Židov
Ijeni ugovori, valjda ne bi postojala, da je pružanje zajmova i Sklapanje ugovora bila zadaća posebnog kolonizacijonog fonda, 2. Drugi jedan razlog, koji govori za što skoriji osnutak kolonizacijonog fonda je taj, jer ćemo na taj način imati u dogledno vrijeme izgleda, da dobijemo sredstva ne samo cd Keren Haje soda, već i putem kredita. Ukupna vrijednost poljoprivrednih naselja za koje je cijonistiička organizacija odnosno Keren Hajesođ dao sredstva, iznaša pola milijuna funti. Ako sada Keren Hajesod osnuje posebni kolonizacijom fond i na njega prenese posjed svih ovih 'poljoprivrednih dobara, znači to, da će ovaj kolonizacijom fond već iz početka biti snabdjeven velikim aktivumom. Kad na temelju ugovora, budu u blagajnu kolonizacijonog fonda počeli pritjecati s početka male, a kasnije sve veće svote kao otplate naseljenika, onda će fond imati mogućnosti, da uzme zajmove, koji će se isplaćivah vlastitim prihodima koloniizacijonog fonda. Sto će veći biti prihodi kolonizacijonog fonda, to će veća biti mogućnost kredita. U omjeru, kojime će napredovati palestinska poljoprivreda i time nuseljenici imali mogućnost, da otplate svoje dugove, poljoprivreda će promijeniti svoj dosadašnja sistem, po kojemu dobiva svoja sredstva od Keren Hajesoda, pa će ih dobivati redovitim putem kredita. Postignuće toga cilja je tim poželjnije, što ne znamo, kako ćemo dugo još dobivati od Keren Hajesoda ogromne svote, koje su nam potrebne za poljoprivrednu kolonizaciju. Već posljednje godine pokazuju, do sredstva koja Keren Hajescd može da stavi na raspolaganje poljoprivrednoj kolonizaciji, ne mogu da pokrivaju potrebe napredujuće poljoprivredne kolonizacije. Organizacija 'kolonizacijonog fonda bila bi najbolja, kad bi ga osnovao Keren Hajesođ, a bio bi registrovan kao posebna institucija. Na četu treba da sto ji direktorij od 3 do 7 lica koje će imenovati cijonistička egzekutiva. a imat će i jednog poslovnog ravnatelja. U djelokrug direktorija će spadah: a) da se dijeli zemljište naseljenicima i to u sporazumu sa Keren Kajemetom u koliko se radi o njegovom zemljištu; b) ametijoracija zemljišta, u koliko ne spada u djelokrug Keren Kajcmeta; c) Ustanovljenje gospodarskog plana u novim naseljima; dl Davanje zajmova naseljenicima; e) Sklapanje ugovora sa naseljenicima; f) Briga, da se obveze ustanovljene u ugovorima održe sa strane naseljenika. Kolonizacijonom fendu treba da budu podredjeni jedan agricullurni advisor i jedan tega! advisor (poljoprivredni i pravni savjetnik). Kotczacijoni fond morati će prije osnutka novih naseobina zatražiti stručno mnijenje poljoprivredne pokusne stanice u svim važnim pitanjima. Time će biti dana sigurnost, da će kod osnivanja svi problemi biti ispitani po stručnjacima. Poljoprivredno vijeće (vaad haklaut) treba da kao savjetodavni organ direktorija postoji i dalje. Treba da bude sastavljen od praktičnih gospodara i time da daje garancjtiu, da će direktorij biti u stalnome kontaktu sa naseljenicima. Palestinska je poljoprivreda bez sumnje u posljednjim godinama znatno napredovala. je naći gospodarske forme, koje odgovaraju osebinama Palestine i naseljenika. No mnogo još treba da se učini, a da se ,
uzmogne kazati, da je problem riješen. Predležeća reorganizacija značila bi svakako napredak i imala bi za posljedica! dobro i brzo razvijanje kolonizacije •
O židovskom pitanju
Th. G. Masarvk.
