, radili smo s materijalom drugih kao posrednici u svijetu znanosti i filozofije. Vršili smo korisnu funkciju na korist drugih, ali prestali smo da budemo iskonski. Tako se vraćamo u Palestinu. Tu su za nas zidovi od Oxforda, zidovi predaje. Tu se ima praviti pokušaj, da se premosti jaz koji je pukao izmedju nas i naše prošlosti, da opet stvorimo naš kontinuitet. Nadvladan je toga jaza je neizmjerna zadaća, koja iziskuje snagu i ustrajnost diva. Nju mogu da riješe samo ljudi koji imadii inspiraciju. Mi je imamo i pobjedit ćemo. Htio bih podsjetiti na jedno iskustvo što sam ga stekao i koje je sigurno latentno u vama i svim Židovima svijeta. Zadnjih dana svjetskoga rata bio saru u Palestini i dogovorio sam se, da ću se s Emir Fejsalom sastati u Transjordaniji. U normalnim prilikama treba za put ori mjesta, gdje sam boravio do Transjordamje jedno 5 sati. Onda ali bila je još turska fronta na palestinskom tlu, i da stignem onamo, gdje se Emir nalazio, morao sam obilaziti te putovati prema jugu do Egipta, preći preko Crvenoga

mora, a onda opet gore u Trans jordaniju. Poduzeo sam taj put. Bio sam 12 dana na putu 5 dana putovao som kroz žarku pustinju preko Sinaja, a onda preko voda Crvenoga mora. Poslije okrenuo sam prema sjeveni kroz zemlju MoaJbsku i poslao sam Emiru vijest, da mu se približavani. Tad mi je poslao u susret jedan dio sluga s darovima od deva i ovaca, s hljebom i soli. Zadnjeg dana moga putovanja obuzolo me je blaženo čuvstvo o čudu moga puta. Kao stari Abraham približavao sam se zemlji, što ju je Bog obećao svome izabranome narodu. 1 kao on, došao sam zemljom Moabskom da steknem posjed. Jedna povorka sluga Emira došla je da me pozdravi, i nudila mi je hljeba i soli, pripravila mi je šator da me ukonači, zaklala je jagnje, da me pogoste i javili su mi, da me njihov gospodar čeka i da se veseli što će se samu om sastati. I tad je tonulo 201)0, 2000, 4000 godina Osjećao sam. znao sam, đ.i je tek jučer bilo, da sam posjedovao zemlju. Bilo je tek jučer, da je naš praotac Abraham stupio na to zemljište i dao se na put pod vodstvom i blagoslovom Božjim. T tad sam osjetio, da su sve godine našega egzila, sve zemlje u kojima snio stanovali, sve muke. što smo ih podnašale, bile su kao ništa. Jaz bio je premošten. To je bila domaja; to je bilo obećanje i ispunjenje, to je bila zbilja. Završujem sa željom, da Vam bude dano da doživite taj čas, koji sam ja doživio, gdje se u tmini vrca iskra, koja nam opet pokazuje neslomljeni put izmedju naše prošlosti i naše sadašnjosti.

Jednom nosiocu zapadne kulture

što si načinio « Tvojom baštinom! Ono si glas s brda. Ali u tvojim ćutillima izgubio se slatki zvuk. »Dao si se zavesti od lažnih proroka, koji su došli k Tebi u spodobi ovaca, a iznutra bili su to vuci, koji sve raskidaju.« Oni propovijedaju: »Nemojte skupljati blago, jer će ga izgristi moljci i rdja«. Nikad nitko nije bio pohlepniji no oni. Kao hijene vrebaju pred krevetom bolesnika, iskorišćuju zdvojnost, da i njima dopadne koja kost. Okupljaju sva Tvoja ćutila; zbunjen, omamljen, smekšan, zastrašen postao si oindjem prokletih bez vlastite volje. Lažno je njihovo odijelo siromaštva; lažno je njihovo milosrdje, što ga pokazuju;

POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVOM

"OD. VII.

UPRAVA I UREDNIŠTVO: ZAGREB ILICA BROJ 31, 111. KAT

ZAGRLE 4 maja 1923. - 18. ijara 56&3.

IZLAZI SVAKOG PETKA RUKOPISI SE NE VRAĆAJU

PRETPLATA; GOD. 60 D. POLUGOD. 30 D. CETVRTGOD. 15 D. POJEDINI BROJ 1.50 D.

BROJ 18