Židov

žrtve.. Deficit saveznoga g-lasla ne smije da zabrinruje, jer je redakc ja toliko uznapredovala te je nužno da se tome ;>r donesu i materijalne žrtve. Prosudjujući rezultat ovogodišn e še. kolske akc.",e valja uočiti, da se ove godine ne nalazimo u kongresno.) godini. Ali broj šekeia mora u našoj zemlji biti u buduće veći. Treba jače poraditi u samim Mesnim Cijon. Org. Štednja ne može da bude samosvrha. Dr. Albala trebao bi svoje zahtjeve u tom pogledu om; oriti o. potrebe živoga rada. Avram Koen: Dosadašnji rad u Palest:ni nije pokazao zadovoljavajući rezultat s obzirom na obadva fonda. Novac za izgradiniu treba namicati i novim formama, ko e se nijesu toliko praktikovale. Pozdravlja osnutak naše'ja u Palestini. Keren Kajemet uznapredovao je uslijed sistematskoga rada. U jubilarnoj godini treba da Keren Kajemet i u nas toliko uznapreduje, te će i za naredne godine biti garantna za zadovoljavajući uspjeh. Hebraizacija uznapredovala je nešto u Zagrebu, i Sara•jevu ali je u cijelosti veoma! slaba. Potreban je osnutak kulturnoga referata u Saveznom Odboru, koji bi se brigao za sav kulturni rad naročito za hebraizaciju a po mogućnosti pripremio godišnje izdavanje cijon, almanaha.. Omladinski se Savez nalazi u previranju. Savez treba, da skupi svu omladinu .podjednako u svim krajevima. Ima impresiju, da ljudi, koji vode Omladinski Savez ne poznaju dovoljno prilike medju omladinom u po edinim krajevima. Govornik naglašava da dosadašnji sistem finansiranja Saveza Cijonista nije dobar. Beogradska delegacija iznijet će. novi projekt za uredljenje toga pitanja. Val aloi bi rad nešto više decentralizovati, podijelivši izvjesne zadaće propagandnoga rada većim Mjesnim Cijon. Organizacijama kao što su Beograd, Zagreb, Skoplje, Sara evo, Osijek, Novi Sad, Osvrćući se na osnutak Svjetske Sefardske, Organizacije govornik ističe rad Mjesne Organizacije u Beogradu, koja živo saradjufe s beogradskom Mjesnom Cijon. Organizacijom, Broj šekeia valja svakako povisiti. PONEDJELJAK POSLIJE PODNE. Rabin dr. H. E, Ka uf ma nn govori protiv projekta Krimske kolonizacije i traži da se Vijeće izjasni u tome smislu. Pozdravlja napredak hebraizacije omladine, koja je unijela hebrejsku riječ u zasjedanja Vijeća.. Govornik drži, da bi Vijeće trebalo da zauzme stav prema izjavama prof, Oppenheimera. Meir W eltmann govori o pitanju Vojvodine. Iznio je u prošlom broju »Židova« svoje mišljenje o Vojvodini i prijedloge o saniranju rada ondje. Velikim dijelom snose krivnju .za stanje, u Vojvodini tamošnji oiijcnisie, koji gotovo nikako ne reaguju na inici alivu saveznoga vodstva. Asimilacija napreduje u Vojvodini golemom brzinom. Osjeća se potreba uticajnoga cijonističkoiga glasila, jer sadašnja dijon. štampa teško prodire. Naprotiv se mnogo čita denuncijantski asimjlatoirski list iz Pešte »Egyen!6seg«, koji neprestano kleveće ci onizam. Vojvodina je veći negativum od Sarajeva. Nema dovoljno discipline. Tu bi Vijeće moralo zauzeti odlučni stav. Ako je istina da Vojvodina traži distrlkt, nerazumljivo je zašto ono nekoliko MCO. u svom užem okviru ne vrši svoje dužnosti. Pinije 1 tri godine bilo je u Novom Sadu 420 šekelista, lane 280 a ove godine 170. Jača veza izmedju Vojvodine i ostalih dijelova Saveza dopriinjela bi da nestane onoga vojvodjanskog'a cijon. mentaliteta, koji ni e ispravan i dobar. Trebalo bi osnovati propagandne odbore za pojedine pokrajine. Posljednji je čas da se u Vojvodini nešta učini. Joel Rosenberger; konstatuje da u dijon. redovima ponestaje autoriteta vodstva a u redovima jugoslavenskoga jevrejstva autoriteta cijon. ideje. O cijonizmu ne valja suditi prema prirodi pojedinih zadataka cijon. rada,, koji su uvjeto. vani potrebama praktične naravi. Ci on. rad ima da kreće u smjeru što jačeg i bržeg stvaranja sigurne, baze narodne domaje, kako bi nadogradjivanje bilo lako. Ne uspije li cijonizara

