Židov

ŽIDOV

GLASILO ZA PITANJA ŽIDOVSTVA

Iza kongresa VIII.

Piše dr.

Aleksandar Licht.

U vezi s time raspravljalo se o tome, tla li će uz Egzekutivu u Londonu da ostane Egzekutiva u Jeruzalimu, usredotočena u jednome licu, katko je to< dosad bilo. Dok je Weizmann zbog homogenosti i jednovitosti htio da se napusti ovakova egzekutiva u Jeruzalimu, već da ondje budu samo resori, odgovorni Egzekutivi u Londonu, dotle se naročito sa strane Palestinaca isticalo, da bi ovakova posvemašnja nesamostalnost palestinskih resora londonske egzekutive bila na štetu njihova prestiža u zemlji, naročito prema vladi, a po tome i na štetu cijonisfičkc stvari. No ovo je, izgleda,, konačno riješeno po Weizmannovu stajalištu Velim: izgleda, jer će iskustvo i potreba vjerojatno morati da preudcsi ovo dijeljenje po resorima u jedan kolegijalni zbor šefova resora sa jednom ličnosti na čelu. Uz Egzekutivu kongres je ostavio samo još Akcijom Odbor. Godišnje konferencije, t. zv. »malog kongresa« ne će biti. Sastajat će se dakle s vremena na vrijeme Akcijoni Odbor, izabran po Kongresu. Cijoniste će imati da biraju samo svake druge godine delegate za kongres. Ovo ima i svojih loših i dobrih strana. Ja sam u permanentnom odboru zagovarao, da se usposavi godišnja konferencija iz ovih razloga: Prije svega da se izborima svake godine održi živo interesovanje i učešće cijonista u odlukama, koje se imaju da stvaraju i koje su pune odgovornosti, jer ih opetovano izazivaju neočekivani dogadjaji i činjenice, pred koje nas se stavlja (na pr. sad baš pitanje »Arab Agency). Cijoniste dakle treba da imaju mogućnost, da se s obzirom na njih opredijele. Drugi je razlog budžetni. Iskustvo kazuje, da se u godinama bez kongresa uplaćuje znatno, manje šekalim nego u kongresnim godinama, u kojima je pravo biranja vezano o šekel. A upravni su troškovi Egzekutive, koji bi se imali pokrivati jedino šekelom, jednaki u godinama Kongresa. No tome će se doskočiti zaključkom, da se broj delegata za kongres odredjuje po broju šekalim u dvjema godinama, a ne tek u godini kongresa. Treći je razlog, što je Akcijoni Odbor biran po slučajnome sastavu kon- • gresa tako, da su pojedine federacije, frakcije i grupe nominirale članovt; za Akcijoni odbor u razmjeru svoje- brojčane snage, u kojoj su bile zastupljene u kongresu, a koja nije bila vjerna slika

»razmjera sila« u cijonističkoj organizaciji. Kao razlog protiv »godišnje konferencije« isticalo se (Hantke), da je to Aparat težak i da njegovo sazivanje traži mnogo troška. S time u vezi stoji pitanje š e k e 1 a. Isprva je u cijonističkoj organizaciji bila jedna vrsta šekela: biralo se po tcritorijskome principu: 1. svaka je zemlja birala svoje delegate. Kad se cijonistička organizacija razgranala, te su nastale partije (federacije!, one su tražile svoj federacijom šckel, da uzmognu provesti izbore neovisno o teritorijskim granicama i tako lakše skupiti mandate: najprije poale-cijon, zatim mizrahi, a iza rata redom još hapoel-hacair, ceire-cijon, posljednji se kongres biralo prema tim zasebnim šckalim. No u Kongresu iznova je iskrslo pitanje jednovitog šekela (Einheitsschekel); i baš oni, te su ranije tražili zasebni federacijom šekel, šekel po partijskim grupacijaa, ovaj su puta simpatizovali s jednovitim šekelom. A oni, te su ranije simpatizovali sa jednovitim šekelom, ovaj su puta bili za to, da se ostavi razlikovanje šekela prema raznim partijski obilježenim federacijama. Razloge nije teško dokučiti. U ovome kongresu bila je desnica i ljevica: mizrahi i socijalističke grupe, znatno ojačala prema ranijim kongresima. Bilo bi prenagljeno, kpd bi se to svelo na opću pojavu, koja se opaža u svim narodima, štono preživljuju jake krize: da su naime ekstremne struje znatno ojačale. U tome smislu niti je mizrahi, niti hitahdut »ekstreman«, Mizrahi je pobornik religijoziteta, ali valja ga samo poroditi sa Agudat Jisrael, da se uvidi, da nije ekstremno konfesijonalan, a nimalo klerikalan, već tek regilijski iskreno religijski konzervativan. Hitahdtit, s druge strane, je individualno socijalistički, socijalistički u etskome smislu i uz to duboko nacijskome, ali ne u smislu klasno-borbenom (kao Poale-Cijon) ; već po tome, što postavlja altruistički primat narodnog pijonirstva, hitahdut se ne rukovodi prvenstveno ekonomskim shvatanjem socijalno-narodnih problema. Nijedna ni druga strana nije dogmatska ni doktrinama, bar ne do krajnosti. Ovo, dakle, i nijesu »ekstremi« u smislu grupacije u evropskim državama, koje potkapaju krize. Može se reći, da su jedni i drugi: i desni i lijevi čuvari tradicija židovstva, jedni religijskih, drugi socijalnih, pri čemu ipak ni mizrahi nije protivan socijalno-etskim načelima pravdenog društvenog, uredjenja. Ako dakle ovo jačanje lijevog i de-

