Židov

ŽIDOV iz. i n o vi

GLASILO ZA PITANJA ŽIDOVSTVA

K blagdanu Oslobodjenja

Još nisu posvema utihnuli posljednji titraji velebne himne, što ju je u zanosnom ushitu na 7. Nišana, a u povodu otvorenja hebrejskoga sveučilišta u Jerusolimu, židovstvo pjevalo slobodi duha, i eto, ono će se tradicijonalnim načinom opeta ujediniti u jednoj misli, da dade svoj confiteor ideji slobode. Tradicijonalno svetkovanje Pesaha, spominjanje na izlazak iz Egipta, nije drugo van poklon toj ideji, formalni izražaj predanosti njenim postulatima. U nizu raznih j spoljašnjih i unutraštrašnjih uzročnika, te se židovstvo uza sve teškoće moglo da uzdrži sve do naših dana, spominjanje na izlazak iz Egipta svaikako je jedan od odlučnijih faktora. A bio je tek jedan historijski momenat, koji je imao da vodi do zauzeća obećane zemlje. Ali kao što izlazak iz Egipta nije bio sam o sebi cilj, ni zauzeće Palestine nije bila konačna svrha. I pitamo se: zašto po tradiciji slavimo momenat izlaska iz Egipta, a ne slavimo spominjanje na zauzeće obećane zemlje? Osvojenie jedne zemlje historijski je, ali poništivi, fakat. Po tome je nešto vremenito. Značajno je po židovsko gledanje na svijet, da se nije zaustavilo kod jedne vremenite, promjenljive činjenice, ikao što je zauzeće Palestine. Od svakoga fakta veća je ideja, što pokreće ljudske energije i vodi do stanovitih uspjeha, što čine tek etapu u razvoju civilizacije. Po idealu, što je sadržan u ideji ova biva vječna. Izbavitelj iz Egipta nije masu ropske ćudi izravno vodio u Kanaan. Izmedju izlaska iz Egipta i zauzeća Palestine leži Sinaj. Ideja, što je pokrenula izlazak iz Egipta, da na palestinskom tlu stvori uvjete dalnjem razvijanju, našla je na Sinaju svoj izražaj, svoju aprobaciju. Socijalne i kulturne prilike u Egiptu prije exodus-a razvijaše se nesumnjivo smjerom, koji je dao mogućnosti, da u masi robova sazrijeva misao oslobodjenja iz materijalnog i moralnog robovanja. Trebalo je samo, da se nadje ličnost, što će možda nesvijesne još težnje svoga vremena konkretizovati, dati im jedan veliki ideal i htjeti da se stavi na čelo pokretu, da izvrši djelo spasenja. 1 našao se čovjek nadčovječne volje inadčovječne duševne energije, koji je

umio, da fizičkim robovanjem oslabljenim energijama j übijenom dubu dade nove snage, novu volju i oduševljenja za djela trajne vrednote. Uvidio je, da izbavljenje iz materijalnoga ropstva, a bez moralnoga preporoda, ne može roditi trajnim uspjehom. I za to nije pokrenuo masu, za vremenite uspjehe, nego je iniciirao čin, što će djelom sub specie aeternitatis duševno preporoditi židovstvo, a po ovomu utjecati za tisućljeća i na ine narode. To se djelo izvršilo na Sinaju. I danas još čitav kulturni svijet crpa svoju snagu iz onih etsikih osnovica, što su na Sinaju, dale pravac socijalnomu i kulturnomu preganju i nastojanju. Veličini Mojsije, ne onoga, koji je konačno organizovao i proveo izlazak iz Egipta, nego Mojsije, koji je na Sinaju obličio židovstvo i uveo ga za vijekove u kulturnu historiju, Michelangelov kip je dostojan odraz. Dostojan, jer to nije poklon čovjeku, nego ideji, ikojoj je taj čovjek bio nosilac. 1 spominjući se izlaska iz Egipta, mi ne slavimo zauzeće zemlje, nego afirmišemo svoju trajnu predanost onoj snažnoj i velikoj ideji, što je na Sinaju stvorila židovstvo kao moralnu zajednicu. ♦ Etske osnovice, što ih je židovstvo primilo i prihvatilo na lutanju kroz pustinju na Sinaju, nisu zamrle ni nakon zauzeća palestinske zemlje. Ma kako se bili razvijali historijski događjaji i o te dogadjaje uvjetovane socijalne i kulturne prilike, Sinajskog etosa i Sinajskog ideala nisu mogli poništiti. Svagda se našlo jakih individualiteta, koji su visoko digli stijeg etosa i socijalne pravde, e da zalutalom narodu ožive vječne ideale. Pa kad je židovska država propala, kad 1 je gordi rimski imperij rastrgao židovsko tijelo, ostala je u židovstvu koncentrisana ideja živa, jer sila može da übija tijelo, ali ne može da šatre ideje. Ona je živjela i dalje. Praćeni ljutom i otrovnom mržnjom, gonjeni iz grada u grad, iz mjesta u mjesto, iz zemlje u zemlju, propadajući fizički do obnemoglosti, Židovi nisu duševno smalaksali. Od godine do godine pričali su očevi svojoj djeci čudo o izlasku iz Egipta i duševnom preporodu na Sinaju, u nepokolebivoj vjeri, da će i njima svanuti proljeće oslobodjenja i duševne obnove. I po tom svetkovanje izlaska iz Egipta nije bilo tek pusto formalno spominjanje na davni historijski dogadjaj, nego živo i