sada teško da će se ikada više židovske snage moći da skoncentrišu i da pregnu da porade oko velikoga djela narodne renesanse. Današnja : e deviza: koncentracija snaga. Treba jednom da se svom odlučnošću naglasi, da je već dosadilo vladanje Mjesne Cijon. Organizacije u Sarajevu,, koja konstantno igra ulogu nekog povrijedjenog Ako su sarajiije imali što da kažu, mogli su se potruditi na Vijeće i pokazati da umiju i ne .to drugo nego zabaviti vijeće isključivo sarajevskim .pitanjem, čega se, kako nam poručuju, boje, pa ne dolaze. Tu su mogli da pokažu, da se brinu .za cijonistdčke stvari i van okvira sarajevskoga. Po mišljenju govornika ljudi cko sadašnje MCO. u Sarajevu uopće nemaju interesa za Savez. Govornik razlaže potrebu jedne jevrejske novine, koja bi bila neslužbena i mogla da zainteresuje veoma široki krug jevrejskoga gradianstva. »Židov« po njegovu mišljen u nije dopro do visine do koje je trebao i mogao da se popne. Za sađ'a je suviše oficijelan, što ga skučava. David A 1 k a1 aj (Beograd); Kad sara .pošao na ovaj kongres. ja sam imao osjećaj da. ćedolaskom gosp. Rosenbliilha taj kongres imati šire značenje. U teme smo se, držim, svi prevarili. Mi sm-o p,od impresijom lokalnih pitanja. Doista ovaj je kongres krnji, ito ne krivicom vodstva. Na ovom Saveznom Vijeću nema Južne Srbije, Vojvodine i Bosne Pitam se; kakvu će realnu vrijednost imati naši zaključci kraj, takovih prilika i koliko će biti odluke realSzOivane. U pogledu Vojvodine ja bih htio da kažem ovo; Trebalo bi proglasiti princip, da se syim grupama ostavlja sloboda rada; da se proglasi princip jedinstva organizacije ali s time da su pojedine grupe potpuno slobodne u svom radu. Ja bih Vojvodini dao distrikt pod izvjesnim ustavima i to pod uslovom da nešta rade. Mi smo. prije nekoliko godina govorili u velikom strahu oi distriktu u Vojvodini. U Vojvodini se je malo radilo i ove prošle godine. Savezni Odbor nije mogao naći l udi, koji bi tamo radili. U Subotici ima 8 hiljada Jevreja. Žalosna je činjenica da se iz Zagreba nijesu u tom .pravcu činili ozbiljniji pokušaji. Kada to Zagrebu prigovaram, onda u isto vrijeme primam prigovor za rad u Južnoj Srbiji, koji se odnosi na Beograd, Ako je Zagreb dužan da čini šta za Vojvodinu, mi smo dužni da radimo za Južnu Srbiju. Mi nljesmo u t,om pogledu ništa uradili. U pogledu sarajevskoga spora htio bih da kažem neko. !ko riječi. Meni ime srajevski spor nije simpatično. Kao uvijek vodim računa o Sarajevu kao moćnoj organizaciji i kao jednom jevre skom centru. Kad sam danas govorio protiv predioga dra. Lichta o čitanju dopisa iz Sarajeva imao sam impresiju, a meni se i nakon govora gosp. Joela Rosenbergera teško oteti utisku da jedan dio Vijeća gleda na tu stvar više kroz naočari formalističke, prirode, dok mi mislimo da to riješimo u suštini. Trebalo je pnnčtfaK taj memorandum možda bas zato što ga mi ne želimo da primimo na znanje. Ovako se može imati utisak da smoi se mi cd memoranduma preplašili. U raemorandlumu stoji da sarajevska organizacija prima sve zaključke Saveznoga Vijeća koje ona bude smatrala od općeni. togai značaja za ovu stvar. Trebalo bi da se čuje od jednoga većega autoriteta nego je moja malenkost, da se ne traži nikakova milost od mjesne organizacije u Sarajevu. Ta mjesna organizacija ima dla usvoji zaključke kao što ih usvaja Beograd, Zagreb i sva druga mjesta Ja držim, da ije zbog toga trebalo,taj memorandum pročitati. Ja sam zadahnut željom da se u Sarajevu radi. Što da kažem kao predlpg Saveznom Odboru? Tu se traže oštre mjere. Što možemo protiv onoga, koji ne će da radi? Zbog toga držim da idući Sav. Odbor treba o Sarajevu da vodi računa da iskoristi svaki momenat da to pitanje kadgod je potrebno uzme u obzir, odnosno da učini sve moguće pokušaje, da se rad u Sarajevu oživi Iz svega zaključujem, da

