Židov

Godine 1866. bio je objavljen »Ertbriski program® njemačke socijalne demokracije i Hess napušta njene redove, pa odlazi natrag u Francusku odakle se je uslijed amnestije bio povratio god. 1861. Ondje je , u Parizu umro 6. aprila 1765. usred studija prirodnih znanosti. Mrtvo mu tijelo prevezoše u Kolu i tu ga sahraniše. Djelo »Rom und Jerusalem« nije se nikako jače dojmilo. Tadanje židovstvo Njemačke ne bijaše tako nastrojeno, a da bi moglo i donekle prihvatiti njegove misti, a ruski Hoveve-cijonisti, s kojima je Hess nakon izdanja svoje knjige stupio u jači kontakt, irzgradiše svoj pokret na drugim nekim, mnogo bližim i konkretnijim premisama. Ideje te knjige namijenjene su, a da Hess sam to nije ni spomenuo, kasnijim generacijama. Danas su temeljne misli cionističkog socijalizma, koji obnovi Palestine daje biljeg nečeg socijalno dobrog i etički uzvišenog, identične sa shvatanjem Hessovim iznesenim u »Rom und Jerusalem®. Svetjudski aspekt čitavoga cionističkog pokreta jasno je prvi puta izrečen u Hessa. J zato mi, jer shvaćamo te probleme, umijemo da respektiramo muža, koji je ispunjen humanošću i socijalnom etikom židovstva mogao da stvari tek nešto apstraktno, ali djelo, koje može da čini a i čini osnovicu jedne orijentacije. —l.

Bilješke

Nekoliko se gospode studenata na zagrebačkom sveučilištu uzbunilo, šio su akademske vlasti prisustvovale svečanoj akademiji društva »Judeje« prigodom proslave otvorenja hebrejskog univerziteta u Jerusolimu i što »Židovi-cijoništi«, »tudjinci i uzročnici skupoće« šalju brzojavne pozdrave svojim, sunarodnjacima u Jerusolimu, »gdje se afirmišu kao skroz poseban narod«. Po običaju sazvašc protestnu skupštinu za nedjelju dne 5. aprila. Na oglasu, kojim se saziv lje protestna skupština hi'jc bito potpisa (valjda zato, da se već unaprijed istakne »varrpartaičnost« toga momenta). Protestnoj skupštini prisustvovalo je oko 50 studenata i nekolicina članova »Judeje« da vide rječite, misaone i mišićave emanacijc istinskoga i uzvišenog patriotizma svojih kolega, od kojih je velik broj bio u »spremi« (bambusovi štapovi za »šetnju«). Zagrebačka »Riječ* bila je toliko ljubazna, da u svom broju od 6. o. itij. odštampa »oštru« rezoluciju prihvaćenu na loj »skupštini akademske omladine«, pa nam je uštedila trdšak i posao, da je i mi doslovno donesemo, a osim toga je »Riječ« tu rezoluciju popratila nadasve objektivnim i ukusnim uvodom spomenuvši i jednoga »poljskoga Židova« (ovdje se »Riječ« malo zaboravila, jer je kazala samo Židova, <*‘rrife rekla cijonista, jer ona voli da piše 'o ćijorrisfimal, koji je »zapodjeo kavgu« s demonstrantima, šio su nakon skupštine dehionsfrirali na Zmjcvcu protiv Židova. Ne ćemo da diramo u partijsku disciplinu redakcije »Riječi«, ali je /značajno po samostalnost toga li sla, što izmedju redaka odobrava demonstrantima, a nekoliko dana prije doposi vijest o tom, da je šef njene partije, rjospodin Pribićević, kao ministar prosvjete prisustvovao proslavama beogradskih Zidova,. priredjeram prigodom otvorenja hebrejskoga univerziteta. Umjesto svakog daljnjeg komentara donosimo ovdje nolicu beogradskih »Novosti«, kojom u broju od 6. aprila vijest o demonstracijama u Zagrebu.

