Židov

osudi sličnim orudjein, kojim ste i Vi njega osudili, ali pošto vidim . . . (Glasovi s lijeve strane: Fuj! Jedan glas; Zašto su iznijeli memorandum?) Ja Vam podjejljujem za ovu nekorektnost ukor pred svima ovdje (burno odobravanje u centrumu i desnici), da se Vi usudjujete predsjedniku »fuj« kazati. To je jedna nepristojnost, koja se sama od sebe kažnjava, i mjesto da se druga gospoda stide zbog njega . . . (Živio predsjednik!) Gospodo, ja 19 godina . . . (dr. Poljokan upada) predsjedavam zasijedanjima cijonističke orgaganizacije. Nisam nikada izbjegavao kritici, ni ako je protiv mene upravljena, a ne bili ni ovaj puta, nasuprot sam došao, da se isupuni ono, s čime se ovaj gospodin zaprijetio, da će sa mnom govoriti. Ja sam došao ovamo, da ga čujem i da nru odgovorim. (Dr. Vita Kajon: Koji je to gospodin?) Vi ste! (Dr. Vita Kajon: Kome smij se prijetili?) Meni ste rekli: S Vama ću govoriti! 1 ja sam Vus iščekivao. (Desnica prema ljevici: Nemojte dalje sramotiti ovaj zbor!) Ali je zbilja sramota jedna, da se ovako postupa protiv predsjednika, koji nastojava da izmiruje ove protivne strane, a umjesto toga se napada! Vi mene pitate; zašto su iznijeli memorandum? Je li to moja stvar? Vidite da se nijedan s ove strane nije javio, dok niste Vi izazvali. O tome ne ću dulje da govorim. Vidim da danas prilike ne dopuštaju da se rasprava mirno i u dobrom tonu provede, kako je prije bio obićaj na našim zasijedanjima. Uslijed toka prejridam današnju raspravu. Nastavak sutra u pola devet. (Odobravanje sa centruma i desnice i uzvici; Živio!) > Sjednica je prekinuta u 8 sati i 20 min.m po podne. Ponedjeljak due 16. juna. Nastavlja se generalna debata. Dr. Po p s (Beograd) moli riječ k poslovniku i veli; Jučerašnji nemili đogadjaji pobudjuju me da uzmem riječ i učinim prijedlog, koji bi išao za tim, da se omogući pravilan i koristan rad. Nismo zamišljali kongres na ovaj način, kako je jučer tekao. Znali smo za dogadjaje u Sarajevu, i mogli smo imati o tome svoje mišljenje. Znalo se, da se na obje strane vrlo teško utiče, da je njihov mentalitet takav, da pokušaj üblažavanja još ne može da urodi onim plodom, koji bi mogli želiti, da bude svuda bratska sloga, ljubav i sam'! zajednički rad. Ali ono što možemo tražiti na kongresu od dviju stranaka, to je da zaborave, da nije kongres sazvan za to, da oni ovdje svoj predmet raspravljaju i na onakav način riješa vaju, kako su jučer počeli. Mi ne vidimo nikakcvib korisnih posljedica od toga. Vidimo da gubimo vrijeme i da do cilja ne ćemo doći. Korisno bi bilo, da se dodje do raščišćavanja situacije i do jednog rezultata: Ovako i ovako treba da bude, te da obe strane prime taj sud. Za to bi bilo potrebno jedno tijelo, koje bi to moglo cijeniti i donijeti svoj sud. Kongres mora biti nad nama svima, pa ne može nitko kazati: ja se ne podvrgavam odlukama kongresa. Čemu inače kongresi? Strasti su još jako uzbudjene i prelazi se granica onoga* Sto je dopušteno. Kritika mora biti umjerena, takva, da dobija stvaran naziv »akademska«. Možete kritikovati rad Radnog Odbora, predsjedništva i svih redom, to je Vaše pravo, ali za to ima načina i mjere. Predlažem, da se prije svega svaki umjeri u svome načinu govora, da kongres donese odluku da nijedan govornik ne može govoriti više od 5 