Židov
da predaje novoizabranoj egzekutivi daljnje dogovore s udruženjem »Ort<, te da se stavi u kontakt sa »Svjetskim savezom židovskih studenata u svrhu zajedničkog organiziranja potporne akcije za židovsku akademsku omaklinu. Apel amerlkanskog Keren Hajesoda. Vodstvo je amerikanskog Keren Hajesoda upravilo apel svim suradnicima u čitavoj zemlji, da poduzmu sve napore, da poumogostruče dohotke K. H.-a tako, da bi kod otvorenja kongresa zaista unizio kod glavnog direktorija K. M. u Londonu mili jun funti. U apehi se upućuje na to. da jc od 913.000 funti 63% sakupljeno u Americi. Iz Jugoslavije IV. OMLADINSKI SLET U BEOGRADU.
Što se tražilo od ovoga sleta! Kao i obično: doživljaj jedinstva cijele omladine, da to bude poticaj za dalji rad. Uza to ili unatoč tome bilo se nekima prohtjelo, da Savez Židovskih Omladinskih Udruženja razdijele u tri autonomne frakcije,.omladinsko odgojnu, športsku i političku. Ma da su se još prije polaska na slet odrekli svoje namisli, ostale su njihove teze, da za omladinu, neupućenu u sve promjene konstelacija i nenaviklu na neprekidno m'jenjanje ideologije i programa, budu izričaj jedne volje 'i energije. Drugi su naprotiv mislili, da će na ovome sletu pobijediti njihova zadružna ideja, koja je za njih rezultat cijeloga dosadašnjega pokreta i njihova ličnoga razvitka. Očekivalo se dakle burnu konferenciju, ispunjenu živom borbom vlade i opozicije. »Vlada*, to jest Radni Odbor, najvećma od takvih, koji su prešli granice mladosti, bijaše retardantni momenat omladinskoga pokreta, jer nije nikako znao, da osjeti potrebe i mogućnosti omladine, pa da joj omogući zdrav napredak. Opozicija«, sastavljena u svome vodstvu od najmladjih elemenata, a u pristašama do najstarijih godišta, i ako različna u ideologiji, jednovlta po prijateljstvu i osnovnim težnjama, ushtjede da predobije na sletu cijelu omladinu za zadrugu, u kojoj svaki pojedinac ima da osjeti pripadnost i odgovornost cjelini i svakome pojedincu u svima pitanjima, čovječjim i cijonističkim, kako bi iz te povezanosti i solidarnosti nastajala realna djela. Imao je to dakle da bude slet doživlja ja. pobjede, etapa naprijed. A postao ie sletom razočaranja, poraza i uzmaka. Doveo nas je natrag. Pokazao je toliku bezglavost, rastrganost, političku nevaspitanost, a opet toliku bezobzirnu samovolju i opasno tlačenje omladinskih zahtjeva, to je i najveći optimist morao da klone. Tko je kriv! Radni Odbor ili opozicija? Jedni napadaju na druge. Jedni dokazuju drugima. Jedni se č'ste pred drugima. Nije danas vrijeme, da se iznose dokazi. Jer je sama činjenica toliko žalosna, te bi bilo. smiješno iznositi sitničave optužbe i žalbe. Konferencija je jednima pružila sliku dvije golemih sila, koje zbog kra-
* Donosimo ovaj članak, prepuštajući odgovornost piscu.
tko«**, vremena nsu mogle da se podpuno i.spolje pa da bilo koja izvojšti pobjedu nad drugom. Drugih se dojmio kao neplodna borba dviju snaga, prejakih, da budu bez izričaja, a preslabih, da izvrše bilo što veliko i odlučno. Prema događajima iza svršetka konferencije nema sumnje, te su zadrugari dokraja osvojili omladinu unatoč nesavršenosti formulacije, koja na koncu nije mogla da izrekne bit zadruge, pa čak i unatoč nepolitičkome istupu, koji jje dokazao, dasu premladi, a da bi se razumjeli u diplomatske« trikove i »taktičarska« izigravanja. (I oni dijelovi omladine, koji do sleta nijesu sa zadrugarima bili ni u kakvome kontaktu pa su dakako bili na konferenciji uz »vladu«, izjavili su iza toga žaljenje, što nijesu bili dosta upućeni u pravo stanje stvari). »Vlada«: to bijaše samo nekoliko ljudi koji načinom rada i vladanjem prema omladini nijesu znali da steknu osobite ljubavi. »Opozicija*, to jest oni izabrani iz različnih mjesta, čine dosta zatvoren krug vodja i vodiča, iza kojih stoji gotovo čitava omladina, i ako još nije pot puno shvatila zadružnu ideju. Opozicija« nije u Zagrebu. Ili je vani po židovskim centrima ili u provinciji. Zbog toga. ne može da preuzme vlast. A zbog ovoga je njena kritika imala da bude ćuika,što prelazi u gest milovanja. Do te kritike i nije došlo. »Vlada« nije mogla da dalje vodi upravu Saveza. Jer je znala, da iza nje nema nikoga. Da i oni, koji je pomažu, ne čine ništa zbog njene vrijednosti ili zbog ideja, koje ona zastupa (a ona i nije imala svojih ideja!), nego zbog Saveza, koji hoće da sačuvaju, dok ne dodju mladji do vlasti. No