j'e našoj upravi potreban popularitet jer naš Savez nema dovoljno popularnosti u posljednje vrijeme. Gg. Aiba'.a i Koon jzni eli 'Su u ime beogradske organizacije mnoga pitanja. Ja bih htio da istaknem u pitanaju Keren Hajesoda nekoliko riječi, i ako nemam običaja d'a ističem ličnost ipak ovdje moram da istaknem zaslugu Laže Avramovića, koji je mnogo radio. Ne znam, da iii, će ig, Avramcvić moći i dalje da radi. Ja bih molio one, kojal budu u Keren Hajes,od. skoj komisiji da imaju na umu, da bi bilo potrebno i na korist KH, da g Laza Avramcvić ostane u Keren Haipsodb. rojavno se je mišljenje da ovaj Savez Ci onista ne treba da ima utjecaja na omladinski pokret. Bilo bi potrebno u tom pogledu nešto više poraditi u toliko pre, što se kod omladine pojavitjuije tendencija, koja je slična sarajevskom sporu, (Izvjestitelj »Jevrejskoga Života« g. S. K'aimhi: »To ijefllaž!« D. A,: »Zabranjujem Vani, da tako govorite. Tako možete da govorite kod 1 Vas u Sarajevu«), Htio bih da .omladina uzme na sebe inicijativu da za ova tri dana dok smo ovdje dovede u vezu zagrebačku i begradsku omladinu kako bi moglo doći do( saradnje, jer se bojim, da će inače doći do prekida. (Odobravanje) Predsjedatelj: Opet se počelo mnogo da govori o sarajevskom sporu. Mi smo iznijeli rezoluci'u kao št.o smo to i na prijašnjim kongresima činili. Dobro je spomenuo gosp. Stern kad lje citirao, da smo na prošlom kongresu donijeli strogu rezoluciju, a jičlinak nije bio nikakav. Radni Odbor ne smije da ostaje skrštenih ruku, nego treba da djelujemo tamo, gdje organi-