snog krila Kongresa nema svoje uzroke u spomenutome općem pojavu, valja uzroke tražiti drugdje. Obilježene užim, izrazitijim naziranjem, ove grupe proživljavaju dublje svoju partijsku zajednicu, nego li »opći cijonistc . Oni su intenzivnije organizovani i po tome njihov je napor veći, da dodju do izražaja. Njihov svaki pristaša traži stoga šekel, dok kod »općih cijonista« nije prodrla svijest o političkoj zamašitosti šekela kao glasovnice za afirmaciju u Kongresu. To je razlog, zašto ti »opći cijoniste« nijesu bili zastupani u Kongresu dolično svome faktičnome broju (k čemu dolaze i sporendiji momčnti: da se u Americi ne plaća zasebno šekcls, da odanle nije došlo toliko delegata, koliko odgovara broju prinosnika za organizaciju, da je u zemljama pauperizacije šekel neobično jeftin, pa da se na pr. u Poljskoj sa nekoliko stotina dolara moglo naplatiti na tisuće šekalim ...) »Opći cijonista« (nesimpatičan izraz za ono što se može bolie nazvati »cijonista pur et simple«) nehajan jc kod plaćanja šekela, a još više kod izbora, te u nekim zemljama i nije bilo izboro unutar zemaljske federacije, već samo unutar partijskih federacija, kao na pr. u Austriji (u nas su izbori bili, kraj jedne listine, tek formalnost, a i ona se jedva provela). Sad. kad su partijske federacije ojačale i unutar pojedinih zemalja, jednoviti bi šekel, kraj indolentnosti »općih cijonista« med ju kojima jedinima ima i t. zv. »aućh-cijonista« doveo do toga,, da bi desne i lijeve partije, mobilizujući svakog svoga člana, dobile još više delegata, jer bi se broj delegata odredio po broju svih šekalim, a izbor bi se proporcijski izvršio po broju predanih glasova, pa bi tako, uz apstinenciju »općih cijonista«, za delegate lijevih i desnih partija brojali i šekalim »općih cijonista« Ovo je razlog, zašto'je jedinstveni šekel u Kongresu bio otklonjen. »Opći cijoniste« bili su protiv njega, a desni i lijevi nijesu imali odvažnosti, da se suviše angažuju za nj, jer su ranije, oni bili za zasebni šekel partijskih federacija, pa bi glasanje za jednoviti šeKel s njihove strane bio akt i suviše proziran i politički amoralan. No ja sam mišljenja, da je baš iz onih razloga, zbog kojih se otklonio jedinstveni šekel, valjalo glasati za nj. Jer ovako se ne uklanja zlo, ikoje se uvriježilo. Ako je u interesu organizacije, da unidje što više šekalim iz budžetnih razloga, pa ako je za osudu indolentnost kod plaćanja šekalim i kod glasanja s pomoću njih; ako je ova apstinencija svjedočan-

POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVOG

GOD. VII

UPRAVA I UREDNIŠTVO: ZAGREB ILICA BROJ 31. 111. KAT

ZAGREB, 3. novembra 1Q23. - 24. hešvan 5684.

IZLAZI SVAKOG PETKA RUKOPISI SE NE VRAĆAJU

PRETPLATA: GOD. 60 D. POLUOOD. 30 D. j CETVRTOOD. 15 D. POJEDINI BROJ 1.50 D.

BROJ 45