Židov

gova agitacijona snaga, njegov uticaj na mase. Tako je na primjer Keren Kajemet stvorio i popularisao ideju »Geulat haarec«-a, a kasnije Keren Hajesod ideju »Maasera«. Odstranjenje jedne od tili institucija bilo bi dakle slično razorenju jedne vrlo vrijedne tradicije, čime bi se samo slabio cijonistički osjećaj židovskih masa # Kad u vidu svega toga ispitujemo do sad objelodanjene prijedloge, postaje nam jasna njihova nedostatnost. Ovi prijedlozi idu, posredno ili neposredno, pomoću stvaranja novih centralnih instancija. za spajanjem financijskih instituta te baziraju na onom pesimističkom naziranju da za mnogo institucija nema mjesta. No to je neispravno. Usprkos tome, da je zadnjih mjeseca Keren Hajesod imao, poradi svoje osobito u Americi jake kampanje, više dohodaka, mogu i Keren Kajemet i ostali cijonistički financijski instituti javiti povišenje prihoda. Nije bio broj cionističkih financijskih instituta kriv oteščavanju brzog razvoja prihoda ili nazadovanju dohodaka Keren Kajemeta, nego je to bila sveopća ekonomska kriza, nutarnje potešikoće u cionističkoj organizaciji i nejasno odijeljenje sredstava i metoda sabiranja pojedinih organizacija. Na temelju ovih krivih pretpostavaka predloženo ujedinjenje propagandističkog aparata naših različitih financijskih instituta nije dapoželjno; Svaki od ovih instituta irnade svoj cilj i svoje obilježje. Posebne zadaće i uvjeti instituta prouzrokuju ljubav pojedinog cijoniste prema tome institutu. Intenzivna agitacijona snaga razdijeljenog propagandističkog aparata leži u tome. da se prilagodila osobitim uvjetima rada. Ujedinjenje propagandističkog aparata od više instituta mora donijeti sa sobom stvaranje jednog povećanog birokratskog aparata, koji će imati manje sposobnosti prilagodjenja te slabiju agitacijona snagu, nego pojedini instituti. To mora, da dovede ili do nazadovanja dohodaka, ili do nepravednog favoriziranja jedne institucije na štetu drugih, prema tome. da li će prijatelji ove ili one institucije imati jači uticaj na centralni aparat. Nastaje pitanje, gdje da bude sjedište te centrale? U Erec-.lisraelu ili u Evropi? Nema sumnje, da se novi porast darova Keren Kajemeta može zahvaliti najprije preseljenju njegovog glavnog ureda u .leruzolim, u srce židovskog svijeta. Ali Keren Hajesod. u opreci s Keren Kajemetom. koji svoja sredstva u Palestini investira, je jedan aparat samo za namaknuće novaca, pa je zato sad po svoj prilici bolje da se njegova propaganda vodi iz Londona. Koja da se žrtvuje od tih organizacija? Jer sjedište centrale u Londonu ili u Jeruzolimu bilo bi za pogodovanje jedne ili , druge institucije odlučno. A što da bude sa j JCT. s Egzekutivom, koja ima da übire , šekalim? 1 Razlozi su protiv unificiranja financij- j skiii instituta tako mnogostruki i važni, da j bi to izazvalo snažno opiranje. Za to sad < traže pristaše ideje spojenja druge zastrte j rme. Tako je pao na zadnjoj sjednici akcijonog komiteja u Berlinu prijedlog, da se i stvori centrala za propagandu svih važnih c cijonističkih financijskih instituta, na ime t Egzekutive. KKL. KH. i JCI .-a. koja bi t

centrala izobrazila propagandiste, nabavila sav propagandistički materijal te bi vodila skrb za još neke agende. Oni, koji su to predlagali, naglasili su, da se time ne dira u samostalnost pojedinih instituta ali je jasno, da je to jedno protuslovlje. Opredijeljenje kompetencije izmedju nove propagandističke centrale i dalje postojećih glavnih ureda pojedinih instituta, mora da vodi do velikih poteškoća, koje ne će rad unapredjivati. Sjedište te propa-' gandističke centrale imalo bi biti u Berlinu. ali protiv toga govori mnogo važnih razloga, političkih i valutarnih. Za svaki slučaj bi priječila kreacija jedne nove centrale u jednoj zemlji galuta prirodni razvoj sjedinjenja svih cijonističkih centrala u Palestini. Ali gdje je pravo riješenje problema tog koordiniranja? Najprije moramo sam problem dobro shvatiti. Komiteja i nadzornih organa imamo već dosta. Svaka nova instancija prouzrokuje smetanje u radu. Ključ napredovanja cijonističkih instituta leži u njihovoj autonomiji, u njihovoj slobodnoj inicijativi, a ne u birokratskom idealu jedne centralizacije a outrance. Zlo je bilo samo u zabuni, koja je do sad vladala propagandističkom radu pojedinih financijskih instituta, a koja se dade lako odstraniti. Ove institucije moraju ponajprije oštro opredijeliti sredstva i metode sakupljanja. kako se to već počelo putem ugovora izmedju KKL. i KH. Ali se ti instituti mofaju i držati ovih ugovora! Nadalje mora se razgraničiti radno polje za svaku zemlju vremenski i prostorno putem medjusobne pogodbe, da ne bi zbunile često i istovremeno različne akcije darovatelja. Takova razgraničenja ne škode ni jednoj financijskoj instituciji. Nasuprot dobivaju tako njihove akcije više intenzivnosti i uticaja. Naravno da moraju svi lokalni radnici pojedinih centrala biti u tom duhu odgojeni. Instituti treba da na sastancima svih svojih direktorija na početku svake poslovne godine, na općim cijonističkim sastancima. ili kongresima ustanove sporazumno radpi plan. Nadzor bi vršila sama Egzekutiva ili jedan njoj dodijeljeni komitej na pr. financijski i ekonomski savjet, čiju bi se onda nepristranost moralo osigurati. Ova je ovdje zastupana koordinacija financijskih institucija jedini sigurni put, kojemu se mora dati prednost pred svim novim eksperimentima.