Sinagogalni koncerat

17. X. 1926, Medju svečanim priredbama prošloga Vijeća Saveza Cijo“ista Kralj. SKS. zauzeo je odlično. mjesto sinagogalni koncei po svojoj zamisli i po stvarnom uspjehu, koji nas je po. oukaici da se na nj opširnije osvrnemo. Priredljivači Vijeća odabrali su jedino ispravan put popu■arisanija židovske muzike a to je priredjivanfe dobre izvedbe “mjesto svih mogućih referata i predavanja što se čitaju o tome, ■kako postelji negdje« prava židovska muzika. Da se sve poteškoće uz dobru volju mogu svladati, dokazao je uspjeh ov.og koncerta. U koncertu, k»i traje svega jedan sat nije zaista moguće prikazati više nego što je učinjeno. A da je i toliko bilo “'oguče ide zasluga sve izvadjače, koji su se upravo natjecali da “aan pruže što veći umjetnički užitak. Prirediti stilski jedmovit koncerat nije lako naročito jer je ■kista teško orijentirati se u materijalu kori treba izabrati. Zato ov aj koncerat niti je bio sinagogalni u strogom smislu, niti ie *taaja pregled svjetovne muzike, a niti je bio tako sastavlicn 'k se dobije bilo historijski bilo estetski pregled Židov, stvaranja na polju muzike. Možda se to dade opravdati time, što je '"'aj koncerat medju prvim priredbama te vrsti, pa hoće da Publici pruži nekoliko 1 biser djela iz naše muzičke literature, da pripravi temelj za sav dalji stuciij i upoznavanje. Zastupani su bili kompozitori; Sulzer, Goldmirk, DuikinKirnian, Elman, Engel, Zepler, Milner i Levandovski. S jedne s han e strogo sinagogalne kompozicije a s druge profana mu. dk a insprisana prvotno židovskom reHgijoznošču. Sasvim Palama i moradoše se »uvući«u program pa bik ona i' kolliko što je razlogom, da je Engel primerice bio zastupan ;e dnim doduše snažnim djelom, afi on imade i golem broj pjesama, ko ; e čekaju jzvedbu. Uopće se je opažao nejedne solo pjevačke tačke sa nekoliko pjesama. Da se dobije ispravan sud o židovskoj sinagogalnoj mu**i valjalo hi donijeti iscrpivu studiu o tom predmetu, što doskora da i ućmimoi No neophodno je nužno da se zbog haranja suda o ovome prošlom koncertu progovori nekoliko

riječi barem o Sulzeru; o Engelu smo govorili u ranijim broje, vrina »Židova«. Salamon Sulzer, (1804, —1890.) natkamtor bečki, neumorni je eklektik, obradjivač i kompozitor sinagogalnih napjeva, Kakovu on ulogu imade u historiji i razvitku židovske muzike napose sinagogalne nemoguće je istaknuti u ovome zbijenom .prikazu, Zasada možemo konstatovati da je Sulzer prvi s uspjehom sakupljaj tradicijonalne sinagogalne napjeve da ih preradi odstranjujući sve tudje elemente i preudesi prema ukusu svoga doba. Tu se upuštao i u samostalno komponiranije. Svojim čuvenim djelom »Sir C i j o n« (1845. —1866. u dva dijela) stvorio je sigurnu- bazu za strogi stil u sinagogalnoj muzici. egovo djelo danas više nama »e mioie da odgovara, premda ima za židtovsku .muziku gci'.emu važnost, kriv je ukus onoga doba, koji je snažno djelovao na sve elemente pučkog pjevana preudešujući ga u stil »reformnog« židovstva odgojenog njemačkim ukusom klasike i romantike prema kojem će se »zaista buditi u hramovima prava religiijicznost«. Uzgred valja da se spomene da se sinagogalna muzika i nije mogla poslije Sulzera uspješno razvijati, ukoliko nije odstupa’® od mnogih njegovih zasada. Sam koncerat bio je uveden bezbojnim preludijem, po g. Franji Dušanu na orguljama. Žao nam je što g. Dugan nije potražio medju djelima Mendelssohna (li drugog kojeg Jevreja štogod interesantnijeg što bismo u njegovoj mastorskaj izvedbi tom prilikom radije bili) čuli. Zborne kompozicije Sulzera i Levandovskog (rođj, 1821.), aatkaatora berlinskog, dobro su izabrane prerada ne idu u one veće i reprezentativnije. No jer je izvedbu svladao mladi nadopunjeni zbor zagrebačke sinagoge, nadamo, da ćemo uskoro čuti i veća djela. »Psalam 144« od S u I ze r.a te vrlo mnogo izvod fena »Haleluja« od Levandovskog držane su u glavnom u spomenutom »sulzerovskom« stilu no zato ipak skroz na skroz interesantne. Prekrasni »Unsane tojkef« od Milner a zastupao je, reklo bismo, » ori j en tal i st i oki« stil, koji ne preza pred »bezritmijskom« prozodijom, starim ljestvicama te raznim

drugim melodijskira i harmonjskm osobitostima. Osim toga su Sulzerove stvari istrgnute iz niša liturgijskih napjeva pa' nisu ni zvučite kao jednovite samostalne kompozicije. Haleluja }e svakako dobra kompozicija no za nas su teško probavljive rekvizite pokojne »solidne« romantike kao razlomlljeni akordi na početku, one suvišne triole u */« tempu, pa mnoge »Hornkvinte« i razvučen svršetak. Zato je Milner sa svojim »Unsane tojkef op. 2. daioi remek d eto sinaigogalnc literature. Jedan lje od najjačih savremenih kompozitora a ipak radi teških štamparskih prilika slabo izdavan i zapažen, čuli smo ovaj puta samo prvi do no očekujemo u kojoj skoro) izvedbi' i drugi dio »U v a. šof o r g odori« pa ćemo se onda ro.oći ponovno osvrnuti na to djela Solo partije otpjevao je svojim lijepim glasom gosp. Pavao B e c k kojeg ide velika zasluga za uspjeh »Unsane tojkef«. Ona produbljena melodika »recitativnog« predmoljenja uz zvučnu pratnju zbora našla ije izvrsnog interpretu u gosp. dru. Bečku čiji nas je nastup obradovao i puni nadom da će nam obzirom na škoUovanost svog simpatičnog tenorai i muzikalnu spremu omogućiti i nadalje izvedbe većih židovskih kompozicija. Primjećujemo samo da se gosp. đir, Beck još nije pfotpuno oslobodio nekog nazalnog prizvuka naročito kod visokih tonova, što lje svakako tek tehnička poteškoća. Mješoviti zbor pod vodstvom Marka Arona Rothmiillera dokazao je da se nalazi u konstantnom napretku što je dobra svjedodžba mladog zborovodje. Zbor radi tek kratko vrijeme a broji svega 30 pjevača, pa je uspjeh dosada svakako povoljan. Očekujemo, da će ovaj zbor ispuniti davno osjećajni prazninu omogućujući izvedbe većih djela i starijih i savremenih, pa da i Zagreb uzmogne da korakne naprijed i u tom pogledu, Ambi. dja i sprema mladog Rothmullera obećafe samo dobre re.zultate Gdja Marijana Schon izvela je savršenom rutinom Goldmarkov Air, a naročito nas je zadužila D u š k i n-K i r m anovom »Palestinskom! pjesmom« te Elmanovdm E i 1 i, E i li«. Gdja Schon izvahiHa je iz svoje violine svu onu tešku melankoliju jakih ritmova punih snage, sav čar orijentalne metodike, koji previre rasnim emocijama novog palestinskog Jevreja. Sva dinamika ispoLjila se je jednako pod gudalom

rROJ '44.

1 i D O V«

% Vfn 38 Hi Schicht mmM\ % rv«R?S^ K S\. ..$>S )• t'V LA rtCfiSS Tko |e našao bilo kakovu pogrešku u Schichtovome sapunu ? Tko je ikada oštetio rublje upotrebom Schichtovoga sapuna ? Nitko nikada! Schichtov sopun bio bi jeftiniji, kad bi se pravio sa manje pažnje i iz jeftinih sirovina. Iz najboljih sirovina i uz najveću pažnju pravi se najbolji sapun na svijetu; Schichtov sapun. Pazite na znak Jelen !