i -vladi« bijaše stalo do Saveza. U dubini je i ona mislila, da imade ideja i misija. Pa nije mogla da se zadovolji upravom, predanom i savjesnom, nego je težila za vlašću, potpunom i samovoljnom. I zato je cijelo vladanje vla de prema opoziciji bilo gest milovanja, koji se pretvorio u ćušku. Realna fakta to polvrdjuju. Iza mnogih dugih pozdravnih govora, punih lijepim nadama, svečano je slovo, koje je trebalo, a možda i htjelo da ujedini omladinu, otkrilo jaz izmedju Radnoga Odbora i omladine. Kad je trebao da bude protest protiv ovoga govora, nije bio dopušten. Zbog toga istupiše Salom Freiberger i Cvi Rothmuller iz kandidaciouoga i rezolučionoga odbora. Na to se dr. Beno Stein odrekao predsjedništva konferencije, zbog sabotaže«. Iza mučnih pokušaja, da se to pitanje predsjedništva riješi, predala je konferencija vodjenje potpredsjednicima i završila večernju sjednicu konstituiranjem komisija, organizacione, odgojne, palestinske športske i jevrejske. F komisijama je primljeno gotovo sve, što zadrugari zatražiše. (Jedinstvo Saveza, koje se pokazuje u jednovitome društvenome imenu, saveznome znaku eto.). Dabome u najodlučnijim je pitanjima imao Radni Odbor izradjene teze, koje nije mijenjao ni u Čemu osim imena. (Postale su rezolucije). I ma da je tako pozitivni, konstruktivni dio konferencije bio ispunjen davnim zahtjevima i predlozima zadrugara, Rad ni je Odbor bio toliko smion, te je zadrugare nazivao destruktivnim saboterima
Inače konferencija nije nikako mogla đa valjano odrazi sile, koje momentano pokreću omladinu. Jer joj je uz neke obične šmuzere udario pečat g. Rudolf Philipp, bečki novinar, beogradski činovnik i cijonistički agitator, koji je pore ispravnosti, sto ih je iznio, unio posve nedoličan ton u debatu snizivši je time na najniži nivo niskih napadaja, demagoških deklamacija i neugodnih upadica. Izbor novoga Radnog Odbora, i ako ne bijaše odraz raspoloženja omladine, bijaše vjerna slika konferencije, njene neodlučnosti i njene volje za pozitivnim radom. Izabran je za predsjednika 01 on Rechnitzer, član dosadašnjega Radnoga Odbora, a uz nekoliko zadrugara i nekih novih ljudi ostade i članova dosadašnjega Radnog Odbora. Novi je predsjednik predložen na posebnu želju zadrugara, jer je čovjek njihova povjerenja te bi mogao da izvede sve zdrave zaključke konferencije pa da ujedno izvede omladinu iz klonulosti, što je nastala sukobom protivnih sila. A i ovdje je dotadašnja »vlada« još stigla, da u posljednji čas pomete nastojanje zadrugara, da unatoč sakrivenim i javnirh napadajima zbog sabotaže najživlje sa rad ju ju u cijelome radu Radnoga Odbora. Kad zadrugari zatražišo, da zbog kontakta sa Zagrebom udje Šalom Freiberger iz Berlina u širi Radni Odbor, znala je »vlada« da jednim očajnim sredstvom i trostrukim glasovanjem nagna Freibergera, te se odrekao »časti«. A ovo bijaše posljednji čin konferencije, koja je svršila razočaranjem i klonulošću. Te posljedice nije mogla da ukloni uspjela akademija, a još manje neuspjeli izlet, na kojemu velik dio predjašnjega Radnog Odbora, koji je vodio konferenciju, nije bio nazočan. U svemu se osjećala rastrganost. Činilo se, kao da medju radosne beografljane, što su nas vrlo lijepo i srdačno dočekali, i medju provincijsku omladinu, željnu pobuda i poticaja, unesoše »vodje i vodiči razdor, što je urod'o velikim umorom i razočaranjem. A ipak! Možda bijahu ovo dvije sile, koje samo ni jesu mogle da na sletu pokažu plod ovi tost. No u radu možda će pokazati plodove. U Zagrebu 9. augusta 1923.
Cvi Rothmiiller.
KA IV. OMLADINSKOM SLETU
Redakcija „Židova" dala mi je na uvid članak Cvi Rothmiillera o sletu, ja nikako ne kanim, da otvorim ovim rijetcima polemiku o toj stvari interesenti će naći u n Gideorm“ moje stajalište samo hoću da konstatujem neka fakta. Ja nijesam uskratio Cvi Rothmiilleru kritiku svečanoga govora, dapaće sam mu predočio dvije mogućnosti, kojom zgodom može tu kritiku da vrši, samo sam mu uskratio riječ prije dnevnoga reda za „protest" protiv svečanoga govora, jer se razumije, da bi to bilo urodilo jednon* posve neumjesnom debatom. l:i je očekivao Cvi Rothmiiller, da bude njegov protest saslušan bez replike? I ja pristajem uz Rothmiillerovo tumačenje, da je vlada težila za vlašću, potpunom i samovoljnom, ako Rotbmuller pod time razumieva težnju „vlade “ za održanjem discipline unutar Saveza iako dugo.
6
•2 I D O V«
BROJ 33.