Židov
Gotovo dnevno stojim u ličnom kontaktu sa svim onim, što se zbiva u Erec Jisraelu i imam dogovore sa našim zastupnicima iz Palestine. Imao sam važne konferencije sa kolonelom Kishom, Van Vrieslandom, Sprinzakom, Diesengoffom, Elieser Kaplanom i mnogim drugim autoritativnim ličnostima. Mi smo dnevno u vezi s Palestinom bilo pismeno bilo brzojavno. Držim da sam sada u stanju i da imam pravo dati Vam mnogo ispravnije i točnije izvješće o sadašnjem položaju PaPalestini, no mnogi, koji su se sad odanle povratili, nakon što su proveli 3 ili 4 tjedna u zemlji. Kakvo je stanje sad u Erec Jisraelu? Odgovor može biti kratak. Židovski život u Palestini nalazi se u stadiju konsolidovanja. On se sve više sljubljuje sa zemljom. Židovski život daje silan dokaz svoga sopstvenoga povjerenja, svoje inicijative i požrtvovnosti i već sad. pokazuje cijelom svijetu neprestani ekonomski i socijalni napredak. Vidimo to na svim područjima dnevnoga židovskoga života. Zemlja se obradjuje. jačaju se židovski gradovi i naseobine, raste imigracija.. Politički položaj u praksi je sad bolji no ikada prije. Ovdje smo svi mišljenja, da ima razloga vjeri, da će nakon nekoliko godina. recimo najviše deset, židovski Erec Jisrael biti u stanju, da uzima dominirajuće učešće u svom vlastitom razvoju, ako će tokom tih godina galut ispuniti svoju dužnost. A sad jedna riječ o Evropi. Hoćemo li da nadjemo pravi izraz za položaj naše braće u Evropi, tad možemo reći. da je njihov centralni problem emigracija. Neprestano se putuje. Misli se samo na viza i traže se sveudilj nova mjesta. Svaki dan donosi promjene i nedostaje nonnalnosti, sigurnosti i čvrstoće. Danas se čuje o propadanju ove ili one općine, sutra o jadu nezaposlenih, onda opet o progonima cijonista u sovjetskoj Rusiji i tako dalje bez kraja i konca. Ako je jedan dan povoljan i miran, slijedeći dan donosi zdvojnost i smetenost. Razbijamo si glave pitanjem: Kamo? Bilo to Palestina, Meksiko ili Krim, u ovome mraku traži se izlaz i spas. Za sad je položaj težak, ekonomski i politički nesnosan. Besavjesni antisemitizam otešćuje život. Nema gotovo nikakovog iz-
gleda na povratak normalnih uvjeta. Najbolje svjedočanstvo doprinijela je svjetska konferencija za pripomoć u Karlovim Varyma, je bespomoćno i slabo evropejsko židovstvo sa svojim problemima bez jake pomoći amerikanskoga židovstva. Ali jedno valja reći; Medju svim Židovima Evrope cijonisti su jedini, koji nisu izgubili odvažnosti, koji na svim područjima židovskoga života aktivno i energično rade i svuda unose osjećaj samopouzdanja i optimizma. Oni su jedini normalni faktori u ovome anonnalnome židovskome svijetu. Kamo god se gleda, bilo na području pripomoći, borbe za židovska prava, rada za židovsku renesansu, svagdje su cijoniste prvi. Oni se moraju boriti protiv neizmjernih poteškoća. Zadaće, koje su im stavljene su prevelike, gotovo nadčovječne. Oni moraju da dijele svoje moralne i financijanle snage izmedju Palestine i galuta. Ne možemo stoga od njih očekivati stalnu akciju za Palestinu, kao što to na primjer čine cijoniste u Americi. Moramo dakle znati, dd će još za dugo vrijeme ležati najveći dio pomoći i odgovornosti za obnovno djelo u Palestini na amerikanskim cijonistima. Oni mora da su pripravni još jedan niz godina preuzeti na sebe najveći dio tereta. Drugoga izlaza nema. Mi smo preuzeli rad i odgovornost na se od sudbonosne godine 1914. i moramo tojjeret da nosimo sa strpljivošću i ljubavi novoj jednoj budućnosti, koja mora doći i koja će nam donijeti nove zrake svijetla i nade u teški život naše braće u Evropi. A kako stoji sa proširenom Jevvish Agency? Bez sumnje možemo ukazati ma neki napredak. Sjednica Akcijonoga Odbora u Londonu u mjesecu julu, dala je cijonističkoj organizaciji pod vodstvom đra. w eizmanna nužnu punomoć za vodjenje dalnjih pregovora. Naredni cijonistički kongres idućeg ljeta imat će da odluči o pojedinim tačkama. Ne sumnjamo u to. da će akcija u Americi znatno napredovati, naročito pri koncu godine. Da uzmognemo sav naš rad i pregovore provesti s nužnim uspjehom potrebno je, da naš vlastiti napredak postignemo najvećom energijom i naprezanjem svih naših sila. Najveća nam je sad dužnost prema Keren Hajesodu. S njime stoji i pada palestinski bu-