»Vesti o ovim antisemitskim demonstracijama sa čudjenjem se primahu u Beogradu, koji ne razume intolerantnost Zagreba u današnje doba. Ceo kulturni svet pozdravio je svečanost u jerusalimu kao jednu kulturnu novu tekovinu i kao jedan važan momenat kada se ispravlja vekovna nepravda prema jednom narodu. Neke bi se i Zagreb ovom prilikom slobodno ugledao na Beograd, gdje svi gradjani uživaju iste slobode i isto shvate ju svoje dužnosti prema državi». ♦ Otvorenje hebrejskoga sveučilišta popratila je gotovo sva naša štampa opširnim i informativnim člancima. Beogradsko »Vreme« donijelo je opširni članak iz pera dr. Aibale, a »Pravda« uvodnik iz pera đr. Davida Alkalaja, predsjednika našeg Saveza. Pored toga se istakoše simpatičnim i informativnim pisanjem »Politika®, -.Novosti®, »Samouprava« i »Trgovinski Glasnik«, Sve novine donesoše prikaze proslave u Beogradu. 1 u Osijeku a i drugdje u provinciji donijele gotovo svi listovi bilješke i članke o tom dogadjaju. Od zagrebačke štampe donijele informativne i ponešto opširnije bilješke o univerzitetu naročito »Obzor«, »Zagr, Tagblatts «Novosti®, »Der Mongen® i -Riječ«. Na proslavu se osvrnula sva zagrebačka štampa uz dva časna izuzetka: ».Jutarnji List« i »Večer«. Redakcija tih dvaju listova, nije bila raspoložena da donosi simpatične vijesti o univerzitetu i ako su imali sav materijal za takove nolke. Ta dva lista uopće nisu simpatično raspoložena prema židovskomc radu u Palestini. Neprestano se kudiše da odnekuda dovuku i donesu protužiđovskc j protu-engleske vijesti iz Palestine, Donašahu redovno vijesti o demonstracijama Arapa naročito na dan otvorenja universifeta a nijesu se nikako osvrtati na svečanost, koja se toga dana provela. I pred kori den donijela je »Večer® neku Bog bi ga znao odakle izvadjenu sliku o «tugujućem Jerusolimu® nekoliko kuća sa crnim zastavicama —, da time pokaže opravdanost svojih bilježaka. Nije nam suviše stalo do toge, da kažimo razloge toga »neraspoloženja prema cionistima«. Po našem mišljenju ono ne rezultira iz ispravne žurnali.stičke objektivnosti. Bilo bi naprotiv ispravnije da je redakcija »Večeri« i »Jutarnjeg lista® bila nešto manje subjektivna i uznastojala da ne informira svoje čitatelje posve jednoskano donoseći neprestano vijesti o protužidovskim i protuengleskim demonstracijama u Palestini, kojima vrela nisu napčišča, a ignorirajući posvema ono, što respektira sav kulturni svijet. ♦ Gospodin Pavle Radić, sinovac gospođina Stj. Radića, je predsj. »Hrvatskog Seljačkog Kluba®.' Prigodom verifikacione debate u »Narodnoj Skupštini® održao je veliki politički govor. Političkoj važnosti i retoričkoj veličini toga govora jamačno ne pridonosi mnogo rečenica: «da je svaki ćifut danas veći Jugoslaven od njega ®. * % gospbdfnom Se Radićem ćifuti dakako ne mogu mjeriti ni u nobtesi ni u jugoslavenstvu. U ostalom ggsp. je Pavle Radić nećak, svoga strica. •

