Židov

ŽIDOV

GLASILO ZA PITANJA ŽIDOVSTVA

Pred Savezno Vijeće

Kad je svršio rat, došla nam je k svijesti Baliourova deklaracija, koja je :ek u tom času zadobila važnost političke obaveze, jer je izlaz rata dao mogućnost njezina ispunjenja. Kad su Weizmann i Spkolov stupili pred konferenciju mira sa zahtjevima židovskoga naroda, spoznali smo, da vlasti hoće da se ozbilno bave s njima i da se ne će skinuti s dnevnog reda, već da će se morali da nadje medjunarodna formula za ispunjenje obećanja. U San Remu ta se formula našla. U Ligi Nacija našao se i način izvršavanja obaveze. Preuzećem mandata i postavljanjem palestinske vlade, koja je imala zadatak, odredjen Balfourovom deklaracijom, pristupilo se privadjanju u djelo, koliko je to stajalo do drugih. Kod svake ove etape u sav glas je orilo: Dosta je riječi! Njihovo jc doba minulo, sad je vrijeme djela, davanja, žrtava! U golemom nadimanju čežnje za ostvarivanjem riječ, koja . je oduševljavala, stala je da gubi značenje jedne potrebe. Ta uspjesi su oduševljali glasnije i stavljali u gibanje više, no što je mogla riječ, ma kako zanosna, ma kako. ranije, stvaralačka bila! Tako smo govorili: stariji i omladina. Činilo se da je gibanje u židovstvu toliko silno te ne će n tutanj da se utroši, već da sa preobrati u jednu golemu jednovitu -energiju stvaranja, upravljenu prema cilju koji je obaveza, djelo, zanos u ostvarenju : život. Riječi, ipak nijesu umuknulfe; tek su kanda ‘zadnje dvije godine smalaksa’e. Ali desilo se to, da je i »rad postao, i: glavnome, riječ bez potrebne snage. Je li to tako »leži u zraku ; je li se jedna opća mora svijeta slegla i na naše probudjene pokretne energije, ne ćemoda istražujemo, ier no smijemo da tražimc isprike, kad je u pitanju ostvarivanje naših ciljeva, koji znače jedinu mogućnost našega opstanka za buduće, jedinu misiju židovstva*, misiju života, snažnog'! ćudorednog, muževnog i visokog, bar po svojoj koncepciji. Opasno je za svako preporodno djeh kad se traže izlike, štp se ođnemaruje. Preporodi ne stvaraju oportuniste; oportunizam, koji traži izlike lomi oslabljenu volju, uspavljuje savjest, koja se ipak uznemirila. Ovaj nemir, ovu uzbudjenost savjesti, valja drukčije ušutkati: jakom* odlukom. Ako se ne spozna, da n istorijskom odlomku, u kakovu se mi sad nalazimo, znači negaciju svake volje za preporod i obnovu, nijesmo li kadri nasmoći snagu

da u sebi nadjačamo onu maljušnost, kojoj je polazna tačka i granica spremnosti na žrtve lična dobrobit, a žrtva u stvari tek sitna milostinja, koja ne krnji obilnu mjeru sopstvene dobrobiti: onda ćc, u najboljem slučaju, djelo obnove da budne slabunjavim surogatom obnove. Ali prijeti i od ove opasnosti još i veća i presudna: da će neprijateljske sile dobiti H prekoviše vremena da nabujaju i nemilice ruše domaju, čije bedeme nijesmn stigli da izgradimo. U stvari: jeli ta opasnost uistinu veća od prve? Nije li na kraju bolje, da se i ne započne, ako ne može da se dokrajči kako treba? Ne kažemo to s pesimizmom. Mišljenja smo. da riječ još nije izvršila svoju funkciju: mislimo riječ koja uvjerava i mozak, a najvećma oganj srca. Riječ, koja stvara uvjerenja, duboka i jaka, da obastanu neovisno od konjunktura života i prilika, sama o sebi izdjclana. 1 riječ koja kad govori o dužnosti rada i žrtve, ima tad još samo organizatornu funkciju, da okuplja i šalji te priprem-1 j e n e sile i pripremljeno davanje. 1 Dok toga ne bude, nama se čini, da nam ne valja isticati naše halucim, naše pijonire; jer to znači, kao da sc dičimo nečim, što nam služi u dekorativne svrhe, čime možemo da postignemo efekte, dostatne da raznježe naša srca i da izazovu, možda, nešto respekta prema nama ha račun onih, koji za te bezvrijedne emocije daju spremno s v e. Ne. Halucim nijesu dio nas svih, nijesu bolji dio našega ja i nemaju ništa zajedničko s nama, doklegodj ne.-, postoji v e z anost izmedju veličine njihove predanosti za stvar i naše svijesti, da imamo d u ž n o s t i, kojih mjera je bar tolika, da njima daje sve predusfove za zdrav razvitak i zdravo građjenie bez herojskoga pregaranja i umiranja na‘pola puta. '1 o smije da bude krajnja granica ćgocentričke oportunosti galutskoga Židova, Dok toga ne bude, halucim čo biti žrtva naše besavjesnosti. * Savezno Vijeće u Novome Sadu skupit će delegate iz svih krajeva Jugoslavije. Bit će ili srnzmjerno više nego na ranijim Vijećima iz krajeva, koje organizatome još nijesmo obuhvatili. Po tome ovo će Vijeće, nadamo se, biti podstrek za daljnje provađ janje organizdvanja. Osjećat će se u živome dodiru veza za 1 jedinstva, koje nas Zadaci, što ih cljoniste imaju da vrše. jasno su pdredjerii. Ne radi se dakle o tome. da tražimo nove puteve ili čak nove ciljeve. Ne će nas mučiti problemi.