minuta. Lav Stern; Predlažem da se zaključi listina govorniku. Prijedlog se prima time, da se vrijeme pojedinih govornika ograniči na 10 minuta. Josip Baruh; Poštovani gospodine predsjedniče) Ispred sarajevske delegacije čast mi Je dali slijedeću izjavu: Sarajevska delegacija izjavljuje, da povik »fuj« nije bio upućen na predsjednika, nego na grupu oko »Židovske Svijesti« na članove te grupe iako moramo konstatovati, da se predsjedništvo nije uvijek držalo neutralno. Predsjednik dr. Hugo Spiizer: Meni )e čudnovato, da gospođin u ime grupe ovu izjavu daje, koja je čisto lične naravi, jer potiče od jedne osobe, a da ta osoba nije našla vrijednim, da dade takvu izjavu. Da ne bih više zaoštravao stvar uzinam prvi dio te izjave na; znanje. Drugi dio, kojim se stavlja u sumnju m,oja neutralnost, najodlučnije odbijam. (Burni usklici u centru i desnici: Živio predsjednik!) Izjavljujem, da nisam ni u čemu povrijedio neutralnost, Ne može biti dvojbe, da su

gospoda, ne ću da kažem $ koje strane, ali ona gospoda, koja su jučer sukob izazvala, prešla daleko preko dopuštene granice, sasvim je nabavna stvar, da i ja kao čovjek, koji imam sve one griješke kao i drugi ljudi, nisam mogao baš onaiko obuzdati svoj temperamenat, kako sam to na ovome mjestu vičan. Ali ipak se pozivam na svjedočanstvo cijeloga ovoga zbora, da ja nisam ni za jednu stranu zauzeo odlučan stavi Ja sam gospodinu dru. Kajonu na njegov poziv, da če sa mnom govoriti, odgovorio, da, ja to čekam, i u tome je pao usklik »fuj«, i niko pametan u onome času ne bi ga protezao na drugoga nego na mene. Za ovo mjesto, koje zauzimam, mora da se ima poštovanja, jer ako ovo mjesto ne poštujete, onda ne poštujete sami sebe. I n ž. G r o 1: Sinoćnja sjednica prekinuta je u času, kad sam dovršio uvod i kad sam tek počeo da nabrajam čitav niz poraznih činjenica protiv naših protivnika, koji su nas na žalost izaizvali na to, jer naša želja nije bila, da se to pitanje pokrene i raspravi u plenumu našega Saveznog Vijeća. Ali'kad smo izazvani na tome, mora da damo doličan odgovor. Nastavljajući jučer započeti govor morao bih da idem dalje, da nabrajam čitav niz onih dogadjaja i poraznih činjenica, koje su dokumentovane, pa se ničim nedaju oprovrći. Zastao sam kod 1919. god., a danas smo u 1924. god.,, pa ćete mi vjerovati,, da bih mogao mnogo toga da iznesem i da iznesem tako, da na napadaje, koji su izvršeni čekićem u ruci, odgovorim maljem u ruci. Ali ja, gospodo, imam duboko poštovanje prema Saveznom Vijeću i prema onima, koji upravljaju ovim raspravama, i ja odazivajući se želji mogu pobratima, dičnog našeg cijonističkog prvaka, predsjednijia radnog odbora, g. dra. Aleksandra Lichta (Živio!) odustajem za sad od toga da nastavim iznašanje daljnjih tih činjenica. Činim to tim više, što se toj želji dra. Lichta priključuje naš cijonistički prvak, starina beogradski, g. dr. David Alkalaj (Živio!), gospodin presjednik ovog zbora, i držim da iz dubokog respekta prema ličnostima, koje sam naveo, ne mogu ino, a da se njihovoj želji ne odazovem. Ali ipak za mene ovaj zaključak ograničenja govorničkog vremena ne može da važi, jer sam taj govornik, koji je prekinut, pa ipak ne ču da zloupotrebim vašu strpljivost, i moram da sudjelujem u ovoj generalnoj debati sa nekoliko