Iz židovskog i cijonističkog svijeta

Demonstracije protiv Balioura u Damasku. Osmoga aprila stigao je lord Balfour iz Palestine n Damask.Neposredno i A njegova dolaska započela je demonstracija protiv njega. Velika masa ljudi sakupila se pred hotelom, u kojem je odsjeo lord Balfour i bacala kamenje na prozore njegovoga stana. Policiji je uspjelo, da otjera masu ispred hotela i tek oko 10 sati u noći uspostavljen je u gradu mir. I drugoga dana došlo je iza podneva do žestokih demonstracija protiv Balfoura. Masa je napa'a policiju, ikoja je bila postavljena da čuva red. I opet bacahu kamenje u prozore. Intervencijom vojske uspjelo je raspršiti demonstrante i uspostaviti red. Ove su se demonstracije veoma neugodno dojmile lorda Balfoura. Na savjet generala S a rraila, vrhovnog ikomesara francuskoga mandatarnog područja u Siriji otputovao je Balfour automobilom iz Damaska u B a ir u t, pa se ohdje ukrcao na francuski brod »Sphinx« i otputovao u Aleksandriju. On je bio došao u Damask na poziv generala *S ar r ai 1 a, koji je službeno prisustvovao svečanostima u Jerusolimu. Damask je grad na sirskom području, nad kojim imade mandat Francuska, analogno mandatu Engleske nad Palestinom. Nije čudo, što je ovdje došlo da takovih demonstracija, jer je upravo u Damasku jedno od dviju izvanpalestinskih žarišta arapske uacijonalističke struje, kojoj pripadaju i ljudi, što su se i u Palestini grozili takovim demonstracijama. Bit će da je general Sarrail, koji u svom području vodi konstruktivnu i ispravnu upravnu politiku kao i Herbertl Sam u e 1 u Palestini, mislio, da se izvan Palestina jamačno ne će desiti ono. što se nije desilo u Palestini, to više, što mandat nad Sirijom nemaju Englezi nego Francuzi. Englezi su osjetljivi za ovake pojave, ko što su demonstracijom aktovl protiv njihovih ljudi, a naročito protiv uglednih državnika. A ako su ispravne vijesti o tim demonstracijama. koje je raširila Reuterova agencija, jamačno će Velika Britanija nekako reagirati na sve to. Dugoročni stvarni za-'am u Americi za Palestinu. Varšavskom dnevniku »Haint« javili sn ovih dana h New-yorka, đa nedavno osnovano židovsko parobrodarsko društvo »Amerika-Patestine Linč« pregovara s ministarstvom trgovineu Washingtonu n stvari ovećeg zajma u robi za Palestinu. Radi se o prodaji- američkoga gradjeVnog drva uz dugoročni kredit. Američko ministarstvo trgovine (Department of CommerceV staže se s mišlju, da posredstvom nove parobrodarske linije intenzivira gospodarske odnose izmedju Amerike i Palestine. Novi židovski dnevnik u Americi. U redakciji g. Lours E. Millera izJazi u Newyork,i novi dnevnik na jiđišu pod imenom »The Nc\v VVahrbcit*. Doprinos židovske općine u Gdanskom 19 Keren Hajesod. Povodom otvorenja hebrejskoga universlteta u Jerusolimu zaključio je jednoslasnp reprezentantski kolegium židovske općine u Gdanskom, da općina dade Keren Hajesodu doprinose ođ 3000 gdanskih forinti (120 funti). Legat iz Južne Afrike za hebrejski universitet u Jerusolimu. Preminuli Isac Soreson ostavio je testamentarno sedminu svoga imutka hebrejskom universitetu u Jerusolimu.

Iz Palestine

Broj sefarada u Palestini. -Haotam« donosi statističke podatke o sefardskom pučanstvu u Palestini. Prema brojanju sefardskog komiteta od 110.000 svih Židova u Palestini imade 37.700 Zidova, koji potječu sa Orijenta. Trećinu palestinskoga židovskog pučanstva čine dakle sefardi; jemenski, armenski,' huharski, goorgijski, ktird* ski i ostali orijentalni Zidovi. Na gradove sa ovi Zidovi ovako podijeljeni; U Jerusolimu nalaze se 20-000, u Te I Avjvu 6000, u Tifetr r i a s u 4500, u H a j i i 3800, u ffebra.nu 270, a u Sa led u ,125. U kolonijama imaoiko 3000 sefarada; u koloniji Mar Tov sa 4670 dpnama, imade H 4 stanovnika, sefarada iz Bugarske. Jeraenitjka četvrt na zemljištu fteren Kajemeta, $ i v a t . C, i j p rt kod kofonijer Rišon le Cijon im« 16. duMlPit'ij 70 Jemenksko naselje u Nes Cijona imade 11 dunama sa 30 stanov-

BROJ 16.

>2 I D O V.

3

Dapuiteza halačßu farmu i *‘.w: