Židov
K zakonskoj organizaciji jevrejske vjeroispovijesti
NOVI PRIJEDLOG ZAKONA O ORGANIZACIJI JEVREJSKE VJEROISPOVJESTI U KRALJEVINI SHS. Ovaj, po izvršnom odboru Saveza Jevrejskih Vjeroispovjednib Općina u Kraljevini SHS izradjeni, prijedlog zakona, ma da i njemu ima nekih opravdanih zamjerki, pokazuje prema ranijim prijedlozima znatan napredak, te nema sumnje, da će uz saradnju naših općina u državi doći do tako izradjenog prijedloga zakona, koji će zadovoljili sve opravdane interese i države i vjeroispovjednib općina. I ako se budu neke ustanove iz pred. elimirale, neke u prijedlog uvrstile, ostat će netaknut princip, na kojemu je predloženi zakon sazdan, naime; 1. autonomija .općine. 2. jedne općine na jednom području. 3. jednog centralnog predstavništva. U 30 članova, a 7 odjeljaka obradjuje prijedlog ustanove o opštim odredbama, vjeroispovjedttim općinama i njihovom centralnom predstavništvu, imovini, prihodima i rashodima židovskih vjeroispovjednih općina, vjersko-samoupravnim i duhovnim predstavnicima i službenicima, braku Jevreja, 0 vjerskoj nastavi i teološkoj školi. Sedmi odjeljak sadržaje razne odredbe, koje nisu mogle ući ni u jedan dirugi. Iz prikaza sadržaja novoga zakonskoga prijedloga vidimo, da se prijedlog ne ograničuje lih na zakonsko uredjenje židovskih vjeroispovjednib općina. Predmetni opseg zakonskoga prijedloga mnogo je širi. Da li je kumuliranje ovih uredjenja u jednom zakonu umjesno ili nije, o tome ovdje zasada ne ćemo da govorimo. 1 ako nam je svrha, da donesemo tek sumaran prikaz prijedloga -bez ikakove detaljnije kritike ( ne možemo mimoići sadržaj člana 30., po kojemu se Ministarstvo Vera ovlašćuje, da u sporazumu sa Savezom Vjeroispovjednib Općina propiše statut za jevrejsku vjeroispovjest. Statut za vjeroispovjest? To je pognješno, ima jamačno biti za unutrašnje uredjenje vjeroispovjednib općina. No zar za to treba ministarskog statuta, ako postoji zakon, koji uredjuje vjeroispovjedne općine, odnosno daje bitne elemente za to uredjenje, prepuštajući pojedinosti općinskom statutu, biva pravilima vjeroispovjedne općine?! Možda je raspravljeni prijedlog baš zbog čl. 30. izostavio neka naredjenja, koja bi bila nužna u regulisanju odnosa vjeroispovjedne općine. No budu li se ta naredjenja naknadno uvrstila u projekat zakona, otpast će po sebi čl, 30, za koji držimo da nije umjestan. ♦ Po prijedlogu samo je jedna zakonska organizacija u židovskim vjeroispovjednim stvarima, a to je vjeroispovjedna općina, kao posve samostalno i nezavisno samoupravno tijelo. Sve općine zajedno obrazuju pak Savez židovskih vjeroispovjednib općina koji biva centralni organ i predstavnik sviju židovskih vjeroispovjednih općina u državi. Logično lome dužnost je tomu Savezu, da posreduje u službenom saobraćaju izmedju centralnih državnih vlasti i pojedinih općina i daje mišljenja o svim zakonskim projektima, naredbama i odredbama, koliko se odnose na vjeroispovjedne općine. Vjeroispovjedne općine, kojima je po čl. 5. zadatak, da se brinu za sve vrste potrebe svojih dlanova, a kao samoupravna tijela, imadu pravo prema svojim u budžetu ustanovljenim potrebama, razrezati vjerski porez i prirez. Dužnost plaćanja toga poreza regulisana je, kako je to uredjeno u zagrebačkoj općini temeljem njenih pravila. O ostalim ustanovama ne treba za sada, da se govori. Neke odgovaraju propisima, koje su po zakonu od 7, februara na snazi, a neke su posljedica načela, na kojima je prijedlog sazdan. Kako čujemo sasta't će se tečajem januara 1926. odbor Saveza jevrejskih vjeroispovjednib općina
na da konačno redigira predLog zakona. Pouzdano se nadamo, da odbor od načela autonomije, jedinstvenosti opčine i zakonskog statuiranja Saveza ne će odstupiti i da će donijeti osnovu zak„ koji će biti na čast autorima, a na> korist čitavoga židovstva u našoj državi.