riječi, puštajući za sada na stranu onaj spor; onaj neugodan spor. Velim da puštam na stranu spor, jer želim, i to je moja duboka želja, da bi čitava ova dragocjena arhiva ovdje došla u jedan zabitni ćošak jednoga muzeja, koji se ima osnovati i da ga studiraju istorioari, koji će pisati istoriju Jevreja od oslobodjenja pa do 1924. godine. Neka mi je dopušteno, da ovdje karakteristike radi pročitam jedan akt, koji ne sadržava nikakvih poraznih činjenica, nego koji ima da bude dokaz onog sistema rada, koji je inaugurisan 1919. god. sa strane onih, koji danas sjede ovdje i koji su bili ovdje tako žučno napadnuti. Ovaj akt stavljam u protivnost s aktom, koji sam juče započeo da čitam, jer je ovaj akt toliko aktuelan, jer je pisan 1919. godine, kad još nije bilo gov.ora o raznim separatističkim težnjama, kad još nije bilo govora o zahtjevu distrikta. Kad se pročita ovaj akt, mora se doći do uvjerenja, da ovaj akt služi na čast onim ljudima, koji od toga vremena do danas od njega apsolutno ni u kom pogledu nisu odstupili. Pročitat ču Vam akt, koji je Savez Cijonista Jugoslavije 1919. godine 19. juna sa potpisom dra. Lichta uputio kongresu predstavnika Jevrejskih Općina Kraljevine S. H. S. u Osijeku, (Čita): Nije potrebno, da dodajem nikakva komentara. Htio sam iznijeti u suprotnosti sa onim aktom, koga smo počeli juče da čitamo i smatram za dužnost da izjavim, da se ne bi izazvao dojam da su one porazne činjenice dje’.o Sefarda, smatram da je to djelo nekih zanešenjaka, ali veliki dio sefardske javnosti, naročito kod nas u Sarajevu, nije se složio $ tim aktom, već ga je najžešće osudio. Dolazim sa nekoliko riječi do generalne debate i kažem, da su pretpostavke za uspješan rad jedne organizacije prije svega svijesno ispunjavanje dužnosti sa strane svih njezinih članova i da je prva pretpostavka jednog uspješnog rada apsolutna disciplina sviju njezinih članova. U jednoj organizaciji, gdje nema discipline i gdje jedan član te organizacije, ne biva pozvan na red i kažnjen, kod napada predsjednika, da je diskvalifikovan itd., takva organizacija ne može da stoji na zdravoj podlozi i ne može uspješno da se razvija. Smatram za dužnost još kao predstavnik jed-

nog velikog dijela Jevreja iz Sarajeva i svih Jevrej. iz Bosne i Hercegovine i provincije da ovdje mjero ćnije pozdravim našu braću ir. Južne Srbije, koji su puta uJj-1 u tolikom broju na St vezno Vijeće sa željom, da u našem bratskom kolu zajedno s nama porade na ispunjenju velikih ideala našega naroda. Zahtijevat ćemo od budućega Radn,oga Odbora, da Jevrejima iz Južne Srbije posveti svu onu pažnju, kako to ovi Jevreji u punoj mjeri zaslužuju, ali ja ih molim da ne zaborave da u Kraljevini S. H. S. ima svega 64 000 duša, od toga jedna četvrtina sefarda, tri četvrtine eškenaza. Kad zamislite, da samo jedan kvart, jedan grad u Poljskoj i Americi, ima više Jevreja nego sva Jugoslavija, onda proizlazi, da ne može biti govora o kakvim pojedinim distriktima iIJ , jer bi to bilo prosipanje energije, sredstava Ud. Treba voditi računa o potrebama i prilikama pojedinih krajeva, ali zato ne moramo da se cijepamo. Stojim na stajalištu apsolutnog narodnog je dinstva, vodeći računa o prilikama pojedinih krajeva i molim našu braću u Južnoj Srbiji, da oni u Skuplju osnuju jedno jevrejsko