Židov

slučka organizacija smaka svojom dužnošću, đa ove nove kolonije opskrbi zemljom, vodom i kreditom. Svijesni simo si, da koliko god smo do sada postigli, to je još uvijek veoma malo spram onoga, što još moramo postići. Vodje cijonisičke organizacije imaju dvije zadaće pređi sobom: da osiguraju minimum političkih prava, omogućiti rad u zemlji, i namaknuće sredstava, potrebnih za izvršenje ovog rada. Ne mogu da kažem, da. smo već našli najbolju formu kolonizacije u mošavu, kvuci ili inače. Pa sloga se s Vama potpuno stažem, da je bezuvjetno potrebna, da se postojeća nasetja povećaju, da ne ostanu a ovoj izolaciji. Imam u Vas potpuno povjerenje, da ćete prebrodili sve poteškoće i dati temelje za jedara uspješnu i sjajnu poljoprivredu. No ovaj rad u zemllji ovisan je o radu za zemlju medju Zidovima u galnlu. Stoga ću za mjesec dana opet na put onamo, da započnem poslom, koji nije laganiji od Vašega. Mislim posao, da istrijebim iz židovskog srca tamo vani sumnju iu mogućnost našeg uspjeha u Erec Israelu. Imam punu nadu, da će XIV. kongres stvoriti temelje jednog velikog programa. Vi, med putim morate nastaviti radom —ne samo da pojačate i povećate Vaša naselja, već da svugdje ai cijonisHčkim redovima produbite i pojačate osjećaj, da je poljoprivreda temelj naše egzistencije u zemlji.« U liitinu. U mizrahistiokoj koloniji Milinu primali su dra Weizmanna prof. Pick, zastupnik Mizrahija u egzekutivi i mjesnog rabina. Iz odgovora dra Weizmanna ističemo slijedeće; »Mnogo me raduje, što sam došao i u Vašu koloniju, koja je novo i važno poduzeće našeg rada; da naselimo naše ortođokse kao poljoprivrednike. Mislim, da Je to najbolji pnl, da se svi dijelova našeg naroda ujedine u miru i slozi, u miru, koji se zove rad, u radu, koji obnavlja pusto zemljište u ptodnu oranicu. Zetim Vam najbolje i nadam se, da će Vaša kolonija Služiti drugima za primjer.« U Hajfi. Poslije ovog putovanja kroz Emek i Galileju došao je dr. Weizmann sa svojom pratnjom u Hajfu, gdje je bio sjajno primljen. U Jerusotimu. Nakon putovanja po zemlji dr. Wdzmann se vratio u Jerusolim i prigodom dočeka Skupno prikazao svoje dojmove. Uspjesi odgovaraju, ako ne kvantitativno, a ono kvalitativno. Ta me je činjenica, veli dr. Weiz-

rnann ponukala, da požurim proširenje Jevvish Agency. Dr. \Veizmann 'Upozorava na opasnost imigracije neproduktivnih elemenata. ‘Današnja egzekutiva misli, da će prestati egzistirali čim će se ostvariti .proširenje )ewish Agency. Najbolje pcltiićko sredstvo su sela i kolonije u Palestini. Jewisti Agency će intenzivirali Koren fiajesod i pcVećaJi naša sredstva. Nesporazuma izmedijiu Keren Haje soda i privatne inicijative u zemlji samo su uobraženi. U istinu svaki Židov ima slobodu, 'da u zemlji poduzme što hoće.

Zatvorena vrata

Jednom je živio jedan čovjek, koji je bio vrlo bogat i imao vanredno lijepu ženu. koju je vrlo volio. Iza dvorišta njegove kuće uzdizala su se četiri moćna zida, koja zatvaraše jedan prostor , o kojemu se pričalo: Ko onamo unidje, ne izadje više iz njega. U njemu duhovi gospodare. Jedna vrata u jednome od zidova vode iz dvorišta u unutrašnjost i mnogi su mislili, da je to ulaz u pakao. Taj je čovjek bio zločinac i grešnik, a isto tako bezbožna bila mu je žena; djece nisu imali. Žena neprestano je htjela, da otvori ta vrata, jer je bila radoznala, što se iza njih nalazi. Ali muž joj je zabranio pristup i budno je na n|u pazio, jer je znao, da je onamo vuče. Jednoga dana pozvao je kralj tog čovjeka k sebi i morao je ostaviti ženu sa-

mu. Pozvao je nadzornika kuće i naredio mu, da na nju pazi i da je slijedi, kamo god bi pošla. Zatim je pošao kralju, gdje se neko vrijeme zadržao. Medjutim je žena otrčala do nadzornika kuće i rekla mu: Cuj rne i učini mi po volti! Pusti me, da otvorim vrata i d!a udjem u onaj prostor; obasut ću te zato dobročinstvima. Sluga odgovori: Odustaj od te namjere i čuvaj se od propasti. Tvoj mi je suprug naredio, da te čuvam kao svoju zjenicu. Jer velika je njegova ljubav prema tebi i ti si mu nadasve mila; nemoj sijedu glavu s boli otpraviti u grob. Ali žena reče: Tako mi života, ne ću prići bliže vratima no što nosi metak. Nadziratelj kuće nastojao je da je zadrži, ali se ona istrgne i pobježe prema vratima, ne slušajući opomene. Osim njih nije bilo u kući ni žive duše; sluga glasno zaviče i zalama rukama; zatim potrči za svojom gospodari-