džet. Amerikanski djonisti i sva naša braća u Americi, koja hoće, da se izgradi židovska narodna domaja u Palestini, moraju nastojati, da Keren Hajesod-kampanja u godini 1925. donese barem 3,000.000 dolara. Novi palestinski budžet to bezuvjetno od nas traži. Ako se u Americi moglo godišnje sabrati 10,000.000 dolara za opće židovske svrhe, mora bezuvjetno biti moguće, namaknuti 3,000.000 dolara za jedan budžet, koji ima da osigura budućnost i narodnu domovinu židovskoga naroda u našoj generaciji. I kao što je Keren Hajesod fundamenat izgradnje narodne domovine, isto je tako i Narodni Fond, koji zemljište nabavlja za taj fundamenat. On je posjednik zemljišta židovskoga naroda. Keren Kajemet ne pravi nikakovu konkurenciju drugim našim fondovima i stoga je dužiiost, naročito mladjih elemenata, koji ne učestvuju u sabiranjima za Keren Hajesod, da žrtvuju sve svoje snage i vrijeme, da osiguraju Keren Kajemet Lejisraelu tokom naredne godine prihod od pola milijuna dolara. Radeći u Londonu, naročito mi je postalo jasno, kako je za nas važna jaka i moćna organizacija. Mogu s najdubljim uvjerenjem reći, da cijeli naš rad ne bi imao temelja niti budućnosti, kad ne bi imali iza sebe organizaciju, koja Je snažna i velika brojem svojih članova. Ako će nam uspjeti ostvarenje našega cilja, da amerikanskom cijonističkom organizacijom zahvatimo 100.000 muževa i žena, tad je naše djelo osigurano. Stoga smatram Membership-kampanju koju sad vodamo u Ne\v Yorku, kao životni nerv cionističkoga pokreta i izgradnje naše narodne domovine. Upravo sad, gdje pregovaramo radi Jewish Agencya, trebamo jaku organizaciju. Proširenje Jewish Agency-a donijet će do toga. da će ta korporacija sastojati polovicom od cijonističkih, a polovicom od necijonističkih zastupnika. Da se cijonističkom zastupstvu u Agency-u dade nužni autoritet, potrebno je. da iza nje stoji masa naroda, čija će volja i aktivnost bit vidljiva za cijeli svijet. Ovaj put imademo i drugi jaki razlog za važnost našega rada oko povećanja naše organizacije: moramo da dodjemo na naredni cijonistički kongres sa odgovarajućim brojem delegata. Morat ćemo tamo
Alfred Doblin o istočno židovskoj poeziji.
(Bergelson i Menđaie.) Pjesnik Alfred D o b 1 i n, jedan od naiznatnijih epičara novijega doba u njemačkoj književnosti, koji je u zadnje vrijeme pokazao veći interes za židovske probleme, zauzeo je ovime prvi puta stajalište prema istočno-židovskoj literaturi. U jednom članku pod naslovom »Ostjiiđische Erzahler« bavi se Bergelsonom i Meadalom, pa taj članak u izvatku donosimo. Od Davida Bergelsona izašao ie u >Jiiđischer Verlag« Berlin,, roman »Das Ende votn Lied*. Nedavno preminuli Etiasberg preveo ga je sa židovskoga. Na naslovnom listu naslikana je žena, koja ie pala na krevet, a glava i ruke vise joj u potpunoj letargiji. To je >Stimung« knjige. Ona prikazuje teški udes lijepe Mirele, kćerke Reb Odalje Hurvic, koja biva u rodnome mdestu ljubljena od nekog djaka.
bogata čovjeka, ali mu ne uzvraća ljubav. Poslije se udala za jednoga čovjeka, ali ni njega nije ljubila, pa ga ostavlja i propada. Ponosno stvorenje, koje ne može da nadje put životu. Njezino posljednje pismo glasi: »Od dana moga rodjenja proživljavam jesen i nisam nikada imala proljeća. Netko je uzeo moje proljeće i svakim danom sve jasnije vidim: da je još prije, no što sam se rodila, neko živio mojim proljećem f. Dobra je to knjiga, koja oprezno i svijesno izradjuje svoje figure. Nakon nekoliko stranica se opaža: to je prelazno djelo, nije židovska originalna radnja i ako je na jidiš pisana. Faj autor poznaje zapadnjački način pisanja, zapadnjačku romansku tehniku. Njegova je Mire! e dobro gledana, jasno ocrtana; figura je to, na koju je uplivisao čas tako se čini duh Flauberta, čas opet duh moderni. Solidno nadaren čovjek, stvorio je nešto cjelovitoga.
Nesigurno, gradsko židovstvo |e rnilieu Bergelsonove knjige. Mirela. bez čvrsta uporišta, koja ne može da ljubi, koja vene. simbol je toga milieua. Čini se, kao da je sam Bergelson udaljen od tog milieua. ali je ipak u stanju, da ga prikaže. Tu opet zahvaća drugi židovski klasičar, izvorno i moćno u pravu staru, židovsku narodnu sferu i donosi je onakovu kakova jest ili kakova je bila. Mendale-a vole svi koji govore jiddiš. On je doista popularni pripovjedač. Zove se punim imenom Mendale Moher Siurim, trgovac knjigama; pravo mu je ime Šulem Jaankef Abramović. Njegova »Ukupna djela«, koja izdaje »Judischen Verlag< preveo je Salomo Bimbaum. Prvi svezak »Šlojmale« podjedno je posljednje djelo Mendala. koje nije dovršio. To je prvi dio njegove auto biografije. Pravi je to istočni rad. Čitanje ovoga djela pruža potpun užitak. Tko čuje Mendala govoriti, imade odmah osjećaj da
2
»ŽIDOV«
BROJ 44.