Židov
umirio, ta imenovan je komesar, koji će se brinuti za rad, a cijonista je time riješen dužnosti saradnje. Ako je komesar energičan čovjek, organizacijom taienat. tad stvar još kako tako ide, no nema li tih svojstava, tad mora da zapne svaki rad. Provedemo li pako ideju, da svaki cijonista preuzme jamstvo za neki izvjesni iznos kontingenat, što će ga sam da odredi i übere rad 1 bi se situacija brzo promijenila. Komesar bi vidio, da nije osamljen, već da imade zbiljske pomoći, pa će time porasti i njegova radinost i volja za rad. Ozbiljna će saradnja sve potaknuti na rad. Nastat će natjecanja, tko će svoj rad uspješnije da provede, pa će svatko i svoju obvezu ozbiljnije shvatiti. Ova bit KKL.-a sastoji se i u tome, da kod svake prilike u javnom ili privatnom životu traži prinose. Komesar sam ne može nikada da svlada cijeli rad. Kao primjer uzmimo obiteljske svečanosti. Cesto su cijonisti kod ovakovih svečanosti gosti, no nikada ne nastupaju kao sabirači, jer to nije njihova stvar. Preuzmemo li pako kontingenat. koji nas svojom obvezom veže, tad ćemo rado iskoristiti svaku priliku, da saberemo dio svog kontingenta. Hramovi. U mnogim hramovima, još uvijek se provađja borba za primitivno pravo, da se i kod Tore dariva Narodni Fond. U mnogim hramovima se naprosto iz tog razloga ne dariva KKL. jer nema nikoga, koji bi ljude podsjetio na tu instituciju. Ima li pako tamo jedan, koji je preuzeo namaknuće jednog kontingenta, tad će on pripaziti na sve. pače i sam utjerati dar. samo da pokrije svoj kontingent. Škrab ic e. Postoje li ljudi, kori su preuzeli neki kontingenat, porasti će broj onih, koji ispražnjuju škrabice, jer je to najlaglji način sabiranja. Preuzme li se neki ikontingenat, tad; je time pojačan impulz sa saradnju. jer će se medju onima, koji su neki kontingenat preuzeli, pojaviti natjecanje, tko će više. Time će se otkriti i neka nova vrela prihoda za KKL. za koja danas još ni ne slutimo. KKL će prodrijeti u sve pore žid. života, a to mu je i zadaća. Misao bazira na predpostavci, da za na-
smaganje sredstava potrebna KKL.-u, ne odlučuje onaj, koji daje, već onaj koji prima. U pustinji u vrijeme Mojsijevo dogodilo se, da su Židovi za gradnju zavjetnog šatora sabirali više, nego što je trebalo, a to se zbilo zbog toga. jer je, da tako kažemo, gradnjla ovog šatora bila glavna zabava Židova. U naše vrijeme svatko ide za poslom i zabavom, pa ga treba dobro potresti, prije nego što će dati. Trebamo stoga veliki broj onih koji će da potresu ljude. Od postanka cijonističkog pokreta zadobili su pristaše ovog pokreta veliki upliv. Oni, koji su prije bili mladići, danas su ljudi socijalno uplivni, koji imadu jaku ekonomsku poziciju. Svi ovi momenti se za KKL gotovo ni ne isikorišćuju. To se može da promijeni samo u tom slučaju, ako će svaki cijonista aktivno da suradjuie i ako će preuzeti ličnu odgovornost za povoljan rezultat rada za KKL. Bude Ii to. svatko će upeti sve sile. da nadje nove radenikc i nova sredstva za KKL. Krivo je, kad mislimo, da je samo omladina pozvana da suradjuje za KKL, a za nas odrasle je ovaj rad preprost. Svi možemo i moramo da suradjujemo. Mladi će provadjati sabirne akcije, kod kojih na rezultat akcije upliviše samo masa darovatelja, dok će odrasli nastojati, da dobije jednokratne, ali tim veće darove. Cijonisti će morati, da se oduče bojazni pred t. zv. šnorovanjem. a odlučiti se mogu navikom i još jednim, a to je uvjerenjem, koje mora da vlada u srcu svakog cijoniste, da njegov rad nije šnorovanje. Nazivljemo ga samo tako, jer ne možemo da svladamo našu tromost i jer si prisvajamo ideologiju onoga, od kojeg tražimo novac. Ako li je cijonista uvjeren, da je novac odredjen za obnovu Palestine, tad će neugodnu dužnost sabiranja shvatiti kao pijon r r s k i rad. U tome i leži sve: cijonista valuta mora da ima u sebi nešto od haluca u Erec Israelu. Osjećaj odgovornosti cijoniste treba tako izoštriti, da će se bar djelomice osjećati srodnim halucu. To će se desiti bar parcijalno, kad će sabirati novac, koji je potreban za ha-