Ben-Abraham.

Iz židovskog i cijonističkog svijeta

Prof. Dr. VVilhelm Jerusalem, U Beču umro je naglom smrću poznati učenjak prof. dr. Wilhelm .1 e r u s a 1 e m. S njime nestaje jedan od one stare generacije, koja je pored velikog općeg znanja dobro poznavala i jevrejsku književnost, i koja je vazda ponosom isticala svoje židovstvo. premda je ono bilo zaprekom karijeri. Dugi niz godina, do prevrata, bio je Jerusalem. koji je svojim radovima stekao priznanje u cijelome svijetu i čija su djela, naročito njegov >Einleitung in die Philosophie*, jedno od najboljih djela o toj temi. prevedena u gotovo sve jezike

svijeta, privatni docenat na bečkom sveui čilištu.i tek u visokoj starosti dobio je prvo naslov izvanrednog, a pred godinu dana redovitog profesora filozofije. Nije ovdje mje.sto, da govorimo o njegovim filozofskim nazorima, ali ipak hoćemo da naglasimo, da i u svim njegovim djelima, u njegovu naziranju na svijet, vidimo jasni upliv židovskoga duha, duha biblije i profeta, koje je tako često znao u svojim nadasve lijepim predavanjima u originalu citirati. Svoje nazore o židovstvu razložio je u jednoj raspravi: »Der Kultur\vert des Judentums«, u kojoj veli, da se vjera i narodnost u židovstvu ne mogu odijeliti. Mi smo samo u toliko narod«, veli na jednom mjestu, »u koliko smo narod božji. Cim se više zadubimo u našu narodnost, tim će nam jače zahvatiti vjerski korijen našeg narodnog jedinstva«. Svi progoni i zapostavljanja nisu mogla umanjiti njegove ljubavi i oduševljenja za židovstvo i s ponosom nosio je »breme židovstva, »jer su u našim djelima i našem usudu sadržane tako velike kulturne vrednote. te je vrijedno nastojanja najplemenitijih. da se židovstvo održi sebe radi i svijeta«. I ako nije nikad pripadao kakovoj stranci, on je svim srcem pripadao obnovnom pokretu, te se osobito veselio, što se židovska mladež zagrijala za ideal židovstva. Ko je imao prilike, da s njime o tome govori sjećat će se vazda onog izražaja plamtećili očiju i oduševljenog upravo profetskoga lica starca, koji je tako rado sa svojim učenicima, koji su ga nadasve ljubili i štovali, govorio o židovstvu. Sjećam se jednoga posjeta kod Jerusalema. Bilo je to za vrijeme izbora za bogoštovnu općinu, kad sam u društvu sa još jednim Bar Oiorancem došao k njemu, da ga predobijemo. da glasa za cijonističi,u listinu. Kako li se dobri starac veselio kad je čuo, da smo mi akademičari iz Jugoslavije i da se zauzimamo za židovsku stvar. U gotovo jednosatnom razgovoru »lagao nam je svoje stajalište, nastojao je, da nam rastumači mentalitet liberalnih Zidova i naglasio, kako treba da nadjemo zajedničke dodirne točke za rad. Svi smo mi sinovi jednoga naroda, vezani našom vjerom i istorijom, ali i našim bolovima. Svojim je djelima stekao oduševljenih pristaša, ali i mnogo protivnika, no sigurno nije imao neprijatelja, jer je kao učitelj i čovjek bio jednako obljubljen. Vijest o smrti toga velikoga učenjaka i Židova bolno će se dojmiti svih njegovih prijate-1 a i učenika. Dr. A. S.

Ministar Rosenbaum i pitanje minoriteta. Iz Kovna nam javljaju: Na zadnjoj sjednici židovskog narodnog vijeća u Litavskoj, prihvaćen je program novoimenovanog ministra za židovske stvari, dra. Rosenbauma, te mu je izraženo povjerenje. Ministar Rosenbaum izjavio je u novinama. da smatra svojom prvom zadaćom. da se zauzme i za zahtjeve nežidovskih narodnih manjina. U debati o akspozeju ministra predsjednika Oalvanovskoga izjavio je zastupnik poljskog kluba u Litavskoj, da Poljaci traže potpunu narodnu autonomiju. U upućenim krugovima doznaje se, da će na inicijativu dra. Rosenbauma doskora bit' predložen zakonski projekat o riješenju pitanja narodnih manjina.

2

»ŽIDOV.

BROJ .50