Židov

jevu svoju zasebnu općinu, unatoč postojeće starodrevne Sefardske Općine. Za to pred istorijom imaju da odgovaraju-tadašnji' čimbenici. Ja ću se pozabaviti sa stanjem - u najnovije doba i ovdje odmah naglasiti, da sam ja danas i pod sadašnjim prilikama- naročito s obzirom na nepojmljivo držanje jednog dijela sefardske inteligencije. apsolutan protivnik bilo koje übrzane akcije, koja bi išla z,a momentanm zakonskim fuzionisanjetn obih općina i da smatram. Ja je u uvodno spomenutoj zakonskoj osnovi sasvim umjesna odredba, koja govori o odvojenim sefardskim i askenaskim općinama - bar u koliko se to tiče Sarajeva, a to je najveći sefardski centar u kome žive Jevreji obih obreda. Na oko. ovo moje stanovište izgleda da je u protivnosti sa cijelim mojim i mojih drugova dugogodišnjim radom i principijelnim stanovištem. To je medjutiin samo prividno, i tu prividnu neskladhost protumačit ću slijedećim izvodima. Kako sam već ranije spomenuo- odmah iza Oslobodjenja bila je nabačena ideja »fuzije«. Polazili sngo sa ove pretpostavke: Obe općine doći će pod upravu mktdjih u suvremenom duhu vaspitanih ljudi, koji su zadojeni duhom narodnog jedinstva i solidariteta, pa će se onda s lakoćom naći platforma za zajedničku organizaciju pod izvjesnim uslovima diktovanim posebnim potrebama i željama. I upravo ta ideja bila je jedino i isključivo motivom predlagačima (gospodin Bemardo Klein i ja), kad je Aškenaska Općina usvojila predlog, da u svom nazivu uopće ispusti obilježje »aškenaska • Bio je to i jedino to razlogom, koji je nas pređlagače rukovodio. Ja sam tada vjerovao, da će i Sefarska Općina psići takovim putem i vjerovao sam, da ćemo se sresti na pola puta. Ne ću da ponavljam, što je sve od tada bilo i koje su konzekvenci'e iz toga našeg koraka povučene. Jedno stoji, moja se pretpostavka nije ispunila ni tada, a ne postoji ni --ada. U aškenaskoj općini danas je pretežna većina uprave cijonistička u onom smislu, kako ja to razumijem. Za Sefardsku Općinu ja to ne mogu ustvrditi. jer sve dok ima u upravi dosta sunarodnjaka. koji u svom bratu Aškenazu vide »švabo-đidijo«« a ne svega brata Jevrejina, sve dotle po mome mišljenju ne može biti govora o kakovoj fuziji, pa ni o kakovoj bližoj suradnji. 1 na aškenaskoj strani griješi se isto tako, jer i tu ima još uvijek sunarodnjaka, koji se u neku ruku smatraju kulturno superiornima, pa i to je svakako zapreka međusobnom sporazumijevanju. Ja sam čvrsto uvjeren i držim da će to doživi ti još i sadašnja generacija, da će svih tih predrasuda nestati, ali samo onda, ako se sa strane pozvanih ne budu prilike još više trovale, nego ako se naročito u omladinu usadi ždrava klica cijonističke ideologije. Gdje je istinske jevrejske svijesti, tu nema predrasuda, tu nemn neiskrenosti, tu nema principijelnih razilaženja i protivština. Da navedlem jedan primjer. Mi koji smo bili godinama okupljeni oko Bar Giore- pa onda oko bivšeg Židovskog Nacijonalnog Društva, a sada oko Jevrejskog Kluba, živi smo svjedoci, da medfu nama nikada nije došlo na tapet ma kakovo pitanje, koje bi nosilo setardsko ili aškenasko obilježje.

Mi smo u tim našim organizacijama bez obzira na broj jednih ili drugih, bili uvijek potpuno ravnopravni i nikad niikome nije palo na um, da je ma kako zapostavljan i da ima pod tom titulom sto da traži. Mi smo c i ioni ste i mi se u svakom pitanju vrlo brzo sporazumijevamo. U tom leži i odgovor na mnogima nejasno pitanje, što se naša grupa tako čvrsto i ustrajnu drži na okupu. Ideja nas veže, a ta je jača ako hoćete i od života. Kada takav duh bude zavladao jednak« u aškenaskim, kao i sefardskim općinama, onda će biti ispunjene sve pretpostavke za fuziju i onda je otpala ono moje sadašnje »ali«. O stanovištu nadrabina g. dr. Levia trebaju da propovijedaju rabini u hramovima i da govore intelektualci narodu po skupštinama, a ne upravo protivno, čime se naravno, samo proširuje jaz i nesloga. Držanje jednih prema drugima, a svih prema trećima t- j. prema našim nejevrejskim sugradjanlma, treba da bude takovo, da i oni u nama vide jcdafl jedinstveni narod. U javnom, komunalnom i gradjanskom životu treba da se uvede zaednička dostojna reprezentacija s jedinim obzirom na kvalifikaciju, sposobnost i radinost pojedinih javnih radnika, a bez obzira da li je ovaj ili onaj reprezentaut slučajno Sefard ili A.škcnaz. Sve to mora da nam donese tek budućnost. 1 onda ćemo zajedno moći pristupiti mjerodavnim državnim faktorima i tražiti, da se iz zakona brišu oznake »sefardski i -aškeuaski i unese čista oznaka >jevrejski« za sve bez razlike. I onda će nastupiti prilike prema citatu, ikoji je iznio nadrabin gosp. dr. Levi; »I ponestat će zavist Cfraimova, ilira;m ne će biti više zavidan dudi. a Juda ne će više biti zavidan Efrairnu.* Istinski ci'cnizam bezuslovno vodi knarodnom jedinstvu. Sarajevo, juna 1925. Prof. inž. '

Oskar Grof.