individualno i kolektivno duševno preporadjanje u vidu najviših ljudskih ideala za zgodnija vremena. I ta ideja etosa, ideja socijalne pravde, koja je trajno živjela u duši židovskoga naroda, učinila je, te je trpeljivo snosio fizičke muke i nije smalaksao. Znajući, da je on donio svijetu osnovice socijalnoga i kulturnoga života, duboko je vjerovao, da će doći vrijeme, te će svijetu biti poželjna i nužna njegova saradnja u realizovanju njegovih ideala na Sinaju. ♦ Dugotrajan je bio martirij židovskoga naroda. Činilo se, da već nema ni svoje volje, ni svoga ideala. Ali i to bje tek obmana, varka. Duboko na dnu židovske duše živjela je ideja oslobodjenja. Trebalo je tek. da se netko nadje, koji će znati da probudi usnule sile, da im dadne života, da ih vođi, ne putem, što će ga on izabrati, nego putem, kojim hoće da kreće narod. I kad se činilo, da je duševno ropstvo potpuno, a židovsko tijelo u raspadanju, genij' židovskoga naroda našao se u ličnosti dra. Theodora Herzla. 1 kao što je masa robova prije dolaska u obećanu zemlju trebala da prodje Sinaj, tako je i sad trebalo doći do tačke, sa koje će se pokrenuti moralne energije: Prije povratka u Erec Jisrael povratak k židovstvu. ♦ ■ i i' >lfb ’ ) . Masa je svagda tronp. Herzlova koncepcija naišla je u početku na neshvaćanje, sljedstveno na otpor. No primivši se zadatka da preporodi židovstvo, Herzl nije šuštao. A kad je narod po vremenu shvatio svu veličinu i svu ljepotu mogućnosti, da se realizuju tisućgodišnje težnje, opeta se našao jedan u velikoj ideji. ♦ Tek je malo decenija i što se još nazad nekoliko godina smatralo snatrenjem, utopijom, danas je zbilja. To ljepša i to ćudorednija, što se ostvaruje samo moralnim sredstvima, bez sile i prisile. Sav kulturni svijet, centralizovan u Savezu Naroda, sa simpatijama prati obnovu staroga kulturnoga naroda i njegovo nastojanje za obnovu djedovske zemlje. Stoljećima izrabljena i opustošena zemlja, pustoš i kamen, ima da oživi židovskom mukom, židovskim trudom, židovskim marom.

GOD. IX.

UPRAVA 1 UREDNIŠTVO: ZAGREB ILICA BROJ 31. 111. KAT

POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVOM.

ZAGREB 8. aprila 1925. ~ 14. nišan 5685.

IZLAZI SVAKOG RETKA RUKOPISI SE NE VRAĆAJU

PRETPLATA; QOD. 100 D. POLUGOD. 50. D ČETVRTGOD. 36 D. POJEDINI BROJ 2. D.

BRO| 15.