Cijonizam u Rumunjskoj
Naš nam pariški E. 0.-dopisnik šalje u prijevodu ovaj članak, koja' ie naročito pdsao za »Židov«« jedan uvažen,: cijon. radenik iz Rumunjske, koji se sada nalazi na studijama u Parizu. Što Rumunjska danas imade vidnu ulogu u povijesti savremenog židovstva, te u renesansnom pokretu, imademo pripisati novoj podjeli Srednje Evrope. Rumunjska sastojala se ie prije rata iz trećine današnjeg obujma. U Regatu (stara kraljevina) bilo ie 200.000 Židova, dočhn danas dosiže broj židovskih stanovnika Rumunjske 1 m ii 1 i j u n. Najveći dio židovskog pučanstva pripojen je dakle tek pred 7 godina. Židovi, sakupljeni iz četiri države još nisu imali dovoljno vremena, da se medjusobno upoznavaju, da zajednički stvore nešto, nešto vrijedno. »Zar vremena?«, pitaju optimisti. »Ta mi smo djeca iste rase, mi smo jedno u našoj vjeri, u našoj prošlosti i porijeklu!?...« Drugi niječu zajedničku kulturu i povijest prošlosti, a treći opet ne će da čuju ni o zajedničkoj budućnosti, a ni o zajedničkoj sudbini židovstva. U teoriji mi smo jedinstveni, a u zbilji ml smo odijeljeni zidovima, koje su nam postavile razne kulturne sredine, u kojima smo odrasli Za ovaj problem eklatantan nam je primjer današnja Rumunjska. Iz četiri zemlje: Magjarske, Austrije (Bukovina], Rusije (Besarabija) i Stare Rumunjske sakupiše se četiri sloja pučanstva u jednoj zemlji, u Velikoj Rumunjskoj. Svalki od njih toliko je različan, da ih moram napose opisivati. ♦ U Staroj Rumunjskoj su se Židovi einancipovia.li tek koncem svjetskoga rata. Prije tog vremena bijaše njihov život; život poznatog galutskog tipa. Tora ih je vodila, njeno svijetlo bijaše im nada u ljepšu budućnost. No ne ostadoše dugo u apstrakcijama, nego započeše i praktičan rad u Palestini, čiju je posljedica osnutak Roš-P ine (1882.) izmedju Safeda i Jordana. Rumunjski Zidovi su njeni osnivači, a uz pomoć baruna Rotschilda postala je RošPina vrlo zdrava kolonija. Započe i nova era, kadno Židovi uzeše sami u ruke vodstvo svoje sudbine i u političkom .pogledu osnutkom »Uniunea Evreilor Paumanterie« (Unija Zidova starosjedilaca). Unija obuhvatila je uskoro sve slojeve Židova. Premda ne bijaše cilj unije isprva izrazito asimilatorski, ipak je doskora postala heroldom rumunjske asimilacije. Strogo ortodoksno židovstvo. koje ie predstavljalo veliki broj, nije se dalo privesti k asimilatorskim tendencama. nego je naginjalo nacijonal nom idealu. Politički ostalo je židovstvo daleko od cijonizma, no u materijalnom pogledu nije bilo škrto. U doprinosima, što su sakupljeni u Rumunjskoj za KKL i KH. dala je više od polovice stara kraljevina. Tako stari ... Mladež bila je privučena nacijonalnoj misli i nije bila doduše sistematski odgajana, ali neprestano je napredovala. Okupljena u športskim i gombalačkim udruženjima držala je pred očima cilj tjelesne regeneracije. Akademska omladina uredila si je samoodgojna udruženja, a raširenje cijonske misli ima se uvelike pripisati njihovoj propagandnoj djelatnosti u njenom mjesečniku >H a s m o n e a«. U najnovije se vrijeme javljaju grupe liašomer-Hacaira. o čijoj biti i ulozi govorim kasnije. Cijonstička federacija izdaje tjednik »Neamne E v rese« (Židovski narod). ♦ Besarabija pripadala je prije svjetskog rata Rusiji. Šta su ovdje Židovi, naročito u K i š i n i e v u pretrpjeli, svima nam je poznato. Kad čujemo govoriti o pogromima, odmah mislimo na one mnoge tisuće nesretnika, koji su ondje poubijani. Za ruskog režima nijesu imali nikakovih javnih prava, ali žrvijahu jakim unutarnjm životom. Iz davnine življabu u omarnoj atmosferi misticizma, koji im je dala kabaia, i mesijanizma.
ikoji je hranio generacije. Što veće bijahu patnje, to veći bijaše njihov optimizam i nada u bolju budućnost. Poznata je pojava, da misticizam (govorim o židovskom misticizmu, po kojem je čovjek emanacija božija, pa postoji stalna veza azmedju čovjeka i Boga) vodi konkretnom naćijonalnom osjećaju. Tako se je desilo i ovdje. Nutarnja, teoretska egzistencija Zidova u Besarabiji prelazi u svijestan nacijonalni b r tak. Za novog režima otvoreno je bezbroj židovskih škola. Hebrejski jezik veoma se njeguje. Pred godinu dana oduzeta je mogućnost razvitka ovim Školama, jer novi ustav ne priznaje prava javnosti školama narodnih manjina. Pučanstvo Besarabije je većinom seljačko i trgovačko. Prvo je siromašno i ne može materijalno mnogo da učini. Tim veća je čežnja za lestinom. Gotovo svi su okupljeni u narodnim federacijama, plaćaju šekel a a I ii a je proporcionalno isto tako jaka kao i u Poljskoj. Mladež prima idealnu nacijonalnu odgoju. Materinski jezik novijih naraštajeva je hebrejski, a kulturno se djelovanje očituje u brojnim časopisima. Sistematsko organizovanje Hašomer Hacaira tek se u novije doba javlja. ’ * Bukovina je pripojena od zemalja bivše carevinsko Austrije. Kao austrijski Židovi već dugo vremena bijahu emanoipovani i življahu pod povoljnim uslovima, što imade kao posljedicu materijalno blagostanje. Odavna organizovani i Vodjeni- cijonistićki vaspitanim vodjama, zauzeli su najjače mjesto u rumunjskom cijonizmu. Novaca davaju rado i bore se paralelno i za svoja politička prava i za Palestinu Hebrejska štampa, što stoji na visokom nivou, te gimnazija u Cernovicama, daju pokretu vanredno odgojene mlade ljude sa prvorazrednom odgojem. Mladež bukovinska je najjača i najsvijesnija možda na svijetu; živi uvijek intenzivno u palestinskoj misli. Najekstremnija mladež cijonističkog pokreta nalazi se ovdje. Rekao bih, da je revolucijonarna. Jedan se novi potez ovdje opaža. Dok u Staroj Rumunjskoj i Besarabiji sudjeluju u pokretu samo mladići, ovdje ima isto toliko djevojaka koliko i mladića. Koedukacija je savršeno provedena naročito u redovima Hašomer Hacaira. Ovako kako je ovdje provedena, pretjerana je i držim, da vodi k anomalijama. Najjača omladinska organizacija je Haš oin e r Haca i r. Pokret doveden ie iz Poljske i zadobio je mnogo reakcijonarniji karakter. Somrim dobivaju hebreisku i jaku kulturnu odgoju, a disciplina igra sporednu ulogu. Gotovo bili rekao da su to guerille-grupe: jake, gotovo fanatične u svojim uvjerenjima, ali nesigurne u svojim teorijama i problemima odgoje. Njihova škola je priprava za Palestinu. Halučka škola Bukovine je najjača. Vodja cijonizma u Bukovini je dr. Mai e r Ebner, urednik lista »Ostjiidische Zeitung«-. Jaka ličnost, vrlo naobražen čovjek, koji će pokretu još mnogo toga dati. * Transilvanija i Banat pripadahu Magjarskoj i bijahu najbliže zapadu. Magjarski Židovi življahu odavna u nekoj asimilaciji, ali' budući je religijozni d'o došao pod sasma druge prilike, nestalo je übrzo te magjarsko-asimi'atorske tendencije. Kultura, u kojoj su odrasli, bila je duboko u njihovom, biću i nije mogla lako nestati. Nacijonalna tendencija počela se je jasno zapažati. Stari, kao uopće svi religijozni jahu se cijonizma, ali budućnost pokreta je osigurana; 90% mladeži je oijonistićko i vrlo jako organizirano. Prvi oblik omladinske korporacije bio je »Hašomer« (ne Hašomer liacairi). U strogoj vojničkoj disciplini sretno povezana kulturna i tjelesna odgoja učinila je ovaj pokret bazom cijonizma u Transilvaniji. U Klu i n (glavnom gradu Transilvanije) započelo je radom 13 mladih ljudi, a danas nema većeg mjesta bez grupe. I djevojke su organizirane, ali u posebnim grupama. Odgoja je idealna, a polaže se važnost na samostalnost i neodvisnost. *B ari s i a«-grupe su burševske. ali ne u njemačkom smislu. Njihov rad je kulturan, a protivno od Šomera bavi se i politikom. Ima ih u svemu 33 grupa u raznim mjestima.
2
»Ž I D O V«
BROJ 55.