tako jednostavno i nekomplikovano! KomplikovanosU nastaju tek od toga, ako se traže mogući kompromisi izmedju veličine dužnosti i neudovoljavanja toj dužnosti. Uspije Ii ovo Savezno Vijeće, da pokrene Židove u našoj državi na spremno davanje u jednoj mjeri, koja bi zaslužila naživ žrtve (ako hoćemo da je nazovemo jednim izrazom svoje taštine), onda će time izvršit' najpreči zadatak. Neka li: svaki delegat donio ua ovo Savezno Vijeće mandat svojih izbornika, koji traži djela mjesto riječi! 1 neka bi ponio sa ovog Saveznog Vijeća poruku velikoga Nordaua, namijenjenu duši, časti i srcu svakoga Židova ove države: Izrael očekuje, da svaki od nas vrši svoju dužnost!

Potvrda mandata

Od dra Hainta VVeizrnanna. Kod jednog raeetirga u New-Yorkri pripovijedao je dr. \Veizmann ove potankosti i l onih sudbonosnih dana, kad se u Vijeću Lige Naroda r spravljalo o potvrdi palestinskog manda'a: U- vijeću Lige Naroda, koje je imalo da odlučuje o mandatu, bilo je zastupano 7 država, čiji je zaključak morao da bude jednoglasan. Svaka cd tih pojedinih država mogla je da zapriječi ili zateže ratifikaciju mandata. Od tih je 7 država bilo 5 katoličkih. Nc treba da Vam kažem, da Vatikan do onda nije vrlo simpatično pratio naše želje za Palestinom. Medju tim katoličkim državama bilo je i nekoliko. u kojima: gotovo nema nikakovgga židovskoga pučanstva. U državama, u kojima žive Židovi, mogli smo zatražiti njihovu pomoć, ua zadcl.imo simpatije njihove vlade. Tako je bilo n Francuskoj, gdje je židovsko pučanstvo moglo da argumentira nama u prilog. 1 kod Italije mogli smo se lofrne nadati. Ali tu je bila nadalje i Sparni.i. Tamo nema Židova. Povijest naših odnošaja sa Španijom je duga i krvava, a nestašica židovske zajednice n Spaniji svakako je. s time n savezu. Nadalje sjedi_ u Vijeću l ige Naroda i Bra/ilija. Broj Židova u Braziliji je neznatan. Ali što se ticalo naše budućnosti it Palestini, to je upliv u Braziliji za nas bio isto tako važan kao i onaj u Engleskoj. U ono nekoliko dana, koji su predhodili odlučnoj sjednici, prosudili smo svaku mogućnost i tražili smo na sve strane pomoć. Sjetili smo se. d? smo godine 1918., kad se položio temeljni kamen za sveučilište u Jeruzolimu, dobili jednu brzojavnu čestitku od jednog profesora sveučilišta n Madridu. Na njega smo se obratili i on je npotrebio sav svoj upliv, obratio se na svoje-

POŠTARINA plaćena u gotovom

GOD. VII.

UPRAVA 1 UREDNIŠTVO; ZAGREB ILICA BROJ 31, 111. KAT

ZAGREB, 25. maja 1923. « 10. šivana 5683.

IZLAZI SVAKOG PETKA RUKOPISI SE NE VRAĆAJU

j PRETPLATA: GOD. 60 D, POLUGOD. 30 D. CETVRTGOD. 15 D, POJEDINI BROJ 1.50 D.

BROJ 22