Židov

ŽIDOV

GLASILO ZA PITANJA ŽIDOVSTVA

Naša kolonija „Tira"

I%a leii ilO ton iužfto od Hajfc uz n»«raka obalu. Klimatske prilike su vrito povoljne. Zt> ađju loga kraj« cijene kao jedhu cd najbo* Hih u Palestini. Vode ima dosta. Malarije 0 Uri nije nikada bilo. Napokon je uspjelo Skloniti Narodni fond, te K kupio od 1c zemlje 1000 dunuma za naše Ha Krčim. U roku od nekoliko mjeseci ziđal te oni svoju koloniju. Ovo ijc događaj od velikog zamašaja. Možda mi, cijonistc iz jugoslovertskih krajeva, time prelazimo u novu lazu cijonishčtkoga rada. U prvoj laži odriješe Slavu oni, kod su prvi trili prionuli uz Henrta i, kao glasonoše ideje, trubiti i budili. Biti su većinom mlađi, gorih sa od zanosa i cijonizam je imao obilježje idealističkog pokreta mladenačkih elemenata. No kad su ti mfadjahni buđioci otprije zagaziti u muževno doba, stao je da se mijenja način njihovoga života i metođ rađa. Jer se muževna zrelost ne zadovoljava pjes* »ličkim simbolima. Ona se Hrani i žilavi efek* trn im, realnim uspjesima. Naš pokrd praktičnom borcu nije pružao preveliko polje djelovanja. Još je manje bilo uspjeha. Sve se koncentriralo oko sabiranja novca, da se uzdrži »organizacija«. Valja se zađe volji h ulogom sluge, tako je glasila lozinka. Našu zemlju i novi život u njoj rajesmo ni vidjeli. Na kongresima su nam o njoj »referirahu. Mi sme kao poslušni vojnici slušah i odobravali, a u opoziciji gledali smo nedisciplinovane prestupnike. 1 ni jesmo ni opadali. da t» toj ulozi sluge sve više mlitavim« i gubimo snage. Tako nije mogto da ostane. Da je i sltje*deća generacija išla tim stopama, sušila bi se naša grana, obamrla bi i otpala. A padala bi onda grana za granom sa stabla . . . Pustiti svoje korijenje a gatutšku crnicu zemlju, u čitavome svom organizmu proživljavati gakitski život, a u svojim idealima opet živjeti lamo u nevidjenom kraju; i sitnim radom služiti kao posrednik posrednika »organizacije« to nije život za borca. On hoće sam da zahvati u kolo bivanja. Pa ako ga potisnu, on će da se osovi, jače da zamahne, da svlada i da Stvori . . . Naša cijonska ideja je u prirodi nikla. U nje je vitalna snaga, koja stvara uvijek nove, za život sposobne i opet mladi život radijarućc oblike. 1 zato već naša druga generacija, najsnažniji njezini zastupnici, nijesu više bili u stanju da kalupe uvodnike po novinama i da nose škrabice kao za milodare. Ti vodijc naših halucim brzo i iako su se emancipovali od oportunističkih želja za •masnom i sigurnom« galutskom egzistencijom. Jedan od njih pustio je svoju akademsku karijeru. Niti bc4 najbližih, niti skepsa iudjih nije ga mogla odvratiti od nauma, da podje u zemlju i da baš u najtežim poslovi-