com. Kad je ova dostigla vrata i otvorila ih, zahvati i uzdigne je nevidljiva ruka, a vrata se sama od sebe opet zatvoriše. U svomu užasu zavikne sluga; Kud ću sad, kad je moga gospodara zadesila ovakova nesreća. 1 sakrije se u jednu od odaja. Naskoro iza toga povratio se gospodar, ne našavši ni žene ni sluge. Duboko potrešen i uzbudjen padne licem na zemlju. Dotrčali su susjedi i tješili ga; ali on se ustručavao da primi utjehe i reče: Sa žalošću hoću da podjem u grob k mojoj ženi. I gorko zaplače. Pretražio je svu kuću, da nadje svoju ženu. Na koncu pošao je u svoju spavaću sobu i čuo je jecanje i uzdisaje. I pitao je: Nijesi li ti to, slugo moja, koji naričeš? Ožalošćeni odgovori: Jest, tvoj sluga, pun svijesti krivnje. jadikuje. Izadje iz svoga skrovišta, baci se pred noge svoga gospodara i pla-

Djevojačke zadruge

Piše

Moses Beilinson.

Kad su za vrijeme druge alije, prije nekih 15—18 godina došle zajedno s radnicima i prve židovske radnice, pojavilo se odmeh specifično palestinsko žensko pitanje, koje s početka nije bilo pitanje političke ili socijalne ravnopravnosti, već je bilo i ostalo pitanje ženskoga rada. Ako je, još pri je osnutka radničkih zadruga, bio vtlo> težak položaj radnika, tad je udes židovske žene hdo dvaput ili mnogostrukoJežii. Redoviti put radnika bio je da traži nadnicu kod kolonista i dostatno ie poznato, kako je s početka a taj put bio trnovit; ali i on je bio s početka zatvoren ženi. Ako je kolonista općenito bio protiv židovskoga rada, možemo sebi lako zamisliti, da mu je bila još sirani ja neobična pojava židovske žene, koja .je tražite rada u poljoprivredi. Posljedica je toga bila, da su useljenice ostale bez posla i da, nakon što su učinile veliki korak, te se otrgli od očinske kuće. nisu mogle upotrijebiti svoje energije i sposobnosti. Najviše šilo je žena mogla postići bio je interni rad u radničkim grupama t. j. kuhanje, šivanje i pranje rublja. Kad su stvorene prve radničke zadruge, 'našla je žena principijelno pristup u njih. ali i ondje nastadoše doskora trvenja; jer i radniku nije vazda bila misao o potpunoj jednakopravnosli žene u zvanju prihvatljiva, a možda donekle i s pravom, i pokazala se tendencija, da se ženu opet potisne na staro područje ženskog rada, i. j. prije svega u kuhinju. Židovska djevojka došla je u Erec Jisrael, da u prvome redu služi izgradnji zemlje, ali i tjerana motivima ličnoga oslobođenja, isti psihološki proces, koji je prouzrokovao, da se radnik ne zadovoljava nadničknm radom kod kolonista i tjerao ga da stvori nove forme socijalnoga života, nagnao je i ženu da pođjeđno s narodnom obnovom u zemlji traži

i nove forme svoga života kao žene. Oboje ~ mladići i djevojke unijeli su previše sadržaja u palestinski san, a da bi bez đalj,njega mogli akceptirati ovdje stare životne forme. Odatle rezultira veliko razočaranje žene, koja se opet našla potisnuta na svoje staro radno područje, dakle u kuhinju. S vremenom, kad se uvećao imigracijom broj žena, našle su djevojke i izvan kuhinje zarade i pomalo su privučene svim radovima u radničkim zadrugama. Nije prošlo dugo vremena, kad' se pokazaše u rđave strane ovakovog ekstremnog izjednačenja u radu. •Prije svega čislo tjelesne naravi; teškom fizičkom radu, naročito pod osebujnim palestinskim prilikama, židovska je djevojka još manje bila dorasla nego židovski mladići, i ako i ovim potonjima prijeti opasnost, đa će prije reda oslariti i poslati za rad nesposobni, lo još u povećanoj, mjeri vrijedi za žene; k tome još pridolazi, da teški fizički rad ugrožava i sposobnost za materinstvo. Ako se Palestina ima smatrati' u izvjesnom smislu radnom školom židovskoga naroda, tad to još više vrijedi za žene, jer su za poljoprivredni rad manje pripravne no muškarci. Toj školi doprinaša prva generacija veltKe žrtve i naravno je, da manje pripravljeni elementi više stradaju. 'Pokazuje se i nadalje, da žena psihički, s njezinim još manje »proleterskim« porijetloin od muža, nije uvijek dosta pripravljena za zajedničku izgradnju i novi socijalni život. 1 ugroženo materinstvo nije čisto fiziološke i s vremenom postalo je pitanjem, da ti s potpunim radnim izjednačenjem ne štetuju i specifičke socijalne ženske funkcije, one žene i majke. Specifične prilike, koje otešćuju rad židovske žene u Palestini mogle bi se ovako precizirati: h nemogućnost za ženu da nađe rada izvan radničke zadruge; 2. izvjesno nepovjerenje i u radničkim krugovima, da M žena može da se smatra kao punovažna radna snaga, i time ograničenje ženskoga rada na područja, koja ne mogu da potpuno udovolje nagonu žene za iskorišćivanje njezine snage u poljoprivrednome radu; 3. specifični nedostatak izobrazbe židovske žene u poljoprivrednom radu i donekle zajednički socijalni život s odgovarajućim posljedicama fiziološke i psihološke naravi. Iz toga položaja, u kome se nalazila židovska žena, rodila se ideja posebnih »Kvucot Poalot« (djevojačke zadruge), koje ima-

-7 ’l i t O V ■

•BRO.I 45