Za Manca je židovsko pitanje bilo posve naravno jedan problem. . Već cd prošloga decenija bavi se njemačka literatura i žurnalistika ovom stvari. Upravo ovcme pitanju nije moglo ni da izbjegne stoljeće humanitetske filosofije i osvje štovanja, stoljeće čovječanskih prava. Nije a Njemačkoj Lessing uzalud napisao svoga Natana. U duhu ovoga idealnog Zidova započeo je Mendelsohn, i sam Židov i Lessingov učenik, da radi o emancipaciji Zidova 'i kršćana. Plod je njegova djelovanja kako to Scherer veli da su njemački Zidovi poslali Nijemci. Naročito je u Berlinu kapitalizam ojačao utjecaj Zidova kada je to zakon Friđrichov dopustio i uskoro su kazališta, literarni saloni 1c žurnalistika stvorili kompromis sa židovskom buržoazijom. U tome je stoljeću š Iteinc direktno i indirektno nasjekao židovsko pitanje. Pokraj filozofije i literature prouzrokoje i politički i gospodarski razvoj, da je židovsko pitanje predmet stalne dnevne razmirice. U isto vrijeme [sredinom četrdesetih godina. kada ,jc kod nas poveo Nebelsky diskusiju o židovskom pitanju (pod njemačkim utjecajem kritički su taj predmet promatrali Hegelijanc! u Njemačkoj. Stirner se bavi Zidovima a naročito B. Bauer obradjuje njihovu emancipaciju. Na njegovim izvodima nastavlja Marx*> Marxov članak je jedan veoma važan doprinos u ovoj stvari, on osvjetljuje i Mancovc političke i religijozne ideje. Mane veli, da se Bauer vara, ako u židovskom pitanju vidi jedno religijozno i naoijonalno pitanje, gdje je u zbilji to samo jedno gospodarsko pitanje. Bauer naime traži, da se Zidovi isto tako kao i kršćani emancipiraju od religije, tek onda će se obojica kao ljudi razumjeti i na znanstvenom polju ujediniti znanost će ih složiti. U političkom smislu Iraži Bauer, kako je to već Mendelssohn tražio, potpunu rastavu države od religije, da država poslane posvema slobodna od religije i da država sasma naravno bude slobodna, demokratska... Sama po sebi su Mancova mišljenja u židovskom pitanju malo originalna i Trijesu ništa drugo već zaoštreni izvodi Feuerbachovi o egoističnom monoteizmu Zidova. Pa i Bauer donaša u kalupu Feuerbaehovom jednu karakteristiku Židova. Ja ne vjerujem, da Marxovi izvodi mogu da osvjedoče. Iskreno rečeno, oni su pametniji, već što bi za istinsko riješen je toga pitanja bilo potrebno; u židovstvu vidjeti vrhunac kršćanstva to ipak ne ide; dokazati, da se je kršćanstvo opet povratilo u židovstvo! To je hegelijanska igra sa nega*) Članak »K židovskom pitanju u njemačkofrancuskim godišnjacima« (1844.) i onda u knjizi »Sveta obitelj« (1845.). »Neue Rheinische Zeitung« u istom smislu nastavlja. Mar'x piše recenzije o Bauerovoj »Die Judenfrage« (1843.) i o »Sposobnosti današnjih Zidova i kršćana, da se oslobode« (1843.).
čijom negacije, ali ispravno nije ni u kojem slučaju. Zar prije kršćanstva nije bilo Zidova? Zato, pa kad bi to i istina bila, da su si kršćani odgojili svoje Zidove, bilo bi lo samo do nekoje mjere istinito. Marx ne će da u židovskom pitanju vidi naciijc nalnu stranu, rasnu stranu a Ipak se ta strana u tom pitanju nalazi, Zidovi su jedan posebni narod i ako su Izgubili svoj živf jezik. No sam jezik nije nikako etnografsko obilježje nacije. Mane uopće krivo prosudjuje religijozno pitanje zato i ne razumije ovu stranu židovskog pitanja. No de facto je to i religijozno pitanje i ako po različnesti zemalja u raziičnoj mjeri. Jer za sigurno nije ortodoksni gotički j ruski Židov niti Spinoza niti Mendelsohn. Ideja Bauera, da Židov danas pretstavlja niži stepen razvitka, sadržaje mnogo istine i bas zato je vrijedno zamisliti, da li Židov i kako može da ustupi u stadij nadikršćanstvia i ako nije prošao kršćanski stadij:. Đaucru bi se moglo odgovoriti, da veliki dio Zidcv« učestvuje pri sveopćem razvitku, no da to ne vrijedi za sve Zidove. U tome, i baš upravo u tome škodi Marx materijalizmu. U svojoj materijalističkoj jednostranosti reducira židovstvo do egoizma. Zaista se ne može kazati, da su Zidovi organ sveopće škrtosti; I u tom leži dobar dio istine. Marx je nedostatno karakterizovao svojstva Zidova i zato ne razlikuje kod njih dobre od loših strana karaktera. I zato se njegov sud o Zidovima mnogo ne razlikuje od loga kako ih Stirner osuđuje. Sigurno j». da židovski narod ne karakterizuju samo kramar i, već i Jercmljc, Diobi, Spinozc I Krist. Mane nije prišao židovskom problemu ruti sa sirane historijske, niti sa sveopće kulturne sirane. Recepcija ne samo Zidova već u glavnom staroga zavjeta zaista jc važan fakt. Mane ima pravo ali samo donekle, kad veli, da su se kršćani požidovjeli, no io Im nije samo bilo na štetu, već I na korist; rcformacija jc u dostatnoj mjeri bila recepcija staroga zavjeta i židovstva I ja to opetujem ona je bila od koristi modernim narodima. Ja naravno ne mislim na to, da jc potrebno, da se cijelo židovstvo recipira. U toj stvari je lo isto tako, kao sa recepcijom rimskoga prava I klasične kulture treba da se nužni i dobri dio recipira i radi se jedino o tome, da se vlastiti dio sa onim recipiramm stopi u jednu živu sintezu, koja će biti sposobna da stvara. O tome se radi a ođ toga smo danas još jako daleke . Taj rad treba da poduzmu naravno i Zidovi, kao i kršćani. Sasma naravno, takovo riješenje nije ni materijalistički ni reakcionarni antisemitizam, a nije niti socijalistički antisemitizam kaci mi filosemltizam. Mancova formula ovdje nikako ne zadovoljava, jer ona ovdje de facto prikazuje obilaženje samoga pitanja; Mancova formula ne zadovoljava ni same mandste harem kako sam ja opazio, da Bernstein okrivljuje Baxa zbog antisemitizma. Mane, uostalom, na jednom mjestu protiv Bauera lijepo tumači, da Židov čezne za sveopće-čovječanskom emancipacijom u onome momentu, čim spozna ništetnost svojega smisla za praktičnost. Dio takova rada za preporod opažam ja u cijonizmu. Ja pod ovim ne mislim iselenje
2
■/. i i) o \
BROJ 50.