luče, u našem slučaju svoj kontingenat za KKL. Još jedno moramo da napomenemo. Način vlastitog kontingenta dovest će do toga, da će mnogi, koji do sada sistematski rade za opću dobrotvornost, svoje sile posvetiti radu za obnovu Palestine. Cijonizam je faktički jedini pokret, koji teži jedino i jako za Palestinom. Naše je djelovanje još maleno, a razlog je tome, što su nam sile pocijepkane. Ovome moramo da suprotstavimo koncentraciju. Put k tome je, da svaki cijonista preuzme odgovornost za neki dio prihoda KKL. Naša aktivnost probudit će interesa u drugih: ne ćemo više da govorimo na skupštinama, već što je uspješnije, pojedincima. Uspjeh ne će da izostane. Pojedini cijonisti morat će poći tim putem, i morat će njime polaziti sistematski. Naš zemljišni fond postat će popularan kod svake prilike i po svakom cijonistu. Kako da prodre misao o kontingentu, što si ga stavlja pojedinac, medju naše redove ? Najprije moramo da zadobimo zbiljske cijoniste, a s njihovim uspjesima obratit ćemo se na šire slojeve. Preporučamo, da osnivaju žive stanice, grupe, koje će rad s uspjehom provadjati. Javnosti će se saopćiti uspjesi ovih grupa. Na to će se priključiti rad. kako da se zadobiju daljnje grupe i što veći broj pojedinaca. Permanentno se mora cijonističku javnost obavještavati o uspjehu i neuspjehu pojedinaca. Načelo neka nam bude, da djelovanje slijedi iz uspjeha; riječ će djelovanje satno da potpomogne. Ne smijemo stvarati zaključke, ikoji bi nekoga »moralno obvezali«, već moramo nastojati, da predobijemo ljude života, koji će ozbiljno shvatiti svoju zadaću. Princip mora da bude, da se preuzimIju kontingenti, koji leže u granicama mogućnosti, da se ne preuzimlju fantastične obveze, koje bi mogle da pomute veselje i zadovoljstvo nakon uspješno provedenog rada. U prvom je stadiju cijeli rad odgojne naravi, pa ga treba konzekventno i sistematski provadjati.
„Zakon“
od
Abraharaa Schlesingera,
Buchan a. F.
IV. Konačno dolazi u obzir još i četvrti motiv, kotii govori za čuvanje zakona; odgoj. Pomnije motreći, moramo tu razlikovati i više momenata. U prvome redu formalni i psihološki. Prema tome ispunjavanje života zakonskim redom, izvrši vanjem propisa nije drugo već ćudoredno školovanje i odgajanje za osjećanje dužnosti. Ovo stalno dovadjanje svih životnih nagona u odnošaj sa zakonom i sa dužnosti simbolizira jedinstvenost individua kao preduvjet jednog pravog ćudoredja. Osim toga priučaje na izvršavanje djela čisto idealnih interesa. Posljednje vrijedi i onda, ako se strogo držimo granica našeg općeg nacijonalnog načina promatranja zakona. Nije li idealan, nesebičan i iznad svake osobnosti uzvišen interes, zbog kojeg nacijonalni Židov ostaje vjeran zakonu: ljubav za historijsko židovstvo, ljubav prema idealno za-
mišljenom židovskome narodu i čežnja za obnovom njegove idealno zamišljene kulture? Još važniji čini mi se drugi momenat, koji je sadržajne naravi: zakon utječe u velike i na osjećajnost. Pa u zakon se übrajaju stvari kao seder, suka, lulav hanuka slijeće i svetkovanje sabata i drugo vezano za prekidanjem svakidašnjeg posla, što podaje tim svetkovinama posebni svečani karakter. Važndkt svih ovih običaja, u koliko se oni vrše sa smislom i osjećajem, a ne takoreći policajskom strogošću, ne može se dovoljno visoko ucijeniti, ako se uzme u obzir njihovo djelovanje za mladenačku dušu. Za primjer navest ću Moses Hessovo lijepo prikazivanje jakih utisaka, što se na njega u djetinjstvu izveli »crni Sabat* i »devet dana«, koje je doživio u pobožnoj kući svog djeda. Treći odgojni momenat zakona je njegova etička tendencija i intencija za posvetu života. Tako na pr. tora dovadja u najužu vezu zakone o jelu sa ovakovim
nastojanjem. S. R. Hirsch izveo je misao, da je svrha cijelog kompleksa ovih zakona; loši utjecaj, koji ima stalno primanje ili neprimanje stanovite životinjske hrane na životne nagone, na prirodu i karakter čovjeka. Za naš duševni razvitak nije posve svejedno, čime se hranimo i od čega se suzdržajemo. Nalazim ovu misao razumljivom. Zar nema istine u Feuerbachovim riječima; >Der Mensch ist. was er isst.« Pa ako se ovi zakoni samo u tome smislu tumače, oni imaju odgojnu vrijednost. A konačno je glavno, što ove stvari za nas znače, a ne što su same po sebi! Resumirajući može se ustvrditi, da je zakon važno sredstvo za odgoj omladine. Tako dobivamo četverostruki stavak o principijelnoj općoj nacijonalno-židovskoj obvezatnosti spram zakona religije. Naglašavam tu principijelnu obvezatnost. Gotovo je samo po sebi razumljivo, da se kod cijelog ovog načina promatranja, gdje motiv božje volje ne dolazi u obzir, misao razvitka zakona ili uvjerenje, da
2
»ŽIDOV«
BROJ 36.