Židov

ŽIDOV

GLASILO ZA PITANJA ŽIDOVSTVA

Narodni blagdan i narodna dužnost

Pesah prvi je židovski blagdan, s njim je židovski narod započeo svoje bivstvovanje. Usprkos sviju religijoznih i mističnih simbola Pesah je u prvom redu nacijonalni blagdan. On je naj-ači izraz židovske nacijonalne misli. Pesah nije samo nijemi spomenik daleke prošlosti. Nije on samo historija davne naše prošlosti, već ujedno e i nosilac velike misije sadašnjosti i budućnosti našega naroda. Misija mu sastoji u tome, da bdije e se ne bi nikada ugasila »san a«, vječna vatra naše nacijonalne slobode. Nema prikladnijeg doba od ovoga blagdana da razmislimo o preporodu židovskoga naroda, o cživljcnju židovskog društva. Ta ovaj blagdan se i slavi na uspomenu dana, kad je židovstvo postalo nacijom. Proživljavamo proces, koji je sasvim sličan onome, što su ga naši predji preživjeli, dok su zadobili obećanu zemlju. Poput naših predja i mi kod obnove našeg naroda nailazimo na mnoge poteškoće i unutarnje i vanjske. Put do narodne slobode nikada ne bijaše lagan, a niti brz. Narodno osviještenje dolazi naglo, a u času oduševljenja zbaca narod ropske lance. Narod misli, da je u tom času oslobod enje izvršeno, a zaboravlja gorku zbilju, da je to tek početak, prvi stadij, oslobodjenja. Između narodnog osvještenja i ostvarenja narodnog ideala leži daleka divlja, neprohodna pustin a. Prolaz kroz pustinju ]c trnovit; političke i financijalne zapreke priječe ga. Kod slabića nastupa doskora reakcija, boje se, ogorčeni su, to ponajčešče izrazuju kritikom i predbacivanjem. Velik dio naroda :oš nije proniknut narodnom svijesti. Što više j oni, u kojima se narodna misao već probudila ne mogu još uvijek pravo da shvate ovu misao narodne slobode. A đa ne govorimo o tipu Židova, ho;eg Hagada nazivlje »raša«, kojemu je cio pokret stran i nepoćudan. Imamo još i tipova, koji odgovaraju nazivu »t a m i »šeejno jode a«. Prvi je samodopadijiv i vjeruje sve, drugi je savršena ravnodušnost i indiferencija. Tipovi ovi opasnost su za obnovu našeg nareda, za opstanak njegov. Zaboravljamo, da pače oni, koje smatramo nosiocima ideje, još uvijek mjesu izvršili svoju dužnost. Oni doduše imađu najbolju volju, no da li ova dostaje, 1° je pitan e. Gdje je ostala sva hrabrost, požrtvovnost, oduševljenje? Malen je bro °ntn, koji u dovoljnoj mjeri posjeduju tako nacijonalnu volju, koja bi mogla iza2vati sva ona svojstva potrebita za ostvaren e našeg nacijonalnog ideala. Dobivaju li ovi potrebitu pomoć od onih, kojih nije-

su voljni da toliko žrtvuju; nailaze li na kakovo uporište na svom putu kroz pustinju? Ne ću da govorim o svakidanjim hamec-stvarima. No kad ću opet naći zgode, da govorim o obnovi našeg naroda, ako ne na Pesahu, blagadanu, koji je vječni izvor nade naroda. Kad ćemo opet moći da promozgamo o potrebi jačanja financijalnog insiituta za obnovu naše narodne domaje. Nada je znatan faktor, no samo u slučaju, ako je prate djela. Neka se pita u sinovi židovskog naroda, da li su ispunili dužnost spram Keren Hajesoda, da li su ga potpomogli u opsegu, kako su to trebali? Da li su primici Keren Hajesoda toliki, koliki bi obzirom na zamašitost njegove zadaće trebali biti? Da li svatko plaća maaser taj časni naš narodni poiez? Jesmo li omogućili Narodnom Fondu, da namakne potrebito zemljište, da vrši geulat haarec? Pitanja ova zastrašit će samo malodušne, er smo u zbilji, usprkos sviju tegoba, vrlo blizu cilju. Obnova Erec Izraela započela je, a rad oko obnove širi se i uvećaje. Židovska se domaja gradi, a gradnju možemo übrzat samo vlastitim naporom. Treba samo više aktivnosti j požrtvovnosli. Ovogodišnji Pesah karakterizovan je time, da smo se približili našem cilju. Usprkos nepovol nih prilika, učvrstila se naša pozicija u Erec Israelu od prošlog Pesaha. Uvećali smo naš posjed u zeml i, nakupovali novog tla, osnovali hipotekamu banku i ostvarili još mnogo pozitivnoga, Pesah je svjedok osvještenja našeg naroda i svjedok obnove naše domaje. Ovaj blagdan spomenik je naše narodne slobode. U vrijeme najvećih tegoba bio je izvor oduševljenja jcvrejskom narodu, pa i u ovom času mora da bude podstrek za velika djela, za najveće naprezanje, da se uskori pesah haatid. Neka skrati i olakša put do ostvarenja našeg nacionalnog ideala.