Naseljivanje elemenata sa potrebnim kapitalom u poljoprivredi

Piše dr.

Artur R u p p i n.

Broj »Wiener Morgenzeitung-a« od 8. juna donosi u nizu svojih članaka o problemima 14. kongresa i stvaran, aktuelan članak iz pera odličnoga stručnjaka dr. Artura Ruppina. Ovaj članak govori o temi, koja se danas nalazi u središtu rasprava o palestinskoj kolonizaciji, pa ga radj informativnosti 1 stvarnosti, kojom se to pitanje u njemu tretira ovdje donašamo. Naročiti problem izgradnje Erec jisraela čini naseljiivanje Židova- iz Istočne Evrope, koji nemaju nikakovo ili posjeduju, tek posvema nedostatno poljoprivredno iskustvo, ali rmadu velik dio sredstava, koja su potrebna za naseljiivanje. Cijonistička Organizacija bi'a je dosada ponajviše upravila svoje koloni/,icijono djelovanje na naseljivanje mladih ljudi koji ne posjeduju ništa. Razlog tome nije možda bio laj, što Cijonistička Organizacija nije htjela da naseljtlje ljude sa nešto kartala, nego je razlog bio u tome, što tak »/ih ljudi nije bilo. Do konca svjetskoga rata trpjele su židovske kolonije u Palestini od svojevoijnostj turskih činovnika-, od pomanjkanja prometnih puicva a u mnogo slučajeva i od malarije u tolikoj mjeri, te su .imućni 2ido-

va zbog +th nevolja napuštali unaprijed namjeru da se nasele u Palestini. I u ri jetkim slučajevima kad su se pojedinci' ipak naselili završio t>i pothvat Ume, da hi ti ljudi za kratko vrijeme opet napustiti zemljoradnja pa bi se. ako su imali dovoljnih sredstava pridiužtti kolonijama u kojimai su kao posjednici plantaža mogli raditi zapostujući nežidovskc radnike. U godinama 1910. i 1914. trudio se pa'estinski ured u Jati, da poljoprivredno naseluvanje u Palestini učini privlačivijim i simpatičnijim Židovima sa ponešto kapita'a Ime, što ih je organizovao u tako zvane A h u z ot. Ove Ahuzot obuhvatale bi 50 do 100 članova i počele bi da oforadjuju zemlju za svoje članove. Članovi doći čc tek onda u Palestinu kad bude obradjivano tlo odbacivalo plod i prihod, lako te bi bili poštedjemi od teškoća, koje inače snalaze novoga naselenika. AH razvitak Ahuzot stradao je od dviju zapreka (apstrahirajući od loga, što je mcdjutim buknuo ral, koji je onemogućio da sc za održanje nasada i radova dobiva novac ođ članova Ahuzot, koji su većinom stanovali u Rusiji). Prva zaprijeka bijaše. Što je naselje, koje nije obradjivao sam vlasnik i uz svoj nadzor,, nego koje se obradjivalo pomoću radnika i upravljača, koje je namještao inozemni vlasnik sa svoga boravišta izvan Palestine, Što je ovakovo naseljavanje zbog toga veoma skupo i unatoč tome u najviše slučajeva pokazuje znatne kvalitativne nedostatke, pa je njegova rentabilnost dubiozna. Drugi razlog bijaše što svi članovi Ahuze ne dadjoše odjednom u Palestinu da utemelje naselje od 50 porodica, nego dodjoše u Palestinu neki pojedini članovi, koji svoju izolovanost teško pođnašahu, ipa za kratko vrijeme ostaviše mjesto na kojem se bijahu naseliti. Sve palestinske farme, koje su osnovale Ahuzot (Poria, Kafrurie, Rama, Ruchama, Kerkurt morale su se zbog toga reorganizo v a t i uselji v a n j e m halu č k og elementa ili će domalo morati da budu ovako reorganizovane. Društvo American Zion Ccmmomwealth je novcem imućnijh privatnika kupljeno zemljište u Balfo u r i j i ponajprije naselilo halucima a i sada se drži ispravna principa, da. se na svakom mjestu prije naseljenja pojedinih .imućnijih Židova mora da osnuje naselje haluca. Ova. iskustva u radu pomoću Ahuzot pokazala su, da se za useljivanje imućnijih elemenata, ako je to naseljivanje uopće moguće, moraju da nadju druge forme. U mnogočem je danas situacija bolja nego prije rata, jer je engleska uprava uklonila mnoge zloupotrebe turske uprave i uredila bolja prometna sredstva. Osim toga položaj u Poljskoj pogoršao se je toliko, te preseljenje u Palestinu ne znači oriakovo odricanje materijalna blagostanja i udobnosti kao što je. to prije bilo. Cijonistička Organizacija imade mnogo interesa, da one ljude, koji prosječno posjeduju oko 500 funti privuče k zemljoradnji, jer onda ne mora; kao što to čini kod useljenika bez sredstava, da sama daje 1100 funti, koje treba za naseljivanje jedne porodice. U drugu ruku mora dakako Cijonističke Organizacija da vodi brigu o tome, da imade vazda dovoljno vjerojatnosti, da će se naseljenici moći oživiti u zemljoradnju i da će postići neki uspjeh. Jer svaki neuspjeh nije tek stradanje nasetjenika, nego taj neuspjeh škodi, javio se on i ondje, gdje je pothvat poduzet isključivo privatnim novcem, na kraju krajeva, glasu sve palestinske kolonizacije.

»ROJ 25.

»2 I Đ O V.