Ria, koji su čckeli hahtcim, okuša svoja snagu. Da sc ufati u koštac sa »neplodnim«, kamenitim tlom, Da ga u muci i znoju upozna i zavoli. Taj rad a zornih posvetio ga je, njega i sve druge. Hoteći se žrtvovati oni stekoše pravo, đ« budu očevi naše unučadi u Erec jisraclu. Odijelivši sc, om su tražiti svoj dio i da jjn se sagradi siguran krov nad gtlavom. Sitom prilika dolazili su k nama, da se opef vrate u svoju zemlju. Nastao je lični saobraćaj: Palestina—Jugoslavija. U opsegu doduše malen, ali imade velikih perspektiva z« budućnost. Jer kad si naši halucim budu dolje gnijezdo svili, on će poslati sve živiji. Ne će sc putovali samo iz turističke znatižcljnosfli, nego iz želje, da vidimo svoje iu svojoj zemlji. Rodbina je već ustanovila termine: ove godine putuje ovaj, zatim onaj ... 1 još nešto; znanac jednog našeg haluca dao je istom sve punomoći, da u blizini naše kolonije za njega kupi zemlje i đa sc izgradi mala ekonomija. Hoće, da stablo njegove imućne familije jednim svojim korijenom prodre u Palestinsko tlo. Rekao je; » ... . Ne znam, možda će moj sin poći dolje da obitava ida tlo, što ćete ga vi pripraviti, sam obradjuje .. .« Čvrsti korak kojim naš hatuc stupa na palestinsko lito, učinio je i nas učesnicima kod izgrađivanja zemlje. Vćć iz mnogih razgovora sa našim halucima i iz njihovih pisama dobili smo obilje novih informacija: o samoj zemlji, o kolonizaciji naše organizacije; o ljudima, koji našu organizaciju dolje zastupaju; c- tci i njezinim ljudima; o palestinskom radništvu; o četvrtoj aliji i t. d. Nijesu to udešeni »referati«. Oni nam javljaju same doživljaje, koji nas snagom svoje iškonosti sile, da sami otputujemo u zemlju i da vidi-

mo .. . Naša kolonija bit će prvim konekom svakog našeg službenog cijomstc, koji dolari u zemiju. A morat će doći. Njegov oživjeti cijonizam će da ga goni. Kontakt izmeđju naših hakicim i Službenih naših djomjstičkih krugova morat će đa ostane čvrst i trajan. Ja sam mnijenja, da jedan od prednjaka halucim mora da bude elanom našega Radnog Odbora. Kroz taj uski kontakt preći ćemo u novu. Skroz realističku fazu našega rada. t mnogi, koji su do sad po strani bili od gaJiutekog »cijonističkog partizanstva. pridružit će se. Jer tamo dolje oko Tire će da buja mladi i zdravi život, a taj ima (neodoljivu i privlačivu moć za sve jake i za život sposobne. Zanimivo je bilo, prisluškivah našim hatucim, kad su stavljali uvjete svojoj kolonizaciji. Čovjek bi mislio, da će se h prvaci idealizma u Palestini pokazati kao zanesenjaci, voljni da osnuju koloniju i pod najtežim ustavima, i u opasnim malaričnim krajevima, samo da se opet žrtvuju za ideale Aii naprotiv. U Palestini su sc pokazali potpunim realistima, trezvenjacima i račundžijama, koji žele osiguran i sretan život. Oni rekoše; »Baza naše kolonije mora đa bude ekonomski potpuno zdrava . . . 100 dunuma za obitelj i ni jedan manje ... U malarički kraj ne idemo . . . Zemlja mora da bude prvoklasna; pa neka svaki u zemilji sebi gradi tako sigurno uporište kao mi i ona će postati našom«. Tira odgovara svim zahtjevim naših halucim. Zemlja je kupljena, ali fond za investicije još uvijek nije potpun. Svota još nije dosegnula onu visinu, koja je u dogovoru sa odličnim ekonomskim stručnjacima iz Palestine označena kao optimalna. Stojimo zato

600. IX.

UPSLAVA i UREDNIŠTVO: ZAGREB ILICA BROJ M. HL KAT

rOAJARINA PLAĆENA U GOTOVOM,

ZAGREB 20. februara 1025 - 26. ievat 5685.

IZLAZI SVAKOG PCTKA RUKOPISI SE NE VRAĆAJU

PRETPLATA: GOD. 100 D. POLUGOD. 80 QCETVRTOOD. » D. POJEDINI BRO

BROJ 8