Hugo Bergmann:

Pesah i ljudi našega doba

Imade u svjetsko; povijesti vječnih tema, ideja što se vazda ponavljaju ili zapravo moraju u vazda iznovičnoj borbi da postanu svojinom narasta a. Gdje se čovjek istinski bori o takove ideje, tu se povijest odmah izdiže iz vremena j prostora u vječnost, u veliki simbol onoga, što je ljudsko. Takova je tema Pesah, svetkovina slobode. No kao što svako doba imade svoju Toru, Mojsija je, pripovijeda priča, slušao rabi Akibu, gdje tumači njegovu vlastitu nauku i nije razumio tumačenja tako imade i svaki židovski naraštaj svoju

Hagadu. Vječna se lema oslobcdjenja ukazuje svakome razdoblju u novome svijetlu. Velika je to riječ, što nam se sačuvala predajom: svaki naraštaj mora da se osjeća, kao da je sam izišao iz Egipta. No ipak je taj izlazak za svakoga nešto drugo. Jednima je možda nenadano čudo, drugima propast neprijatelja, trećima postojanost zasužnjenih potomaka Jakobovih bila simbolom njihova bivstvovanja. Što je nama izlazak? Da o tome dodjemo na čistac, valja da svrstamo cijonizam onamo, kamo spada; u duhovno gibanje našega doba. On je tek jedan od mnogih valova, što udaraju o obalu našega života. Pokret, što se židovski zove cijonizam, možda će se, hoće li da se shvati u svom svečovjeonom znamenovanju, najbolje obilježiti, ako se nazove težnjom za obnovom čovječanstva iz duha. Time je već rečeno, koja e značajka doba, u kome živimo i protiv kojega se borimo: nepostojanje duha, materijalizam u najširem smislu riječi. Na jednome se mjestu Žohara, ko'e je od potresne veličine (Žohar 1 b), kaže o službenicima zlatnoga teleta, da im se grijeh sastojao u tome, što su na mjesto vječno sakrivenoga subjekta svijeta, ko’i valja vječno tražiti, stavili vidljivi i zahvatIjivi objekt, »ovo , na što se može sjetiino pmkazati, kad su uskliknuli; To su tvoji bogovi, Izraele! Vera jedino u ono, što se dade sjetiino shvatiti, upravo je značajka ovoga našega doba. Ona se očituje u tisuću pojava, koje ovdje ne možemo da ispitamo. Mi ćemo da zahvatimo materijalizam našega doba samo u jedno' tački, koja nas se danas osobito tiče: u njegovu stavu prema djelu. Jer Pesah je svetkovina oslobodilačkoga djela. Jeste li već vidjeli billardsku kuglu, keja bi se sama sobom stavila u gibanje? Ne! Ne morale li priznati, da ie treba porinuti, kako bi potrčala? Jest! Dakle tako zaključuje materijalizam našega doba, kome su ljudi kugle, što se kotrljaju dakle nije moguće, te bi se čovjek sam od sebe odlučio na djelo, a što vi ovako zovete samoodredjenjem, slobodom, djelom, nije zaista ništa drugo, no odluka, na koju bivamo nagonjeni s polja, prisila dešavanja. Mi ne djelujemo već nam se dešava. Tko razumije više politike od pisca ovih redaka, moći će tu zacijelo najbolje da nadje ovo obilježio vremena. Mome se laičkeme oku pričin’a, kao da svoj politici velike Evrope cdredjuje pravac bojazan od djela. Bojazan od djela u dvostrukom smislu. Bojazan od djelovan a i bojazan od onoga, koji unatoč našega doba ipak djeluje. Ne vidimo li danas, kako jedna malena šačica, koja zaista nešto hoće,

POŠTARINA PLAĆENA U OOTOVOiI

GOD. Vili.

UPRAVA I UREDNIŠTVO: ZAGREB ILICA BROJ 31. 111. KAT

ZAGREB, 18. aprila 1924. - 14. Nišana 5684.

IZLAZI SVAKOG PETKA RUKOPISI SE NE VRAĆAJU

PRETPLATA: GOD. 60 D, POLUGOD. «0 D. ČETVRTGOD. 15 D, POJEDINI BROJ 1.50 D.

BROJ 16.