nacijonalno društvo za Južnu Srbiju, koje će imati svoje podružnice u mjestima Južne Srbije, i Radni Odbor tteba da to društvo u punoj mjeri sa svim sredstvima energično pomogne. Još imam jednu stvar da istaknem. Govornik iz Južne Srbije rekao je, da nema dosta intelektualaca u tim krajevima i da je to možda jedan oJ glavnih razloga, zašto nije tamo probudjena cionistička svijest. Držim, da bi bila sveta dužnost, da iz onih kiajeva, gdje ima već na izobilju spremnih ljudi akademičara, ljudi istih prilika i mentaliteta, eventualno nekoliko odu u Južnu Srbiju i da taxo vrše propagandu. Ali još jedno molim gospodu iz Južne Srbije kad dodju sv.ojim kućama, neka onda isporuče svojim izbornicima i svojoj braći, da su ovdje upoznali ljude, koji i ako možda ne nose imena kao ti naši sunarodnjaci, i ako se zovu Aleksandru itd., da li ljudi nisu nimalo ni u kom pogledu manje Židovi, nego Sabata], Vita i Braca, i da je najbolja legitimacija za osje čaj, jevrejsko srce. Neka se iskorjene one metode, koje ima da nas razdvajaju u razne domaće Židove ua jednoj sirani, i Švabe-Židove na drugoj strani. Neka imaju u pameti, da su upoznali ovdje ljude, koji ne poznaju ništa drugo, nego Židove kao takve bez ikakvih sufiksa i prefiksa. Imam još jednu izjavu da dadem reflektirajući na izjavu g. predsjednika u njegovom nastupnom govoru. Gospodin predsjednik je rekao, da je ovo zadnji put da predsjedava Saveznom Vijeću, jer on ni u kom slučaju ne želi više da se primi te dužnosti i te časti. Mi od srca žalimo, da je ta izjava mogla d,oći od našeg prvaka i starijeg, prema kome imamo duboko poštovanje i neograničeno povjerenje, i mi smo nastojali svim mogućim načinima da našega predsjednika od te njegove nakane odvratimo. Na žalost nije nam uspjelo. Mi to tim više žalimo, što je to izjavio u času, kad je bio napadnut. Završujem; Mi iz Bosne i Hercegovine imamo neograničeno povjerenje prema dosadašnjem Radnom Odboiu, duboko smo zahvalni za njegov dosadašnji rad i glasat ćemo sa oduševljenjem za degarge. (Živo odobravanje i aplaus u centrumu i na desnici.) Di. Benau (Sarajevo); Nije mi apsolutno namjera, da opet bacim na tapet sarajevsko pitanje, ali moram da iznesem i da se apsolutno .ogradim od toga, što je nekoliko puta nabačeno i što izgleda da postaje svojina delegata ,da je spor sarajevski, oni incidenti, da su to lokalne naravi. Oni incidenti, koji su se odigrali ondje i koji su svima nama poznati, ono su sarajevske prilike, ali ono što stoji iza toga, idejna pokretna snaga, ono Ito rukovodi sve to, to nije sarajevski problem, to je problem svih Jevreja Jugoslavije, a možda i preko granice Jugoslavije. (Odobravanje na desnici.) Ovdje se radi o jednom idejnom i principijelnom razmimoilaženju, i svi oni. koji ovdje sjede i koji žele da o .ovom pitanju uzmu riječ i da ga tretiraju, neka se bave s podlogom, na kojoj se odigrava, neka se pitaju kud sve to vodi i ita će da izidje. Ja ponavljani: Ovdje se radi o jednom rincipijelnom pitanju. Stoje nasuprot dvije grupi . Ostavimo na stranu metode, koje pojedinci upotrebijuju to je stvar taktike, umijeća, spretnosti, ali na jednoj strani stoje ljudi, koji kažu: u c ’.vim prilikama, u kojim živimo, pod našim unul; ' jim i vanjskim pitanjima, može jevrejski narod se

6

»ŽIDOV«

BROJ 27.